Nakon javnih rasprava sa radnicima bjelopoljskih i beranskih kompanija, sve ukazuje da su pojedinci koji su sprovodili privatizaciju u sprezi sa interesnim grupama novih vlasnika, pa stoga nisu imali interes da obezbijede poštovanje zakona i prava zaposlenih.
Javne rasprave su nedvosmisleno potvrdile da se u slučaju preduzeća koja su privatizovana putem tendera, kao što su bjelopoljski Jekon i beranska Polimka, ne poštuju obaveze iz ugovora o privatizaciji. Štaviše, potpisnici tih ugovora, direktori državnih fondova, očigleno svjesno i namjerno izbjegavaju da kontrolišu sprovođenje socijalnih i investicionih programa, iako imaju niz mehanizama da zaštite kako interese države, tako i prava radnika. Ova ugovora sadrže jasne raskidne klauzule i obavezu fondova da u slučaju nepoštovanja socijalnih programa, obezbijede naplatu potraživanja radnika iz bankarskih garancija koje su uslov za zaključenje ugovora. Umjesto da zaštite javni interes i obezbijede poštovanje ugovora, direktori državnih fondova su godinama zamajavali radnike lažnim obećanjima, pa i negorali da postoje socijalni programi koji su nedvosmisleno sastavni djelovi ugovora. To je i razlog što se ugovori o privatizaciji uporno kriju od očiju javnosti.
Radnici koji su prisustvovali ovim javnim raspravama su potvrdili da je stečajni postupak „crna kutija” iz koje ne mogu da dobiju osnovne informacije kako o prodaji imovine, tako i o njihovim pravima. Neki manjinski akcionari nemaju čak ni informacije o razlozima iz kojih su preduzeća čiji su vlasnici uvedena u stečaj, pa sumnjaju da je stečaj samo mehanizam da se novi vlasnici oslobode radnika i kupe preduzeće po nerealno niskim cijenama. Odgovornost za drastično kršenje zakona i prava radnika u potpunosti snosi Privredni sud koji uporno skriva podatke o stečajnim postupcima štiteći stečajne sudije i upravnike koji saučestvuju u kriminalnim aktivnostima koje su dovele do rasporodaje preduzeća lokalnim moćnicima.
Primjer beranske Ciglane Rudeš pokazuje da je jedan od stečajnih upravnika istovremeno bio i direktor podgoričke firme „Katel”, koja je zatim postala vlasnik ciglane. Štaviše, nakon kupovine, „Katel” je srušio fabriku, iako je obećao pokretanje proizvodnje i višemilionska ulaganja, da bi zatim pokrenuo stečaj u Ciglani i to po osnovu dugovanja prema „Katelu”, kao novom vlasniku.
Radnici bjelopoljskih i beranskih preduzeća su ogorčeni zbog nedolaska ministra ekonomije Branka Vujovića koga su nazvali „grobarom crnogorske privrede”. Oni vjeruju da je ministar Vujović vrlo dobro informisan o nezakonitostima u privatizaciji, ali je iz nekog razloga, ignorisao flagrantno kršenje ugovora koje je sam potpisao.
Savez sindikata Crne Gore je na raspravu u Beranama poslao svoga predstanika koji se nije usudio ni da pokuša odgovoriti na direktne optužbe radnika da je SSSCG nezakonito otuđio značajna finansijska sredstva i učestovao u štetnim privatizacijama. Predsjednik opštinskog sindikalnog povjereništva u Beranama, Miodrag Lutovac, je bez riječi sačekao kraj javne rasprave i tek nakon što su svi radnici otišli, predstavnicima MANS-a saopštio da posjeduje veliku dokumentaciju o privatizaciji, pa i podatke kojima radnici ne raspolažu. Na naše pitanje zašto nije odgovorio na optužbe radnika, upoznao ih sa činjenicama i ranij pokrenuo pitanje nezakonitosti u privatizaciji, gospodin Lutovac nije imao komentar.
Na kraju, izražavamo posebno žaljenje što ni ovim raspravama nije prisustvovao predsjednik Savjeta za privatizaciju, Vujica Lazović, kako bi se konačno upoznao sa konkretnim primjerima nezakonitosti u privatizaciji, da mu neznanje ne bi služilo kao alibi za krajnje neodgovoran odnos prema sopstvenom poslu.
Vanja Ćalović
izvršni direktor
