Poslanici da odbace štetan ugovor za Mamulu

0

Vlada Crne Gore nije odustala od namjere da kompaniji Oraskom bukvalno „pokloni“ ostrvo Lastavica sa tvrđavom Mamulu što potvrđuje i činjenica da je Skupštini ponuđen na usvajanje neizmijenjeni Ugovor o dugoročnom zakupu kojim se prvestveno favorizuje zakupac, a na štetu državnog budžeta i javnog interesa.

Mamula-grafika

Kada se predlog ovog Ugovora prvi put našao pred poslanicima MANS je upozoravao na ponižavajuće nisku cijenu godišnjeg zakupa i čitav niz drugih odredbi kojima je švajcarskom Oraskomu omogućeno da uživa beneficije koje nema bilo koja druga kompanija ili investitor u Crnoj Gori.

Nakon što tada predlog Ugovora nije dobio potrebnu većinu za usvajanje u crnogorskom parlamentu, vraćen je na doradu kako bi se pokušala obezbijediti šira podrška kod poslanika. Kako se od tada do trenutne verzije dokumenta nije promijenilo niti jedno slovo, biće zanimljivo vidjeti ko je od poslanika promijenio i na osnovu čega svoj stav prema ovom poslu.

MANS je detaljno analizirao bitne stavke, kako samog Ugovora, tako i Investicionog plana koji je sastavni dio tog dokumenta. Postoji čitav niz kontradiktornih članova koji bi usvajanjem ovakve verzije Ugovora momentalno prouzrokovali sukob po pitanju ostvarivanja prava nad pokretnom i nepokretnom imovinom tvrđave Mamula.

Tako se u članu 3.4. Ugovora navodi da „Zakupac stiče i održava pravo svojine na svoj pokretnoj imovini ugrađenoj ili na neki drugo način donijetoj na Lokaciju“, dok se u članu 21.1. istog Ugovora navodi da „Zakupodavac jeste i biće puni vlasnik svih prava i stvari, pokretnih i nepokretnih, ili funkcionalno povezanih sa Resortom, bez obzira na to da li postoje na Datum zatvaranja (predaje ostrva Oraskomu nakon verifikacije Ugovora) ili su naknadno instalirane u Resortu“. Iz ovoga je jasno da obije strane polazu pravo na sve ono što bi Oraskom instalirao na ostrvu, a nije jasno kako bi se taj spor rješavao i na čiju štetu.

Nadalje, iako se kompanija Oraskom u domaćoj javnosti prezentuje kao investitor koji posjeduje dovoljno sredstava da kompletira projekat, u članu 24.4 se Zakupcu ostavlja mogućnost da svoja prava iz ovog Ugovora može založiti radi finansiranja izgradnje Resorta ili tekućeg poslovanja.

Posebno je problematična takozvana „Stabilizaciona klauzula“ koja je definisana članom 37. Ugovora kojom se Oraskomu omogućavaju beneficije koje ne uživa bilo koja druga kompanija u Crnoj Gori. Naime, u slučaju da dođe do izmjena nekih od crnogorskih zakona koji se odnose na implementaciju ovog projekta, a koji bi uticali na „ekonomsku ravnotežu Ugovora na štetu Zakupca“, Vlada je obavezna da uđe u pregovore o izmjeni odredbi Ugovora kako se ponovo „uspostavila ta ekonomska ravnoteža“.

U praksi bi to moglo da znači da ako Vlada poveća poresku stopu za oporezivanje dobiti ili poreza na dodatnu vrijednost ili neku koncesionu taksu ili naknadu, Oraskom bi imao pravo da traži od Vlade smanjenje cijene zakupa, neke druge naknade koja je definisana ovim ugovorom, smanjenje obima investicija ili promjenu njene prirode kako bi se povećala profitabilnost, kao što je npr. povećanje smještajnih kapaciteta na ostrvu. U svakom slučaju, ovakav aranžman je posljedni put viđen prilikom privatizacije Kombinata aluminijuma gdje je Vlada garantovala naknadu štete novom vlasniku ukoliko dođe do izmjena zakona koji mogu ugroziti poslovanje kompanije.

MANS je takođe analizirao i takozvani investicioni program koji se nalazi na nepune dvije strane kao prilog ovog Ugovora. Oraskom predviđa da će na Resortu biti otvoreno do 200 novih radnih mjesta, kao da će dodatnih 200 radnih mjesta biti otvoreno tokom perioda izgradnje. U prilog tome, Oraskom najavljuje da će tokom prvih deset godina rada Resorta, država Crna Gora inkasirati 2.8 miliona eura samo po osnovu uplata za doprinose za zaposlene.

Kada se detaljnije analiziraju ove projekcije, stvarnost izgleda bitno drugačija. Ukoliko uzmemo u obzir najpesimističniji scenario da će svi zaposleni primati tek prosječnu crnogorsku zaradu koja trenutno iznosi 478 Eura, trenutni iznos doprinosa koji se plaća na ovu zaradu od strane poslodavca i zaposlenog državi iznose oko 320 eura. Ukoliko uzmemo u obzir čak i nemogući scenario da se prosječna zarada u narednih deset godina neće mijenjati, pomenutih 2.8 miliona eura je dovoljno za finansiranje doprinosa za tek 70-tak zaposlenih, a ne dvije stotine koliko se navodi u investicionom programu. Naravno, ni broj od 70 zaposlenih nije realan jer podrazumijeva da bi tokom deset godina i upravljačke strukrute primale  prosječnu platu, što je malo vjerovatno.

Osim ove „koristi“ za državu Crnu Goru, Oraskom planira da u narednih deset godina platiti tek 4.4 miliona eura po osnovu PDV-a i 100.000 eura po osnovu poreza na dobit i drugih prihoda od poreza, što su ponižavajući iznosi u odnosu na potencijal ostrva Lastavica. Investicionim programom se predviđa izgradnja 23 hotelske sobe, četiri ugostiteljska objekta, recepcije, spa centra, mini marketa, četiri bazena, kluba za vodene sportove i jedno pristanište.

Iz svega navedenog, savim je jasno da jedinu i isključivu korist od ovog projekta će imati kompanija Oraskom i to za zanemarljivo mali uloženi novac, uz ustupke i beneficije koje se ne garantuju bilo kojem građaninu ili pravnom licu u Crnoj Gori.

Poseban kuriozitet kada je u pitanju ovaj Ugovor predstavlja činjenica da je poslanicima na razmatranje dostavljena verzija u kojoj su zatamnjeni svaki potpis i pečat koji se u njoj nalaze, zajedno sa adresama i vlasničkom strukturom švajcarske kompanije Oraskom, pa se realno postavlja pitanje kako poslanici mogu odlučivati o nečemu što se na tako bezprizoran način sakriva od njih.

MANS ovim putem još jednom poziva sve poslanike da ostanu pri onom stavu koji su prethodno imali o ovom ugovoru i glasaju protiv njega, jer se radi o istom dokumentu u kojem Vlada i dalje insistira na brojnim ustupcima za kompaniju Oraskom, a na štetu javnog interesa i državnog budžeta.

Dejan Milovac
Direktor Istraživačkog centra MANS-a

Komentari su isključeni.