Državne firme krile troškove pred izbore

0

Državne kompanije Plantaže 13.jul i Montenegro erlajnz, kao i Investiciono-razvojni fond (IRF), prednjačili su u skrivanju podataka o potrošnji novca u predizbornom periodu, iako ih prethodna institucionalna i sudska praksa obavezuje da te infromacije učine dostupnim javnosti.

Prema nedavno objavljenom izvještaju o potrošnji državnih fondova uoči parlamentarnih izbora održanih 16. oktobra 2016. godine, koji je uradio MANS, dvije državne kompanije i IRF su odbacili zahtjeve MANS-a podnijete na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama o svojoj potrošnji u predizbornom periodu.

Oni su tvrdili da nijesu dužni da ga sprovedu, uprkos tome što je Agencija za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama zauzela jasne stavove da se Zakon mora sprovesti.

IRF, koji je u potpunom vlasništvu države i raspolaže godišnjim portfoliom od oko 100 miliona eura za kreditnu podršku maloj i srednjoj privredi, uporno odbija da dostavi odluke o dodjeli kredita, uz obrazloženje da su već dostupni na sajtu te institucije.

Međutim, na sajtu su dostupne samo tabele sa pregledom dodijeljenih kredita, ali ne i sadržaj odluka o dodjeli kredita iz kojih se može vidjeti niz bitnih podataka, poput datuma kada su donijete, pod kojim uslovima i šta su sredstva obezbjeđenja. Zanimljivo je da je IRF iste takve podatke MANS-u dostavljao dvije godine ranije, to jest sve do septembra 2014. godine.

Podaci Istraživačkog centra MANS-a iz ranijih izbornih ciklusa otkrili su da je IRF upravo u predizbornom periodu dodjeljivao najveći broj kredita za individualne poljoprivredne proizvođače. Na čelu Fonda je istaknuti funcioner vladajuće partije Zoran Vukčević, koji je jedan od aktera poznate afere „Snimak“.

U pogledu objavljivanja podataka o potrošnji, posebno je interesantan primjer kompanije Plantaže, iz koje su saopštili da „imaju pravilnik o poslovnoj tajni, koji ih ograničava u pogledu objavljivanja traženih informacija.” Međutim, interni akt kompanije ne može imati veću pravnu snagu od zakonskih propisa, u konkretnom slučaju Zakona o slobodnom pristupu informacijama koji precizno uređuje ovu oblast.

Drastičan je i primjer Montenegro erlajnza, koji je odgovorio da ne mora da dostavlja tražene podatke, jer se ne finansira iz budžeta već iz sopstvenih prihoda. Iz avio kompanije su zanemarili činjenicu da je država njen vlasnik, te da je upravo na teret državne kase dobila subvencije od oko 60 miliona eura.

Dvije državne kompanije su u predizbornim periodima pod posebnom pažnjom javnosti, naročito zbog sumnji da tada najviše zapošljavaju.

MANS je podnio preko 16.000 zahtjeva za slobodan pristup informacijama o potrošnji budžetskih sredstava u izbornoj godini, a dobio svaku treću informaciju. Podaci pokazuju da su crnogorske institucije dozvolile pristup informacijama u blizu 30 odsto slučajeva, dok je u četiri odsto slučajeva pristup informaciji djelimično dozvoljen. U oko 40 odsto slučajeva pristup informaciji je odbijen, iz razloga što institucije, kako je obrazloženo, nijesu bile u posjedu traženih informacijama.

Tajno zapošljavanje u Nikšiću

Oština Nikšić je sredinom juna ove godine zabranila pristup informacijama o zapošljavanju, obrazlažući to potrebom zaštite privatnosti podataka zaposlenih lica.

Međutim, dosadašnja praksa drugostepenog organa, odnosno Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama potvrđuje da su podaci o zapošljavanju u državnoj upravi javni.

Zbog kršenja zakonskog roka za odlučivanje Agencije, ni pet mjeseci kasnije MANS nije u posjedu traženih informacija.  

Piše:
Marko Vešović

Ovaj tekst je sačinjen uz podršku Evropske unije i Ambasade SAD u Podgorici. Za sadržaj ovog teksta odgovorna je isključivo Mreža za afirmaciju nevladinog sektora – MANS, a stavovi iznijeti u ovom tekstu se ni u kom slučaju ne mogu smatrati stavovima donatora. 

Ostavi komentar