Ekonomska kriza i zloupotreba državne pomoći – slučaj Prva banka

Slučaj Prve banke je domaći primjer globalnog fenomena državnog intervencionizma, pod kapom neoliberalnog ekonomskog koncepta, koji se zaklinje u samoregulaciju i čuvenu svemoć “nevidljive ruke tržišta”, ali samo dok mu to odgovara. Ujedno, to je i priča o kombinaciji megalomanije i nesposobnosti jednog menadžmenta, koji je zaveden političkim, i uopšte, društvenim statusom svojih vlasnika, umislio da se loše stvari mogu dogoditi samo drugima. Slučaj Prve banke je i tipičan proizvod crnogorske tranzicije, u kom je, u jednoj ličnosti, moguće objediniti državničku poziciju i privatne poslovne interese, a sve objasniti širim društvenim interesom.

Sve je počelo 2006. godine, kada je Prva banka nastala, privatizacijom Nikšićke banke. Agresivnom marketinškom kampanjom, koja je potom uslijedila, obezbijedio se kontinuitet sa nekadašnjom prvom Nikšićkom štedionicom, osnovanom 1901. godine, koja je bila prva crnogorska banka koja se “kontinuirano razvijala i prilagođavala promjenljivim uslovima tržišnog privređivanja”. Tako je pribavljena “duga tradicija” Prve banke, što ipak nije glavni činilac koji je ovoj finansijskoj kući pribavio poseban status na društvenoj i ekonomskoj ljestvici.

Ključni faktor je bila dominacija porodice premijera Mila Đukanovića u njenoj vlasničkoj strukturi koja je, ukupno, neznatno manja od 50 posto. Glavni akcionar je premijerov brat Aco Đukanović sa 46 procenata, dok sam premijer ima oko dva posto. Sa nepunim procentom koji posjeduje i premijerova sestra Ana Kolarević, porodica Đukanović je vlasnik skoro polovine Prve banke. Upravo zbog premijerovog učešća, cijela stvar je, od početka, bila naročito zanimljiva sa političkog aspekta. U žižu interesovanja domaće javnosti, Prva banka je dospjela kada je zapala u teškoće zbog nelikvidnosti uslijed nerazumnog i olakog davanja kredita. Tada je, skrhana razmetljivim ponašanjem i lošim poslovnim potezima menadžmenta, dobila državnu finansijsku pomoć od 44 miliona eura. Đukanovićevi kritičari su tada govorili da je državnu pozajmicu “bankaru Milu Đukanoviću odobrio premijer Milo Đukanović”. Na optužbe da se radi o konfliktu interesa, odgovarano je obrazloženjem da je sve urađeno po Zakonu o zaštiti bankarskog sistema, koji je donešen kajem oktobra 2008. godine, u vrijeme početka ekonomske krize, ali i krize Prve banke koja se, po mišljenju stručnjaka, mogla predvidjeti značajno prije sunovrata globalne ekonomije, još tokom 2006. i 2007. godine.

Već tada je Prva banka doživljavala pretjerano veliki rast. Kao glavni razlog za teško stanje u koje je ova banka naknadno dospjela, ustanovljena je “pasivizacija Centralne banke”, koja je prouzrokovana promjenom zakonske regulative, pomoću tridesetak amandmana koje je, navodno, preko poslanika DPS-a, progurao takozvani poslovno-finansijski lobi.

“Neuspješnost Centralne banke da anticipira autohtone uzroke krize likvidnosti unutar bankarskog sektora zemlje, izazvane krizom u Prvoj banci, stučno je iznenadjujuća, ali sistemski očekivana”, nalaz je Studije slučaja Prve banke koju je realizovao Institut Alternativa.

Mila Kasalica je, kao autor Studije, prezentujući dokument, govorila o mogućem širem uticaju posrnuća Prve banke. Kasalica je tada ocijenila da se kriza koja je nastala usljed njenog kolapsa ne smije ponoviti, jer crnogorski bankarski sektor i ukupni ekonomski privredni sistem nema snage i kapaciteta da ponovo preživi takvu krizu. Uz zaključak da loš menadžment nije bio sposoban da se nosi sa situacijom, kao ostali razlozi koji su Prvu banku doveli na ivicu kolapsa, u dokumentu se navode i takozvana “otimačina deponenata”, odnosno, strategija po kojoj je menadžerima Prve banke jedino bilo važno da klijenti “dođu u banku“, odnosno, „da ne budu kod konkurencije“.

“Menadžment je jednim dijelom bio bankarski, ali nije imao ni znanja ni stručnog integriteta da sprovede rast banke. Jedno je biti menadžer u normalnoj situaciji, u kojoj se, jednostavno, planira rast od 10, ili 20 procenata, čak u našem ekonomskom bumu i 50 procenata. Druga stvar je postaviti ambiciozan cilj da se stigne lider (u domaćem bankarskom sektoru, prim. aut.) koji je sada težak milijardu i 134 miliona, a banka koja je u manje od dvije godine rasla 24 puta, sada je na svega pola od toga”, ocijenila je tokom prezentacije Studije, polovinom 2009. godine, njena autorka.

