Prva banka: Dogovorit ćemo se!

0

Piše: OCCRP

bank“Dođite da se dogovorimo!”, bio je slogan Prve banke u vrijeme kada je bila druga po veličini banka u Crnoj Gori. I, dogovora je bilo, ponajviše sa članovima porodice, dioničarima, poslovnim partnerima i drugim osobama povezanim sa akcionarima Banke. Štoviše, skoro dvije trećine kredita ove Banke odobreno je povezanim licima, pokazuje, do sada nikada objavljen, Nacrt Izvještaja o specijalnoj reviziji koju je provela međunarodna revizorska kuća PricewaterhouseCoopers (PwC), do koje je došla mreža istraživačkih novinara Organized Crime and Corruption Reporting Project (OCCPR).

Kontrolori Centralne banke su prethodnih godina upozoravali kako su veliki iznosi kredita odobravani malom broju povezanih lica, zbog čega je rizik Banke bio veći. Banka se kasnije suočila sa ozbiljnim finansijskim problemima, tražeći spas u kreditu iz novca građana. No, pravi spas je došao tek prodajom dijela državnih zapisa Elektroprivrede Crne Gore. Prema izvještaju kontrolora Centralne banke, Prva banka je izašla iz zone nelikvidnosti 23. septembra 2009. godine, kada su joj uplaćena 192,2 miliona eura.

Analiza PwC-a se temeljila na uzorku top 30 grupa zajmoprimaca kojim je obuhvaćeno 56 posto kreditnog portfolija Prve banke. PwC nije imao pristup svim podacima.

Za dio kredita odobrenim zajmoprimcima, za koje je revizija PwC-a utvrdila da se radi o povezanim osobama, kontrolori Centralne banke su još od početka 2007. godine upozoravali da su primjeri loše prakse. Iz izvještaja se vidi da Banka prilikom njihovog odobravanja nije kršila samo svoja interna pravila, nego zakon i drugu regulativu, nanoseći štetu sebi zarad posebnog tretmana VIP firmi i osoba.

Svrha velikog broja kredita je bila kupovina zemljišta ili izgradnja nekretnina. No, kolaps na tržištu nekretnina 2008. godine onemogućio je mnogim VIP članovima da profitiraju na svom kreditu.
Kriza likvidnosti je u novembru 2008. godine natjerala Banku da zatraži pomoć od Vlade. Međutim, čak i nakon toga Banka nije nastavila sa dobrom praksom. U nekim VIP slučajevima Banka nije naplatila sporni kredit iz depozita, nego je omogućila njegovo povlačenje. U drugim slučajevima je restrukturirala kredit na način da je odobrila dodatni grejs period ili, pak, povećala iznos kredita.

Banka je u jednom trenutku raspolagala sa 491 milionom eura depozita. Više od 100 miliona eura bio je depozit Vlade, državnih institucija i preduzeća. Posljedice su bile drastične.

Nepravilnosti u poslovanju te kršenje zakona i regulativa kontrolori Centralne banke su počeli utvrđivati nedugo nakon što je Aco Đukanović privatizirao Banku, u novembru 2006. godine.

Pravilo br. 1: Znaj s kim posluješ! (prekršeno)

Većina banaka se trudi da prikupi što je moguće više informacija o svojim klijentima Međutim, Prva banka je već poznavala dio svojih “važnih” klijenata.

Banke su po zakonu obavezne da prate sve transakcije, te da prikupljaju informacije o svojim klijentima kako bi se zaštitile od prevara. Procedura je jednostavna: prilikom otvaranja računa, klijent, firma ili osoba, mora priložiti dokument iz kojeg je moguće utvriti njegov identitet – rješenje o registraciji preduzeća ili ličnu kartu/pasoš. Banka mora pribaviti i razlog za otvaranje računa, informaciju o djelatnosti, te ispravno popunjen pristupni formular.

Zakon o sprječavanju pranja novca i finansiranja terorizma ih na ovo obavezuje. Međutim, izvještaji do kojih je došao OCCRP pokazuju da je Prva banka kršila odredbe ovog zakona prilikom otvaranja računa povezanih osoba.

Jedan od primjera su strane firme povezane sa Zoranom Bećirovićem, biznismenom i prijateljem Mile Đukanovića koji je jedno vrijeme u Moskvi zastupao crnogorske trgovinske interese. Kontrolori Centralne banke su 2007. godine utvrdili da je banka, bez da je pribavila sve informacije i dokumentaciju, otvorila račune za Beppler and Partners, registrovanoj na Britanskim djevičanskim ostvrima, te Caldero Trading, Beppler Property and Development i Beppler Investments, registrovane na Kipru. Ove firme su, između ostalog, vlasnici budvanskog hotela Avala i kolašinskog Hotela Bianka.

Zbog ovih i nekih drugih kršenja, Prva banka je sa Centralnom bankom 6. jula 2007. godine sklopila sporazum kojim se obavezala da će poštivati Zakon, kao i da neće vršiti transakcije na već otvorenim računima dok ne pribavi svu dokumentaciju.

