Agencija za spriječavanje korupcije (ASK) je donijela još jednu odluku vjerujući „na riječ“ javnom funkcioneru, a ne zvaničnim podacima koje i sama posjeduje. Odluka je donijeta nakon dvije presude Upravnog suda i skoro tri godine od kada je MANS podnio inicijativu Agenciji.
U svojoj odluci ASK je u potpunosti povjerovao onome što je kao iskaz dobio od Enisa Bakovića, bez dodatne provjere prihoda kojima je ovaj bivši policijski funkcioner pravdao kupovinu nekrenina na Žabljaku. Baković je naveo da je za kupovinu nekretnina od porodice dobio 10 hiljada eura, te da se radi o prihodima koji su ostvareni tokom 2015. godine.
Polovinu te sume (5000 eura), Enisa Baković je dobio od svog oca, Šućka Bakovića, takođe javnog funkcionera (bivši Ombudsman), dok je druga polovinu dobio od svojih sestara ( po 2500 eura). U kupoprodajnom ugovoru se navodi da je Enis Baković pomenute nekrenine na Žabljaku kupio u septembru 2015. godine.
Provjera podataka iz imovinskog kartona porodice Šućka Bakovića za pomenutu 2015. godinu pokazuju da je porodica Baković morala da se odrekne gotovo polovine zarade kompletnog domaćinstva da bi u septembru te godine mogla da Enisu Bakoviću pokloni 10 hiljada eura za kupovinu vikendice na Žabljaku.
Ova vrsta odricanja u koristi mlađeg Bakovića je vrlo vjerovatno predstavljala najveće opterećenje za njegove sestre koje su u tom momentu mjesečno zarađivale 480, odnosno 610 eura. U tom periodu porodica Baković nije prijavila sticanje nekog drugog prihoda.
Iz onoga što je dostupno iz odluke ASK-a, očigledno je da se ta institucija nije detaljnije bavila vjerodostojnošću Bakovićevog iskaza, niti dovodila u sumnju to što su „donacije“ porodice bile tek ispod zakonskog limita, što je osiguralo da ih ne mora prijaviti.
Na ovakvu odluku ASK-a MANS će u zakonskom roku uložiti tužbu Upravnom sudu.
Ovo nije prvi put da Enis Baković „pomoć“ porodice koristi kako bi objasnio sticanje imovine koju ne bi mogao finansirati iz zvanično prijavljenih prihoda. Krajem 2019. godine Baković je nakon pisanja medija priznao da posjeduje sat marke „Rolex“, model „Submariner Date“, ali da ga je kupio od rođaka za iznos koji je manji od 5000 eura, pa stoga nije smatrao da ima obavezu da ga prijavi ASK-u. I u ovom slučaju je izostala adekvatna reakcija Agencije za sprječavanje korupcije.
Kada je u pitanju druga inicijativa za koju postoje već dvije presude Upravnog suda, a odnosi se na kolekciju skupocjenih satova bivšeg Predsjednika Crne Gore, Mila Đukanovića, Agencija je prekršila sve rokove za postupanje po njoj, što direktoricu ASK-a, Jelenu Perović dovodi u zonu krivične odgovornosti.
Opravdanja da se odluka ne može donijeti jer ne postoje „materijalni dokazi“ su neozbiljna, naročito nakon saznanja da Agencija još uvijek od Đukanovića nije ni zatražila izjašnjenje o satovima, što je bila njena obaveza iz člana 30, Zakona o sprječavanju korupcije.
MANS
