Agencija za sprječavanje korupcije i njena direktorica Jelena Perović nastavaljaju da istrajavaju u pokušajima obesmišljavanja uloge civilnog sektora i medija u borbi protiv korupcije i tumače zakon na način koji je suprotan javnom interesu
Postoji više presuda Upravnog suda koje demantuju direktoricu Perović i njenu pristrasnu interpretaciju, ne samo zakona koji bi trebalo da sprovodi Agencija za sprječavanje korupcije, već i zakona po kojima postupaju druge institucije, uključujući i pomenuti sud.
Sa druge strane, da nije inicijativa nevladinih organizacija i onoga što otkrivaju mediji, Perović i njena Agencija bi imali luksuz da se bave samo administrativnom korupcijom i kreiranjem kvantitativnih rezultata.
Zbog toga je za Perović problem kada se pojavi inicijativa poput one za neprijavljenu imovinu bivšeg predsjednika Mila Đukanovića, koje svakako na test stavljaju nezavisnost, profesionalnost i integritet Agencije. Kako sve to izgleda u praksi, konstatuje i Evropska komisija u posljednjem izvještaju za Crnu Goru, gdje se ponovo kritikuje ona dio rad Agencije koji bi trebalo da za rezultat ima vladavinu prava, a ne puko “štancovanje” statističkih slučajeva.
Iz Evropske komisije su ove godine otišli toliko daleko da je kritikovan i kvalitet odluka koje donosi Agencija. Njihov kvalitet je takav da u gotovo svim slučajevima padaju pred Upravnim sudom, ili je taj sud primoran da donosi odluke u meritumu, pod uslovom da mu Agencija dostavi potrebnu dokumentaciju.
U slučajevima Mila Đukanovića i bivšeg policijskog funkcionera Enisa Bakovića, Agencija ne samo što mjesecima nije sprovodila pravosnažne presude Upravnog suda, nego je toj instituciji odbila da dostavi dokumentaciju kako bi se donijela odluka u meritumu.
Ovakav odnos prema zakonu i institucijama koji godinama njeguju direktorica Perović i Agencija moguć je samo iz razloga nedostatka bilo kakve odgovornosti u njihovom radu. Jedan od ključnih problema za takvo stanje jeste i sam Savjet Agencije koji svo ovo vrijeme podržava direktoricu Perović u onome što se može nazvati bilo kakvim imenom, osim sprječavanje korupcije.
Tako osim nalaza Evropske komisije, o radu Agenciji svjedoči i potpuni nedostatak rezultata kada je u pitanju korupcija na visokom nivou, te u tom smislu je razumljiva neskrivena frustracije direktorice Perović činjenicom da svi veliki slučajevi konflikta interesa i skrivanja imovine bivaju otkriveni od strane civilnog sektora i medija.
U posljednje vrijeme smo bili svjedoci da je ogromna većina državnih funkcionera koji se sumnjiče za veze sa organizovanim kriminalom i čija imena se pominju Europolovim prepiskama sa SKY aplikacije, u nekom periodu svoje karijere imala imovinu čije porijeklo nije objašnjivo zvaničnim prihodima ili imalo relacije sa fizičkim i pravnim licima koje su mogle biti podsticaj za korupciju.
Upravo u tim slučajevima je jasno koliku važnost, da postiji politička volja, bi mogla da ima Agencija za sprječavanje korupcije. Ta institucija je među najpozvanijim u državni da na vrijeme prepozna takozvane “crvene zastavice” u ponašanju državnih fiunkcionera i registruje, prije svih, imovinu ili prihode koji mogu biti proizvod korupcije.
Umjesto toga, tim poslom se bave nevladine organizacije i istraživački novinari, i to uprkos svim opstrukcijama koje dolaze prije svega od Agencije za sprječavanje korupcije. To ne odnosi ne samo na inicijative poput onih sa Đukanovića ili Bakovića, ili desetine drugih koje su završile “u korpi”, jer Agencija nije htjela da radi svoj posao, već i na ozbiljan napor koji direktorica Perović i dio njenih saradnika ulažu kako bi onemogućili bilo kakvu kontrolu njihovog rada.
Ono što takođe predstavlja problem jeste kredibilitet ASK-a koji je dobrim dijelom poljuljan nezakonitim odlukama prije svega direktorice Perović, ali i ponašanjem Savjeta Agencije koji se više ponaša kao saučesnik, a ne kontrolor njenog rada.
Počev od postupka javnih nabavki za izradu softvera i kršenja Zakona o tajnosti podataka, skrivanja informacija od javnog interesa o potrošnji budžeta Agencije, pa sve do prisvajanja sitnih benficija poput službenog automobile, plaćenih telefona i svega onog što je postala odlika jednog, prije svega, bahatog odnosa prema javnoj funkciji koja je povjerena direktorici Agencije.
Takva institucija ne može biti primjer ponašanja drugim državnim organima i javnim funkcionerima, pa ni imati profesionalni kredibilitet da sprovodi zakon za koji je pored nepristrasnosti i objektivnosti potrebna i dobra količina političke volje.
Iskreno se nadamo da direktorica Perović neće dočekati kraj mandata na toj poziciji, jer nakon svega što smo vidjeli posljednih nekoliko godina, jasno je da na toj adresi ne stanuje politička volja, pa ako hoćete i profesionalni kredibilitet koji su potrebni da bi se taj posao radio kako valja.
MANS zbog toga ohrabruje novu vladu da što prije pristupi izmjenama Zakono o sprječavanju korupcije, usaglasi ga sa evropskim standardima i omogući da dobijemo instituciju koja će biti istinska brana za korupciju.
Dejan Milovac
MANS