Četiri mjeseca kasnije, kontorlori su pregledali uzorak od 48 novih računa. Utvrdili su da je Zakon prekšren samo u jednom slučaju. Prilikom otvaranja računa za firmu Camarilla Corporation registrovanoj na Sejšelima banka nije pribavila najnoviji izvod iz registra.

Mark Outwaite, ekspert za suzbijanje pranja novca iz Velike britanije kaže da banka u svakom trenutku mora znati ko je njen klijent i čime se on bavi. Jedini način da se to utvrdi je iz dokumentacije firme koja mora biti skorijeg datuma.

Camarilla Corporation se spominje u optužnici protiv Duška šarića, brata Darka Šarića, vođe narko grupe koji se trenutno nalazi u bjegstvu. Protiv njega je raspisana potjernica zbog krijumčarenja kokaina iz Južne Amerike u Europu. Crnogorski tužioci su utvrdili da je preko ove kompanije oprano najmanje 7,4 miliona eura. Darko Šarić je osuđen za pranje novca.

U naknadnim izvještajima kontrolori navode desetine imena firmi i osoba kojima su otvoreni računi bez da je Banka pribavila svu potrebnu dokumentaciju. Takav je i slučaj Lafino Trade, registrovane u američkoj državi Delaware. Vlasnik firme je Duško Šarić.

Outhwaite kaže da se banka uvijek suočava sa rizikom da bude žrtva organiziranog kriminala. Ozbiljnost sa kojom primjenjuje odredbe Zakona o sprješavanjui pranja novca govori koliko je Banka voljna da to spriječi.

Pravilo br. 2: Kreditiraj razumno! (prekršeno)

2006. i 2007. godina su bile zlatno razdoblje za Crnu Goru. Prema izvještaju Svjetske banke iz novembra 2008. godine, crnogorska privreda je bila jedna od najbrže rastućih u tom periodu, zahvaljujući ponajviše prilivu stranog kapitala. Samo u kupovinu nekretnina uloženo je više od 850 miliona eura.

Crnogorci su tražili način da profitiraju na velikoj potražnji za imovinom na Jadranskom primorju. Nadajući se brzom bogaćenju, mnogi su požurili da kupe zemljišta na kojima su planirali sagraditi rezidencijalne objekte koje su mislili prodati u kratkom roku. No, nisu svi imali niti su željeli investirati vlastiti novac.

U Strateškom planu iz decembra 2006. godine, samo mjesec dana nakon što je Aco Đukanović kupio državni udio, Prva banka je zacrtala da će do kraja 2007. godine odobriti 120 miliona kredita. Samo dva mjeseca kasnije dosegnut je cjelokupan planirani iznos. Banka je nastavila kreditirati u tolikoj mjeri da su u jednom trenutku odobreni krediti prelazili iznos depozita.

Najmanje jedna trećina kredita koje su kontrolori Centralne banke pregledali tokom kontrole nekoliko mjeseci nakon privatizacije bila je namijenjena za kupovinu zemljišta ili izgradnju stambenih objekata. Kontrolori su u ovome vidjeli problem.

U izvještaju iz maja 2007. godine se navodi da je “Banka odobravala kredite novoformiranim preduzećima (…) za svrhu izgradnje stambenih objekata ili kupovinu zemljišta, bez prethodnog sagledavanja biznis projekata”.

I ne samo to. Većina velikih kredita je odobravana na dugi rok, sa dugim grejs periodima tokom kojih nije plaćana kamata.

“Ovakvo odobravanje dugoročnih kredita, pri čemu su odobreni uz grejs period (12 mjeseci), nije u skladu sa zdravom bankarskom praksom.”
Kontrolori su preporučili Banci da: “U inicijalnoj fazi odobravanja kredita treba da sagledava kvalitet biznis ideja, prati njihovu realizaciju i na osnovu stepena završenosti pojedinih faza – situacija pušta tranše kredita”.

U februaru 2007. godine, samo mjesec dana nakon osnivanja, firmi Global Montenegro je odobren kredit u iznosu od 3,1 milion eura. Njen vlasnik, tajkun Vuk Rajković, vjenčani je kum Mile Đukanovića. Novac je bio namijenjen za kupovinu zemljišta u Budvi. Godinu dana kasnije, samo četiri dana prije imenovanja za premijera, Đukanović je postao suvlasnik u firmi. Rajković je jedno vrijeme bio predsjednik Upravnog odbora Banke.

Krediti su odobreni po izuzetno povoljnim uvjetima – na tri godine sa grejs periodom od 12 mjeseci.

“Kredite sa većim grejs periodima Banka može odobravati samo u izuzetnim slučajevima i ovakva praksa kreditiranja ne bi trebala da bude uobičajena”, navodi se u izvještaju iz maja 2007. godine.

U Sporazumu iz jula 2007. godine Banka se obavezala da će “unaprijediti procedure za odobravanje kredita novoformiranim kompanijama, u smislu definisanja načela za odobravanje kredita koji trebaju da obuhvate sagledavanje biznis projekata i primarnih izvora otplate kredita”.