Kriza Prve banke je prošla zahvaljujući ubrizgavanju 44 miliona eura državnog novca. Uprkos činjenici da je ova pozajmica, u nekoliko tranši vraćena, dio javnosti nije mogao da se otrgne utisku da je Zakon o zaštiti bankarskog sistema, na osnovu kog je država dala tu pozajmicu, usvojen upravo radi Prve banke. “Realno je očekivati da će još neka banka poput Prve banke tražiti pomoć od Vlade”, rekao je premijer Đukanović, ubrzo po usvajanju Zakona, krajem 2008., dodavši da bi podržao zahtjev bilo koje banke kao što je to urađeno sa Prvom. “Najbitnije je da je sve po zakonu i u skladu sa nacionalnim ekonomskim interesima – što jeste”, zaključio je tada Đukanović. Međutim, ipak će ostati zabilježeno da je samo Prva banka tražila i dobila pomoć od države. To se pokušavalo objasniti tezom da je Prva banka jedina domaća, koja nema “majku-banku” u inostranstvu, ali ta tvrdnja nije bila održiva, jer u Crnoj Gori posluje još nekoliko domaćih banaka.

Državna pozajmica 44 miliona eura nije bila jedina pogodnost za Prvu banku. Sumnjama u njen privilegovan status, doprinio je i slučaj dokapitalizacije i djelimične prodaje Elektroprivrede Crne Gore. Tender za ovaj aranžman, od samog početka su pratile špekulacije o favorizovanju Italijanske kompanije A2A, koje su počele još u vrijeme posjete italijanskog premijera Silivija Berluskonija, uoči prošlogodišnjih parlamentarnih izbora, kada je u jeku prethodne predizborne kampanje, uputio eksplicitnu podršku vladajućoj partiji. Kompanija A2A je, u domaćoj javnosti, definitivno stekla status favorita, kada je u sred tenderskog procesa, kupila paket od 15-ak posto akcija Elektroprivrede, koji su bili u vlasništvu domaćih investicionih fondova, za šta se pretpostavlja da se ne bi moglo uraditi bez instrukcija iz Vlade. Finiš tendera je dodatno podgrijao nagadjanja o favorizovanju Italijana jer je, po ocjeni kritičara tenderskog procesa, samo tražen razlog da se odbaci, u finansijskom smislu, tridesetak posto bolja, ponuda grčkog konzorcijuma, što je na kraju i učinjeno, uz obrazloženje da su uz ponudu, Grci ispostavili i dodatne, neprihvatljive uslove. Na kraju je pobijedila italijanska A2A, koja je trebalo da, za dokapitalizaciju i kupovinu dijela državnih akcija Elektroprivrede, uplati 192 miliona eura, preko Prve banke, koja je prema podacima Centralne banke Crne Gore iz novembra 2009. godine, tada izašla iz minusa. Nakon gubitaka koje je bilježila u prethodna tri kvartala, konačno je ostvarila dobit od oko 658 hiljada eura, prvenstveno zahvaljući transakcijama sa državnim, i akcijama malih akcionara Elektroprivrede. A2A grupa je za 43,7 odsto vlasništva u EPCG platila ukupno skoro 450 miliona eura: Vladi, Elektroprivredi, fondovima i građanima, a cjelokupna suma je prošla preko računa Prve banke.

“Prva banka, koja je prije godinu dana dobila kredit od države u iznosu od 44 miliona eura, sada pregovara sa nekoliko stranih investitora koji su zainteresovani da kupe dio njenih akcija”, saopštio je glavni izvršni direktor te finansijske kuće Predrag Drecun, koji je dio novog menadžmenta banke, krajem prošle godine.

“Voljeli bismo da imamo strateškog investitora. Za našu banku među njima vlada veliko interesovanje”, rekao je Drecun, objavljujući informaciju da su u toku pregovori sa šest potencijalnih investitora, od kojih bi pet željelo da otkupi samo jednu trećinu, dok šesti želi da postane većinski vlasnik sa 66 posto udjela. Zvaničnici banke su se nadali da bi konačan dogovor o prodaji dijela akcija mogao biti postignut tokom januara, ali do sada se nije desilo ništa. Drecun je tada procjenjivao da bi 60 odsto akcija Prve banke moglo vrijedjeti oko 150 miliona eura.

U svakom slučaju, Prva banka je jedna od ukupno 11 banaka koje posluju u Crnoj Gori, od kojih je većina u stranom vlasništvu. Nakon godine suočavanja sa problemom teške nelikvidnosti, koji je eskalirao nakon velikog povlačenja depozita iz crnogorskog bankarskog sektora uslijed ekonomske krize, uočava se tendencija da se iz Prve banke plasiraju optimistične informacije. To je bio slučaj i nešto ranije, kada se govorkalo o mogućnosti da će arapski investitori, koji za dvadesetak milijardi eura zakupe ulcinjsku Veliku plažu, u paketu preuzeti i Prvu banku. Tender za Veliku plažu nije uspio, milijarde nijesu ušle, a Prva banka je i dalje na istom mjestu.

