Analiza MANS-a pokazala da postoje brojni problemi u radu Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama
Ispunjavanje obaveza propisanih Zakonom o slobodnom pristupu informacijama, neodgovarajuća struktura zaposlenih i nedovoljna informisanost članova Savjeta o predmetima o kojima odlučuju, među ključnim su izazovima sa kojima se suočava Agencija za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama (AZLP), pokazala je analiza MANS-a.
Analiza kapaciteta AZLP, koju je sproveo MANS, pored mapiranih problema, sadrži i ključne preporuke kako bi se stanje u izvjesnoj mjeri unaprijedilo, uzimajući u obzir važnost Agencije u procesu slobodnog pristupa informacijama.
Iako se institucionalna osnova Agencije može smatrati u dovoljnoj mjeri razvijenom, niz problema koji se javljaju u praksi odraz su problematično postavljenih ostalih osnova na kojima počiva Agencija, ali i nepoštovanja utvrđenih pravila.
Analiza je pokazala i da struktura zaposlenih u Agenciji ne odgovara organizacionoj strukturi, prije svega u pogledu broja zaposlenih, a njihove kompetencije i mjera u kojoj ispunjavaju obaveze, nije moguće procijeniti, jer ne postoji utvrđeni sistem evaluacije, niti je Agencija voljna da bilo kakve podatke o radnim biografijama zaposlenih da na uvid javnosti.
I dalje nije preciziran niti je u praksi ustanovljen sistem raspodjele posla u pogledu obavljanja nadzorne uloge i rješavanja po žalbama, kao najznačajnijim i najopterećenijim djelokruzima rada Agencije.
Evidentan je problem nedovoljno definisanog načina na koji predmeti dolaze na dnevni red na sjednicama Savjeta Agencije i utvrđeno je da članovi Savjeta, koji odlučuju po predmetima, nijesu u dovoljnoj mjeri informisani o predmetima niti upoznati sa njihovom suštinom. Činjenica da oni samo odlučuju, ali i ne sačinjavaju rješenja niti imaju obavezu da provjere njihov konačni sadržaj, „prelila“ je u većoj mjeri ovlašćenja u vezi sa rješenjima iz Savjeta u Odsjek za informacioni sistem, koji samostalno interpretira odluke Savjeta i sačinjava rješenja.
Sa druge strane, rješenja su nedovoljno dobro obrazložena, sa šturim pravnim zaključcima i preopterećena nepotrebnim deskripcijama slučaja, što se kasnije odražava na rad drugih organa u sistemu, kao što je Upravni sud.
Analiza je pokazala da finansijski aspekt nije veći izazov i da postojeći budžet uglavnom omogućava funkcionisanje Agencije, ali da bi dodatna sredstva bila potrebna za unapređenje znanja i vještina zaposlenih, za njihovu edukaciju i obuke.
Kada je u pitanju informacioni sistem Agencije i softversko rješenje, analizom su utvrđeni problemi, prvenstveno u smislu pravovremenog i dosljednog sakupljanja informacija. To za posljedicu ima upitnu tačnost raspoloživih podataka, jer se na primjer pokazuje da je samo MANS u nekom periodu podnosio više zahtjeva organima vlasti, nego što je Agencija evidentirala u istom periodu.
Takođe, značajan problem je činjenica da se elektronska baza podataka uz pomoć koje se prati postupak po žalbama na odluke prvostepenih organa, kao i tužbi na odluke Agencije, ne vodi na dnevnom nivou. Zbog toga nije moguće pratiti dosljedno „status“ konkretnog predmeta. Agencija ne posjeduje arhivu u elektronskoj formi, jer se ni dokumentacija ne skenira, pa je nemoguće čuvanje i pretraživanje akata u elektronskoj formi.
Na osnovu ključnih nalaza analize, preporuke MANS-a su da Agencija u većoj mjeri postupa u skladu sa postavljenim normativnim okvirom, ili da izvrši izvjesnu reviziju postojećih podzakonskih akata kojima se uređuje način njenog rada, da bude transparentnija u pogledu zapošljavanja i kapaciteta zaposlenih, redefiniše podjelu nadležnosti između organa i pojedinačnih zaposlenih i da unaprijedi procedure u pogledu izrade kvalitetnijih rješenja po odlukama Savjeta Agencije.
Potrebno je da Agencija efikasnije uredi i jasno definiše hronologiju odlučivanja, kako ne bi kršila zakonske rokove, da svoju bazu podataka dnevno ažurira i unaprijedi postojeći softver i izradi elektronski arhiv.
MANS