Međutim, i nakon toga Banka je nastavila po starom. Zbog toga je Centralna banka 13. februara 2008. godine izdala zvanično rješenje kojim je Prvoj banci naloženo da “prekine sa odobravanjem kredita koji nijesu u skladu sa propisima, zdravom bankarskom praksom i aktima poslovne politike Banke, odnosno sa daljim obavljanjem tih nesigurnih i nesolidnih poslova”.

Ni to nije omelo Banku.

Štoviše, kontrolori Centralne banke su utvrdili da je takvo postupanje postala nezvanična politika Banke.

“Banka nema konzistentnu politiku prema klijentima, već pojedinci ili tijela na osnovu ličnih kriterijuma, afiniteta, poznanstava ili nekih drugih činjenica kreiraju politiku Banke od slučaja do slučaja”, navodi se u izvještaju iz januara 2009. godine.

Kontrolori su Banku upozoravali da se na ovaj način izlaže većem riziku.

Dodatni problem je predstavljalo to što Banka nije imala praksu adekvatnog osiguravanja kredita, što je dovelo do toga da Banka određeni dio kredita nije mogla naplatiti.

“Izvršenom kontrolom konstatovan je značajan broj propusta, loše prakse, presedana, odstupanja od kreditne politike u dijelu kolaterala.”

Banka je tako ugovore o hipoteci potpisivala mjesecima nakon isplate kredita. Također, kasnila je i sa prijavom zaloga.

Procjenu vrijednosti imovine nisu vršili stručnjaci, nego Banka u dogovoru sa klijentima. Kontrolori su zaključili da način procjene nije dokumentovan niti baziran na nekoj metodologiji. Ovakva praksa je izazvala zabrinutost jer nije bila adekvatna stanju na tržištu.

Milenko Popović, profesor na Fakultetu za poslovne studije, kaže da su banke i pored uputstva Centralne banke koristile kolateral u vrijednosti jednakoj iznosu kredita.

“Neka imovina u datom trenutku vrijedi milion eura. Toliko se računa da vrijedi. Često su i nadodavane te vrijednosti i pored toga što su i onako bile naduvane samim tržištem nekretnina.”

Netačna procjena vrijednosti nekretnina onemogućava ne samo procjenu istinske vrijednosti imovine, već i same banke.

Pravilo br. 3: Pratiti klijenta! (prekršeno)

Početak globalne krize doveo je do smanjenja potražnje na tržištu nekretnina i pada cijena. Došlo je vrijeme i da se krediti počnu vraćati, a posljedice loše prakse pri njihovom odobravanju postale su vidljive.

Centralna banka je u više navrata upozoravala Banku da mora pratiti finansijsko stanje klijenata kako bi na vrijeme uočila eventualne probleme sa naplatom.

Međutim, Banka ne samo da nije sagledavala finansijske informacije klijenata prilikom odobravanja kredita, već ni kasnije.

U izvještaju iz februara 2009. godine Centralna banka navodi: “Banka nije u stanju da na adekvatan način procjenjuje kreditnu sposobnost dužnika, odnosno njihovu sposobnost da iz primarnih izvora vrše otplatu duga”.

Dodatni problem je bio taj što je Banka za neke kredite tvrdila da su obezbijeđeni depozitom, da bi potom kontrolori utvrdili da to nije slučaj. U drugim slučajevima, Banka je VIP neplatišama dozvoljavala povlačenje depozita iz kojeg je mogla naplatiti kredit.

Osim toga, Banka nije uvijek prijavljivala sve kredite i garancije Centralnoj banci i Kreditnom registru, čime je kršila Zakon o bankama.

Ali ne samo to, u pojedinim slučajevima Banka je isplaćivala novac, da bi tek, naknadno, isti odobrio Kreditni odbor Banke.

U drugim slučajevima Centralna banka je otkrila da su stambeni krediti korišteni u investicione svrhe.

Pravilo br. 4: Naplatiti! (prekršeno)

Poznata izjava Marka Twaina glasi: “Bankar je osoba koja će vam posuditi dolar za sunčana vremena i zahtijevati da ga vratite čim počne kiša.” Ovo se nije pokazalo tačnim u slučaju Prve banke. Čak i u trenucima krize Banka je restrukturirala kredite po uvjetima povoljnim za klijente a ne za banku – produžavala je grejs periode tokom kojih klijenti nisu morali plaćati ni kamatu.

“Inicijalno loša strukturiranost kredita u značajnoj mjeri rezultirala je potrebom za ponovnim restrukturiranjem kredita, u smislu produžetka roka otplate i grejs perioda”, navodi se u izvještaju kontrolora Centralne banke iz maja 2010. godine.

Banka je imala najveći iznos restrukturiranih kredita, preko 40 posto ukupnih restrukturiranih kredita u sistemu.

Jedna od firmi kojoj je odobren dodatni grejs period bila je i Beppler and Jacobson.

U izvještaju iz 2010. godine se navodi da Banka ne samo da neke kredite nije naplaćivala nego je “finansirala klijente kroz rekonstruiranje obaveza”, tako što je novim ugovorom odobravala veći iznos kredita od samog duga.

Top 30 Borrowers (PDF) >>>

Ostavi komentar