Zastara ne smije biti prepreka u borbi protiv korupcije 

0

Zastarjelost krivičnog gonjenja predstavlja jedan od čestih razloga iz kojih tužilaštvo odlučuje da odustane od procesuiranja osumnjičenih za teška krivična djela, uključujući i korupciju i organizovani kriminal. Postojeća zakonska rješenja iz Krivičnog zakonika Crne Gore, u kombinaciji sa nedovoljno efikasnim procesuiranjem krivičnih djela, te njihovim kasnim otkrivanjem, doveli su do situacije, da čak i kada se ona otkriju, osumnjičeni nerijetko ne bivaju procesuirani, ne zato što nisu krivi, nego zato što je došlo do zastare krivičnog gonjenja.

Nije novost da tužilaštvo nema kapaciteta i političke volje da se ozbiljnije pozabavi problemima organizovanog kriminala i korupcije na visokom nivou, što kada se ima u vidu koliko su česte samoinicijativne akcije tužilaštva, ali i relativan rok zastare pojedinih krivičnih djela, otvara ogroman prostor za zabrinutost kada su u pitanju rezultati te institucije.

Kazneni zakon Hrvatske propisuje rokove zastarjelosti od osam do 40 godina, ali ne sadrži odredbe o prekidu zastarijevanja gonjenja, za razliku od crnogorske verzije prema kojoj se zastarjelost prekida svakom procesnom radnjom koja se preduzima radi otkrivanja krivičnih djela ili radi otkrivanja ili gonjenja počinilaca, nakon čega vrijeme zastarjelosti teče ponovo.

Zbog svega gore navedenog, uključujući i neefikasno krivično gonjenje ili kasno saznanje da su krivična djela izvršena, MANS je u komentarima na izmjene i dopune Krivičnog zakonika, Ministarstvu pravde preporučio da razmotri hrvatski model računanja rokova zastarjelosti.

MANS je Ministarstvu takođe predložio da izmjenama Krivičnog zakonika proširi listu krivičnih djela koja ne zastatijevaju. Tako na primjer, postojećim zakonikom je propisano da ne zastarijeva krivično djelo primanje i davanje mita u privredi, a ne vidimo zašto to ne bi bilo primjenjeno i na primanje i davanje mita u javnoj upravi, gdje je vjerovatnije da postoji direktna šteta po javni interes.

Pored ovoga, MANS je  Ministarstvu predložio da se lista proširi i na krivična djela protiv izbornih prava. Ovo tim prije jer se pokazalo da su rezultati tužilaštva u borbi protiv političke i izborne korupcije naročito ispod ionako lošeg prosjeka u procesuiranju ovih krivičnih djela. Kako posljedice ove vrste korupcije imaju direktan uticaj na gotovo sve sfere života i to na dugi rok, smatrali smo da je potrebno propisati duže rokove zastare, kako bi neko buduće, slobodnije, tužilaštvo imalo šansu da zaštiti javni interes.

U saradanji sa kolegama iz Sigurne ženske kuće, Green Home, Udruženja mladih sa hendikepom i NVO Stečajci u Crnoj Gori, MANS je dostavio i set komentara kojima se od Ministarstva traži da se lista krivičnih djela kod kojih nema zastare, prošire i sa krivičnim djelima teško ubistvo, mučenje, dječija pornografija, krivična djela protiv službene dužnosti i ostala djela sa elementima korupcije, ali i krivična djela povrede ravnopravnosti, zagađenja životne sredine, nepreduzimanja mjera zaštite životne sredine i ostala djela iz korpusa krivičnih djela protiv životne sredine.

Imajući u vidu trenutne kapacitete tužilaštva da se efikasno bori protiv najtežih krivičnih djela, smatramo da je neophodno izmijeniti Krivični zakonik u dijelu zastare krivičnog gonjenja, kako bi se obezbijedilo da svi oni koji su se ogriješili o zakon na primjeren način odgovaraju zbog toga.

MANS

Ostavi komentar