Direkcija za javne radove objavila je 25. februara 2010. godine poziv broj 04-4/10 na javno nadmetanje za radove na izradi drenažnog i pokrivnog sloja i izgradnju sistema za odvođenje atmosferskih voda u okviru projekta „Sanacija i rekultivacija Jalovišta Rudnika olova i cinka“ u Mojkovcu.
U Pozivu je javna nabavka procijenjena na tri miliona eura, dok je kriterijum za izbor najpovoljnije ponude bila je ekonomski najpovoljnija ponuda (80 bodova nosila je cijena, a 20 bodova rok za završetak posla).
Ponuđači su bili obavezni da u pogledu stručno tehničke i kadrovske osposobljenosti naročito podnesu: licencu za izvođenje radova na objektima saobraćaja, licencu za izvođenje radova na objektima hidrotehnike, kao i licence stručnih kadrova (za izvođenje radova na objektima saobraćaja, za izvođenje radova hidrotehnike i za izvođenje radova geodezije).
Istog dana kada je objavljen Javni poziv, dakle 25. februara 2010. godine, Direkcija javnih radova je donijela Rješenje o imenovanju Komisije za otvaranje i vrednovanje ponuda po pozivu broj 04-4/10. Komisiju su činili sledeći članovi: Miomir Peruničić, kao predsjedavajući i Siniša Stanković, Obrad Mihailović, Novak Vlaović, Nikola Đuranović, Đorđina Lovrić i Dalibor Tomić, kao članovi pomenute Komisije.
U odnosu na ovaj Poziv ponude su se dostavljale do 24. marta 2010. godine. Međutim, Direkcija javnih radova je donijela Odluku o dodjeli ugovora tek 5. avgusta 2010. godine, jer je prethodno objavila čak šest amandmana na konkretni Javni poziv i tri puta pomjerila rok za dostavljanje ponuda.
Iz Zapisnika o pregledu, ocjeni i upoređivanju ponuda, koja je sa datumom 15. jun 2010. godine, proizilazi da je Javni poziv za radove na izgradnji drenažnog i pokrivnog sloja i izgradnju sistema za odvodnjavanje atmosferskih voda u okviru projekta „Sanacija i rekultivacija Jalovišta Rudnika olova i cinka“ u Mojkovcu dostavljeno ukupno 17 ponuda.
Komisija je utvrdila da je od tog broja 11 ponuda ispravno, a da je najpovoljnija ponuda ponuđača „Tehnoput“ d.o.o. Podgorica. U zapisniku se navodi da „Komisija smatra da je ponuda ponuđača „Tehnoput“ d.o.o. Podgorica najpovoljnija, obzirom da je ispravna u smislu odredbi iz Zakona o javnim nabavkama, da je ovaj ponuđač dostavio sve tražene dokaze o ispunjavanju uslova traženih pozivom za javno nadmetanje i tenderskom dokumentacijom, na način propisan članom 51 Zakona o javnim nabavkama, te je primjenom kriterijuma dobila najveći broj bodova.“
„Tehnoput“ d.o.o. je izabran kao najpovoljniji ponuđač za cijenu od 1.593.472,30 eura i rok završetka radova od 6 mjeseci.
Iz gore pomenutog Zapisnika o pregledu, ocjeni i upoređivanju ponuda vidi se da je firma „Bemax“ d.o.o. Podgorica u okviru svoje ponude dostavila licencu kojom se utvrđuje ispunjenost uslova za izvođenje radova na elektro instalacijama slabe i jake struje. Prilikom otvaranja ponuda predstavnici „Bemax“ d.o.o. su uložili primjedbe da drugi ponuđači nijesu dostavili ovu licencu, ali je Komisija ukazala da „pozivom za javno nadmetanje i tenderskom dokumentacijom, polazeći od predmeta javne nabavke naručilac je odredio koje licence su ponuđači dužni da dostave. Kako navedene licence naručilac nije zahtijevao, to ponuđač nije ni bio dužan da ih dostavlja“.
