Izjava advokata vlasnika Željezare da je MANS odustao od dokaza predstavljaju klasičnu manipulaciju, u nedostatku argumenata i pokušaju da prikriju činjenicu da su u sudskom postupku priznali da je zvanično sjedište vlasnika i kćerke kompanije Željezare u stambenoj kući u Amsterdamu, zajedno sa još 154 off shore firme od kojih najmanje 86 ima isti broj telefona, najmanje 26 isti sajt, a najmanje 9 istog direktora.
Advokati vlasnika Željezare su to priznali i potvrdili u toku sudskog postupka koji vode protiv nas, nakon što su imali uvid u više stotina stranica dokaza koje je prikupio MANS. Tek nakon što su priznali istinitost naših tvrdnji, ocijenili smo da nema potrebe da se izlažemo ogromnom trošku prevođenja stotina stranica dokaznog materijala sa engleskog jezika, što su advokati inicijalno zahtijevali, očigledno sa ciljem da nas finansijski iscrpe.
Advokati vlasnika Željezare traže da MANS na sudu dokaže pranje novca, iako bi trebali da su elementarno pravno potkovani i da znaju da je posao policije i tužilaštva da krivična djela dokazuju u sudskom postupku, dok je dužnost svakog odgovornog građanina da prijavi sumjje u postojanje krivičnih djela. Advokati bi toliko morali da znaju, jer za njihove usluge vlasnici Željezare izdvajaju ogromne honorare, a od kada je preuzeo tu kompaniju MNSS BV je samo po ovom osnovu potrošio skoro 400.000 eura.
Štaviše, advokati vlasnika Željezare sada priznaju činjenice koje su ranije bile predmet njihove neosnovane tužbe i zamjenom teza pokušavaju da to prikriju. MANS naravno ne spori da je sam čin registracije vlasnika Željezare i kćerke firme urađen u skladu sa zakonom, ali insistira na činjenici da osnivanje niza međusobno povezanih off shore kompanija, prema pravilima kriminalističke nauke, predstavlja značajan indikator da nadležni organi treba da provjere njihove međusobne transakcije i utvrde da li ima pranja novca i izbjegavanja plaćanja poreskih obaveza.
Iako advokati i vlasnici Željezare uporno tvrde da se sve informacije o transakcijama povezanih kompanija nalaze u takozvanim konsolidovanim finansijskim izvještajima, to nije tačno. Naime u tim dokumentima se eksplicitno konstatuje da ne sadrže međukompanijske transakcije, a upravo je to ono što treba da bude predmet pažnje policije i tužilaštva.
U prilog našim sumnjama ide i činjenica da je MNSS BV, kao vlasnik Željezare ustupio dug od 50 miliona eura koji Željezara ima prema svom vlasniku, drugoj off shore kompaniji registrovanoj na Holandskim antilima pod nazivom Recupero Credito Acciaio NV. U svemu tome ne treba zaboraviti i da je navodni dug od 50 miliona eura nastao tako što je vlasnik pod kamatu pozajmljivao novac Željezari, umjesto da investira, kako je to propisano ugovorom o privatizaciji.
Daniel Brol, jedan od članova upravnog odbora Željezare, je nedavno javno potvrdio da isti ljudi koji su vlasnici MNSS BV-a stoje i iza novog off shore Recupera. Svakom iole informisanom građaninu se nameće pitanje čemu služi takva transakcija, posebno ako se ima u vidu da Holandske antile većina međunarodnih organizacije prepoznaje kao posebno rizičnu destinaciju kada je u pitanju pranje novca. Štaviše, nameće se i sumnja da će vlasnici ugasiti MNSS BV i tako izbjeći sve obaveze iz ugovora o privatizaciji, kao i eventualne arbitraže, a da će Željezara ostati vječiti dužnik istim ljudima, sada preko famozne kompanije Recupero.
Ovo je više nego dovoljno razloga da MANS i svaki elementarno informisani pojedinac izrazi sumnju da u poslovanju vlasnika Željezare ima nezakonitosti, što je MANS učinio i nastaviće da čini, uprkos svim pritiscima i sudskim postupcima.
Vanja Ćalović
Izvršni direktor