Iako je u potpunosti vratila zajam državi, Centralna banka joj i dalje zabranjuje da odobrava nove kredite. Domaći mediji su zabilježili i javnu polemiku izmedju ove dvije institucije. Prvi čovjek Prve banke Predrag Drecun je, prije oko tri mjeseca tvrdio da je Centralna banka kriva što im je novac zarobljen i nedostupan crnogorskoj privredi, odnosno, da CBCG “još uvijek, potpuno neobjašnjivo, drži mjere protiv Prve banke, tako da se dešava da je od 200 miliona eura gotovine na računima banaka, preko 70 miliona kod Prve banke, a da taj monetarni potencijal ne može da nađe korisnika zbog administrativnih mjera. Na Drecunove optužbe, glavni ekonomista CBCG Nikola Fabris je odgovorio činjenicom da je Prva banka ponovo najmanje likvidna u crnogorskom bankarskom sektoru.

Spas, po svemu sudeći, stiže kroz dokapitalizaciju. Naime, gurajući “prst u oko” gradjanima, nezadovoljnih zbog previsokih računa za električnu energiju koju su potrošili u januaru, i saznanja da su primorani da plaćaju i ono što im se ne isporučuje: tehničke gubitke i ukradenu struju, Elektroprivreda je objavila odluku da sa 10 miliona eura kreditira Prvu banku kroz, takozvani, subordinirani kredit. Medjutim, pošto se Elektroprivreda već izjasnila da po isteku roka od pet godina neće povlačiti sredstva, ovaj kredit prije treba posmatrati kao vid dokapitalizacije.

Elektroprivreda je jednom već dokapitalizovala Prvu banku kada je, prije nešto više od godinu dana zapadala u najdublju krizu. Tom dokapitalizacijom od šest miliona eura, Elektroprivreda je svoje učešće u kapitalu Prve banke, sa 9,46 povećala na nešto više od 18,24 posto, potvrdivši time poziciju drugog najvećeg akcionara.

“Imajući u vidu iznos trenutne vrijednosti akcija na berzi, smatramo da je napravljen dobar poslovni potez, jer se akcije mogu prodati na berzi po višestrukoj cijeni, tako da, u svakom slučaju, možemo imati samo pozitivne efekte”, poručili su tada iz kompanije. Medjutim, umjesto finansijskog efektuiranja prethodne investicije, Elektroprivreda sada ulaže još 10 miliona eura u Prvu banku, a sasvim je izvjesno da će se i ovaj potez EPCG tumačiti, isključivo, kao legitiman poslovni potez u sopstvenom interesu. Ostaće ipak zabilježeno da novih deset miliona eura stiže u pravo vrijeme za Prvu banku, jer će se ovaj novac smatrati dopunskim kapitalom.

“Ovom vrstom kredita, Prva banka značajno prevazilazi koeficijent solventnosti koji u slučaju Crne Gore iznosi 10 odsto. Prva banka već sada ima koeficijent solventnosti između 14 i 15 odsto u stopi adekvatnosti kapitala. Smatramo da apsolutno nema nikakvog razloga da Prva banka bude pod mjerama Centralne banke”, rekao je glavni izršni direktor Prve banke Predrag Drecun.

Medjutim, Prvom bankom se ne bavi samo Centralna banka. Vrhovno državno tužilaštvo još vodi predkrivični postupak u vezi sa njenim poslovanjem, saopštila je Vrhovni državni tužilac, Ranka Čarapić.

Odjeljenje za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina Tužilaštva je u januaru prošle godine, postupajući prema uputstvu Državne tužiteljke Ranke Čarapić, pokrenulo postupak za prikupljanje potrebnih obavještenja o poslovanju Prve banke Crne Gore. Od Centralne banke je zatraženo da, u skladu sa zakonskim ovlašćenjima, napravi detaljan izvještaj o poslovanju Prve banke od početka 2006. do kraja prošle godine i da im ga u najkraćem roku dostavi radi preduzimanja daljih radnji u pravcu utvrđivanja eventualne krivične odgovornosti odgovornih u toj finansijskoj kompaniji. Iz Tužilaštva je saopšteno da je CBCG polovinom decembra prošle godine, informisala Čarapić o problemima u poslovanju Prve banke i ukazala na postojanje osnovane sumnje da su odgovorni u njoj, nezakonitim postupanjem, ugrozili prava svojih deponenata i povjerilaca. Uz informaciju je, navodno, dostavljen i određeni broj materijalnih dokaza.

Čarapić sada kaže da još uvijek nije u mogućnosti da precizira kada će postupak biti okončan, jer su provjere još uvijek u toku.