Ugovor za Kraljičinu plažu u osnovi korupcionaški

0

Ustupci Vlade Crne Gore budućim kupcima Kraljičine plaže koji se odnose na zakonsku regulativu, naplatu poreza i taksi, planiranje i uređenje prostora i regulaciju režima korišćenja zone morskog dobra  je nešto što nije viđeno u procesu privatizacije i valorizacije crnogorskih resursa još od čuvenog ugovora o prodaji Kombinata aluminijuma ruskom tajkunu, Olegu Deripaski.

Posao oko prodaje Kraljičine plaže predstavlja školski primjer korupcionaškog ugovora i ima sva obilježja dogovora koji na prvo mjesto stavlja privatne i profitne interese investitora, a na štetu javnog interesa i budžeta Crne Gore.

Pojedine odredbe koje se odnose na obaveze Vlade Crne Gore u odnosu na kupca zemljišta i garancije koje tom prilikom Vlada obezbjeđuje, nevjerovatno podsjećaju na ono što je rađeno u slučaju KAP-a, pod izgovorom da se “privuče strateški investitor”. Tada je Vlada garantovala da neće usvajati ili mijenjati zakone i propise čija primjena može ugroziti investitora i njegove interese, dok se u slučaju Dubovice otišlo i korak dalje. Vlada u predlogu ugovora u koji je MANS imao uvid, budućem kupcu garantuje usvajanje zakona, propisa i planova koje “Kupac smatra prihvatljivim”.

Naime, bez obzira na različite interpretacije ovog ugovora od strane političkih partija, njegov sadržaj nedvosmisleno potvrđuje da se njime Vlada u potpunosti odriče upravljanja dijelom svoje teritorije na Dubovici i pripadajućem akvatorijumu u korist kupca zemljišta. To dokazuju sporne odredbe o gazdovanju zonom morskog dobra, ali i upravljanju kompletnim projektom.

Pored zahtjeva da potpuno autonomno upravlja zonom morskog dobra i da kupac, pored važećih zakona države Crne Gore, donosi interne propise u vezi sa režimom korišćenja plaža i akvatorija, od Vlade su zatraženi i drugi ustupci kojima se obezbjeđuje da lokacija na Dubovici postoji unutar Crne Gore kao poseban entitet u kome nije dozvoljen pristup svima i gdje važe drugačiji propisi u odnosu na ostatak crnogorske teritorije. 

U dijelu ugovora koji se odnosi na zaštitu životne sredine tokom gradnje na Dubovici, Vlada se obavezuje da će izraditi Stratešku procjenu uticaja na životnu sredinu koja “potvrđuje da se Lokacija i Zona Morskog dobra mogu izgrađivati i razvijati u potpunosti u skladu sa razvojnim planovima Kupca”. Ovo predstavlja direktno kršenje postojećeg Zakona o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu jer se ovakvim ustupkom kupcu ne obezbjeđuje da pomenuta studija bude objektivan i nepristrasan dokument i direktno se prejudicira nalaz studije, naravno u korist kupca.

Ugovorom se zemljište i akvatoriji na Dubovici takođe izuzimaju iz režima zaštite i obaveza koje je Crna Gora preduzela potpisivanjem međunarodonih sporazuma kao što su Barselonska konvencija i ostale konvencije kojima se štiti priobalje.

Pored toga, Vlada se obavezala da usvoji urbanističke planove koji će u potpunosti odgovarati projektima i zahtjevima investitora, što je praksa koja je i do sada često korišćena, naročito kada je budvanska teritorija u pitanju. Međutim, predlogom ugovora Vlada se obavezala i da će donositi i druge zakone, propise i pravila koja neće umanjiti ili ugroziti interese kupca, odnosno njihov projekat na Dubovici, dok se u dokumentu ne postavljaju ograničenja u vezi sa time o kojim se zakonima radi. Ilustracije radi, ukoliko Vlada naredne godine poveća stopu PDV-a ili poreza na dobit, kupci zemljišta na Dubovici na osnovu ovog ugovora mogu očekivati da budu izuzeti iz primjene tih zakona. Slično se odnosi i na planska dokumenta, zakone kojima se štiti životna sredina i definišu ostale obaveze pravnih lica ili uređuje privredni ambijent države. 

Do koje mjere ide podanički odnos Vlade prema kupcu svjedoči i preuzeta obaveza, odnosno garancija da Vlada ili opštine na čijoj se nalazi budući resort nikada neće vršiti eksproprijaciju tog zemljišta, što podrazumijeva da će i u budućnosti privatni interes na toj lokaciji imati prednost u odnosu na javni interes ili interes države. To je privilegija koju nema bilo koje pravno ili fizičko lice u vezi sa svojom imovinom i još jedna potvrda da se Vlada Crne Gore ovom prodajom bespovratno odriče prava upravljanja nad  jednim dijelom svoje teritorije.

Da to pravo nije vezano samo za granice zemljišta koje se ovim Ugovorom prodaje svjedoči i klauzula u ugovoru kojom se Vlada obavezuje da na “bilo kojem zemljištu na udaljenosti od 1 kilometra od granica Lokacije ne postoje dozvole za kamenolome, rudnike ili iskopavanja minerala ili drugih projekata koji bi mogli da negativno utiču na sposobnost kupca da realizuje projekat”.

Pristajanje na ovakve uslove kupca zemljišta na Dubovici ne može biti produkt nečijeg neznanja, tim prije što se već duže vrijeme o ovom pitanju vodi veoma živa javna rasprava i sa više adresa je već ukazano na štetnost ovog ugovora. Ukoliko ugovor ipaka bude usvojen u ovom obliku, biće to potvrda sumnje da je zainteresovani kupac našao načina da na neki način korumpira ključne donosioce odluka u Vladi i DPS-u i obezbijedi uslove poslovanja koje nema niti jedna druga kompanija u Crnoj Gori.

Čak i ako ne bude usvojen u ovom obliku, ovaj Ugovor kao predlog zavrijeđuje pažnju Vrhovnog državnog tužioca zbog očigledne namjere potpisnika sa lokalnog i nacionalnog nivoa da unaprijed i smišljeno nanesu višemilionsku štetu interesima Crne Gore.

MANS poziva Vladu da povuče ovakav ugovor iz procedure, a od Skupštine Crne Gore očekuje da će i pored uobičajenih pritisaka kada su u pitanju poslovi ovog tipa, ipak uspjeti da ispuni svoju osnovnu funkciju i zaštiti javni interes.

Dejan Milovac
Zamjenik izvršnog direktora

Ostavi komentar