Nadalje, nakon ove odluke Komisije, Direkciji javnih radova je 24. juna 2010. godine firma „Bemax“ d.o.o dostavila prigovor kojim osporava ocjenu naručioca u ovom postupku javne nabavke. Naime, „Bemax“ d.o.o. je ustvrdio da u predmjeru i predračunu radova pozicija 5 nepredviđeni radovi obuhvata „obezbjeđenje ili izmještanje prepreka kao što su podzemne i nadzemne instalacije“. Dalje je „Bemax“ d.o.o. naveo da „nedovoljno precizan zahtjev naručioca u pogledu instalacija uslovljava obavezu ponuđača da uz svoju ponudu dostave licencu za izvođenje radova na instalacijama jake struje i licencu za izvođenje radova na instalacijama slabe struje“, zbog čega ostali ponuđači nijesu dokazali stručnu i profesionalnu sposobnost, pa su im ponude kao takve neispravne.
Firma „Bemax“ d.o.o. se na odluku o dodjeli posla „Tehnoput“ d.o.o. žalila Komisiji za kontrolu postupka javnih nabavki, koja je tu žalbu usvojila Rješenjem 28. jula 2010. godine. Na bazi tog Rješenja Komisija za otvaranje, vrednovanje i upoređivanje ponuda je pristupila novoj ocjeni ponuda i 4. avgusta 2010. godine odbacile sve ostale ponude kao neipravne, pozivajući se na Rješenje Komisije za kontrolu postupka javnih nabavki, kao više instance, koja je ocijenila da su ponuđači bili dužni da dostave licence za izvođenje radova na instalacijama jake i slabe struje, kao i da su ponude ponuđača morale biti dostavljene sa jemstvenikom. 3 Kao ispravna ponuda je utvrđena ponuda „Bemax“ d.o.o. i Komisija za otvaranje, vrednovanje i upoređivanje ponuda je ponudu ove firme, čija je ponuđena cijena 1.740.008,15 eura, ocijenila kao najpovoljniju.
U gore pomenutom Zapisniku, Komisija za otvaranje, upoređivanje i vrednovanje ponuda u napomeni je navela da je „mišljenja da je pravilno postupila prilikom prethodnog pregleda, ocjene i upoređivanja ponuda, na osnovu kojeg je definisala rang listu najpovoljnijih ponuđača, te smatra da naručilac ima osnova za podnošenje tužbe Upravnom sudu radi utvrđivanja zakonitosti rješenja Komisije za kontrolu postupka javnih nabavki od 28. jula 2010. godine“. Dan kasnije, dakle 5. avgusta 2010. godine,
Direkcija javnih radova donijela je Odluku o dodjeli ugovora po Javnom pozivu broj 04-4/10, koju je potpisao direktor Žarko Živković, kojim je za radove na izradi drenažnog i pokrivnogsloja i izgradnju sistema za odvođenje atmosferskih voda u okviru projekta „Sanacija i rekultivacija Jalovišta Rudnika olova i cinka“ u Mojkovcu, kao najpovoljnijeg ponuđača izabrala firmu „Bemax“ d.o.o. Podgorica.
Na osnovu ove odluke Direkcija javnih radova je sa „Bemax“ doo zaključila ugovor o građenju 28. septembra 2010. godine.
Na osnovu ovoga proizilazi osnovana sumnja da su članovi Komisije za kontrolu postupka javnih nabavki u konkretnom postupku javne nabavke zloupotrijebili službeni položaj donoseći rješenje koje je direktno favorizovalokompaniju „Bemax“ doo Podgorica, kojim su neopravdano eliminisani ostali ponuđači. Naime, u konkretnom postupku javne nabavke naručilac posla, odnosno Direkcija javnih radova pozivom nije tražila podnošenje licence za slabe i jake struje, tako da ponuđači nijesu ni morali da je dostave. Kada je, rješavajući po prigovoru „Bemax“ doo, Komisija za kontrolu postupka javnih nabavki utvrdila da su ponuđači trebali da dostave pomenutu licencu, bilo je logično da se istovremeno preporuči poništenje javnog poziva i da se novim pozivom zatraži podnošenje ove licence, a ne da se posao dodijeli kompaniji koja je jedina unaprijed dostavila licencu, koja uopšte nije ni tražena.
Na ovaj način su svi ostali ponuđači dovedeni u neravnopravan položaj, čime su ugrožena načela konkurencije i ravnopravnosti ponuđača, kao osnovna načela Zakona o javnim nabavkama. Istovremeno je posao dodijeljen firmi čija je ponuda bila veća za oko 150 hiljada eura u odnosu na prvobitno izabranog ponuđača, što je znatno oštećenje državnog budžeta.