Skupština Crne Gore je u protekle četiri godine koliko traje primjena Prostornog plana Crne Gore pokazala da nije u mogućnosti da adekvatno prati njegovu realizaciju, prepuštajući Vladi da prostor definiše u skladu sa profitnim interesima malog broja privilegovanih investitora bliskih vlastima.
Za protekle četiri godine Skupština Crne Gore ni jednom nije zatražila na uvid bilo koji od izvještaja o stanju u prostoru koje donosi Vlada, niti je postojalo interesovanje da se napravi kontrola postupka upravljanja prostorom Crne Gore na nivou resornog ministasrtva.
Umjesto toga, Skupština Crne Gore je redovno glasala za planska dokumenta od kojih je korist ima porodica bivšeg premijera Mila Đukanovića i sa njima povezana lica. Tako je Skupština krajem 2010. godine po skraćenom postupku koji je zatražio tadašnji premijer Đukanović, usvojila plan za Bjelasicu i Komove čiju izradu je vodila kompanija njegovog brata Aca Đukanovića. MANS je tada upozoravao na očiti konflikt interesa jer je tada Aco Đukanović u okviru plana posjedovao značajnu površinu građevinskog zemljišta. Pored njega, placeve u zahvatu plana je imao i njihov sestrić, sin Ane Kolarević, Edin, ali i porodica Bećirović preko svoje kompanije “Beppler & Jacobson”.
I pored nepobitnih dokaza o školskom primjeru konflikta interesa, Parlament je izglasao ovaj plan, dokazujući još jednom da je u tom domu nemoguće zaštititi javni interes. Legitimitet ovoj odluci su dali i pojedini opozicioni poslanici, glasajući uzdržano, ali ipak učestvujući u farsi vladajuće partije koja najobičniju servilnost Vladi i sa njome povezanim tajkunima pokušava “prodati” kao navodni funkcionalni parlamentarizam.
U takvoj Skupštini je izmijenjen i Zakon o uređenju prostora kojim su značajno povećana ovlašćenja predsjednika opština kada je u pitanju planiranje prostora na lokalnom nivou. MANS je i tada ukazivao na pogubne posljedice koje može izazvati povećanje ovlašćenja kadrovima poput Miomira Mugoše ili Žarka Pavićevića protiv kojih se već vide istrage zbog sumnje za korupciju i zloupotrebu službenog položaja upravo u tim oblastima. Naravno, skupština je ostala nijema i na ta upozorenje i činjenice i zakon je izmijenjen.
Sa druge strane, Predlog odluke o izmjeni Prostornog plana Crne Gore kojom se nastoji zaštiti polje ulcinjske Solane i ispraviti šteta prilikom prodaje tog preduzeća, već više od pola godine sakuplja prašinu u fioci Predsjednika Skupštine Ranka Krivokapića.
Predlog koji je inicirao MANS, a podržali opozicioni poslanici je podrazumijevao vraćanje zaštićenog statusa ulcinjskim solilima i nastavak proizvodnje soli i rada fabrike od koje žive brojne ulcinjske porodice. Predlogom je trebalo i onemogućiti Veselina Barovića i njegov Eurofond da na štetu javnog interesa i budžeta zaradi na stotine miliona eura od prodaje zemljišta kao građevinskog i gašenja fabrike soli.
Međutim, za razliku od predloga propisa koje iniciraju Đukanović i njegova porodica i sa njome povezani tajkuni, predlog kojim je trebalo da se zaštiti javni interes i dalje zavisi od dobre volje par ljudi u Parlamentu, a sličnu sudbinu ima i većina opozicionih predloga.
Konačno, kontrolna funkcija Parlamenta kada je pitanju praćenje situacije u urbanizmu je praktično nepostojeća. Nikada, od kada postoji Parlament, niti jedan javni funkcioner nije pozvan na odgovornst ili makar konsultativno saslušanje zbog katastrofalnog stanja u prostoru Crne Gore. Slučajevi Zavala, Avala, Valdanos, Mirište Brana Mićinovića, i ulcinjska Solana nisu zavrijeđivali pažnju crnogorskog parlamenta pred kojim se prostor godinama nemilosrdno devastira.
Činjenica da kadrovi poput Branimira Gvozdenovića, Vujuce Lazovića, Predraga Sekulića, Miomira Mugoše i mnogih drugih njima sličnih nikada nisu saslušani pred bilo kojim odborom zbog onoga što su uradili, pokazuje da je kontrolna funkcija Parlamenta praktično mrtva i da je ustupila mjesto bespogovornoj servilnosti interesima tajkuna.
Već dugo vremena u Skupštini svoje interese kada je u pitanju urbanizam, mogu ostvariti i zaštiti samo Vlada, porodica Đukanović i sa njome povezana lica. Opozicioni poslanici više ne smiju biti taoci takve politike Skupštine Crne Gore i moraju prestati da daju legitimitet odlukama koje se u tom domu donose na štetu građana Crne Gore. Bez obzira na to što često glasaju protiv ili uzdržano, opozicioni poslanici samim ostajanjem u parlamentu doprinose nastavku iluzije o tome da je Crna Gora danas funkcionalna demokratija, i zbog toga je moraju napustiti parlament.
Dejan Milovac
Direktor programa za urbanizam
