Iza zatvorenih vrata

0

SADRŽAJ

1-Uvod

2-Ugovori o privatizaciji

3-Nivo zagađenosti

4-Ulaganje u zaštitu životne sredine

5-Uvid u informacije o privatizaciji

6-O MANS-u

U procesu pristupanja Evropskoj uniji i sprovoñenja obaveza iz konvencija Ujedinjenih nacija, slobodan pristup informacijama predstavlja jedan od kamena temeljaca u izgradnji odgovorne vlasti i efikasne demokratske države.

Osnovni cilj projekta u okviru koga je nastala ova publikacija je korišćenje zakonskih mehanizama da bi se omogućila puna informisanost javnosti o odlukama o privatizaciji ključnih državnih kompanija koje u ime grañana donose njihovi izabrani predstavnici.

Postupak pristupa informacijama je regulisan Zakonom o slobodnom pristupu informacijama, Zakonom o opštem upravnom postupku i Zakonom o upravnom sporu i uključuje: zahtjev za informacijama, žalbu drugostepenom organu, ukoliko postoji, tužbu Upravnom sudu i zahtjev za vanredno preispitivanje odluka Upravnog suda koji se podnose Vrhovnom sudu.

Na ovom projektu bile su angažovane četiri osobe, a za godinu dana je podnijeto preko 200 zahtjeva za informacijama o privatizaciji i preko 50 žalbi i tužbi, dok je pristup traženim informacijama omogućen u samo 6% slučajeva.

Ova publikacija sadrži konkretne primjere koji pokazuju da od stupanja na snagu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, nadležni organi istrajavaju u naporima da ne objave informacije o privatizaciji, što proces privatizacije čini krajnje netransparentnim.

Većina primjera se odnosi na pristup informacijama o privatizaciji Kombinata aluminijuma Podgorica (KAP), najvećeg privrednog subjekta u Crnoj Gori koji je u godini prije privatizacije prije privatizacije zapošljavao oko 10% od ukupnog broja zaposlenih u Crnoj Gori, a izvozio oko 20% društvenog bruto proizvoda ili oko 40% ukupnog izvoza. KAP je i najveći potrošač električne energije koji troši skoro 50% ukupne potrošnje struje, što je dovelo i do zahtjeva za izgradnjom hidroelektrana na rijeci Tari koja je dio svjetske prirodne baštine pod zaštitom UNESCO-a.

KAP je najveći zagañivač vode, vazduha i zemljišta države koja se Ustavom proglasila za ekološku, a postojeći podaci o uticaju zagañenja na zdravlje grañana Zetske ravnice i Podgorice nisu dostupni javnosti. Nalazi se u neposrednoj blizini nacionalnog parka Skadarsko jezero, najvećeg basena slatke vode u Evropi i jednog od najvećih staništa ptica koje je pod zaštitom Ramsara kao močvarno područje od posebnog značaja.

Na tenderu za prodaju 65% državnih akcija Vlada je zvanično tražila strateškog investitora, ali je KAP 27. jula 2005. godine prodat britanskoj off shore kompaniji “Eagle Capital Group”. Prema tvrdnjama Vlade, vlasnik te kompanije je druga, kiparska off shore kompanija “Salamon Enterprises”, koja je navodno vlasnik i ruskog Rusala. Nakon potpisivanja ugovora, “Eagle Capital Group” je promijenila ime u “En plus grupa” i preselila sjedište sa Djevičanskih Ostrva na britansko ostrvo Džersi. Prema navodima iz medija, novi vlasnici su, pored kupoprodajne cijene od 48.5 miliona eura, obećali investicije od 55 miliona, kao i dodatnih 20 miliona za zaštitu životne sredine. Kompletan Ugovor o privatizaciji KAP-a je proglašen poslovnom tajnom.

U publikaciji je prikazan slučaj institucije koja zaključuje ugovore o privatizaciji, a tvrdi da ne posjeduje Ugovor o prodaji KAP-a, kao i ministarstva koje tvrdi da nema dokument za koji je organizovalo javnu raspravu. Na konkretnom primjeru su pokazani efekti i rezultati zalaganja za slobodan pristup informacijama, gdje je ista institucija podatke o zagañenosti prvo proglasila poslovnom tajnom, da bi ih objavila nakon podnošenja krivične prijave.

Publikacija sadrži i dokaze da postoje dvije verzije istog dokumenta koji definiše obaveze vlasnika KAP-a po pitanju ulaganja u zaštitu životne sredine u iznosu od 20 miliona eura, koje se razlikuju kako po pitanju predviñenih mjera, tako i dinamike ulaganja.

Primjeri dati u publikaciji, transkripti video i audio snimaka, ukazuju da pojedine institucije propisuju način pristupa isključivo uvidom u dokumenta, onemogućavajući svako dalje širenje informacija o privatizaciji. Nakon što se MANS pozvao na meñunarodna dokumenta o ljudskim pravima i slobodama kojima je definisano da pravo na pristup informacijama podrazumijeva slobodu traženja, primanja, ali i širenja informacija, odlukom Vrhovnog suda je promjenjena sudska praksa i potvrñena obaveza državnih organa da omoguće pristup informacijama na onaj način kako je traženo zahtjevom.

Ostavi komentar