1. Kako komentarišete izvještaj organizacije Fridom haus, prema kojem je Crna Gora nazadovala u oblasti pravosuđa u prošloj godini?
Nesporno je da su crnogorsko sudstvo i tužilaštvo jedna od slabijih karika u borbi protiv korupcije o čemu svjedoči ogroman broj afera koje još uvijek nisu dobile epilog na sudu ili pokrenutim istragama, ali svakako i nepostojanje konačnih sudskih presuda za slučajeve velike korupcije i organizovnog kriminala.
Nakon prvih primjedbi međunarodne zajednice da je potrebna angažovanija uloga pravosuđa u borbi protiv korupcije, crnogorsku javnost su preplavile informacije o „uspješnim akcijama” protiv saobraćajnih policajaca i građevinskih inspektora koji su primali mito, što predstavlja samo popravljanje statistike i pokušaj stvaranja privida političke volje da je pravosuđe odlučno da se ozbiljno pozabavi ovim problemom.
Sa druge strane, slučajevi u kojima su glavni akteri, visoki politički funkcioneri, ministri i gradonačelnici se godinama istražuju, bez rezultata ili makar neke informacije o progresu, što dovoljno govori o nivou političke volje za ozbiljnu borbu protiv korupcije. Tako crnogorsko tužilaštvo, na primjer, nakon više od godinu dana istrage i preko 50 stranica dokaznog metarijala, može i dalje da tvrdi da je slučaj Zavala veoma kompleksan i da su potrebne dodatne istražne radnje iako je za polovinu aktera ovog slučaja, samo iz onoga što je do sada objavljeno u medijma, nesporno da su prekršili zakon. Koliko se ozbiljno doživljava ono što crnogorsko tužilaštvo „radi” pokazuje i činjenica da je, npr. Svetozar Marović bez problema bio kandidovan i izabran za člana nove crnogorske Vlade i naravno dobio imunitet, a kompanija Mirax i dalje dobija poslove sa Opštinom Budva iako su oba ova subjekta predmet krivične prijave na osnovu koje je tužilaštvo otvorilo istragu za koju tvrdi da je kompleksna.
U pravno uređenim zemljama, Premijer ne bi ni pomislio da osobu koja je kompromitovana u javnosti kandiduje za potpredsjednika Vlade, a kompanija Mirax bi odavno bila stavljena na crnu listu investitora koji ne poštuju crnogorske zakone.
Ovakvim ponašanjem se šalje poruka javnosti da je Crnoj Gori apsolutno postoje nedodirljivi pojedinci , dok crnogorsko pravosuđe prolongiranjem istraga i presuda, za sada više radi u njihovom, nego u interesu građana Crne Gore.
Pored toga, crnogorsko pravosuđe je ozbiljno opterećeno nepotizmom i konfliktom interesa na najvišim instancama ove institucije, o čemu je MANS napravio istraživanje u saradnji sa nekoliko crnogorskih novinara. Istraživanje koje je objavljeno u okviru portla www.podlupom.info je pokazalo da svega nekoliko porodica zauzima ključne pozicije u crnogorskom pravosuđu, što svakako ne doprinosi njegovoj slici kao nezavosnog i objektivnog. Kada se na to doda i finanisjka afera u Vrhovnom sudu koja je obilježila prethodnu godinu, jasno je zašto međunarodna zajednica ima ovakve ocjene crnogorskog pravosuđa.
2. Kako ocjenjujete to da su, prema izvještaju, amandmani na Zakon o državnom tužiocu usvojeni uprkos tome što su bili suprotni sugestijama Savjeta Evrope za uspostavljanje nezavisnosti te službe?
To ne predstavlja iznenađenje jer je nepoštovanje preporuka međunarodne zajednice postala praksa, a ne izuzetak. Preporuke koje su svojevremeno upućene od strane Evropske komisije, Svjetske Banke i UNDP-a na nacrt Prostornog plana Crne Gore su većim dijelom zanemarene, a isti slučaj je bio i sa komentarima na novi Zakon o uređenju prostora i izgradnji objekata i Zakona o jahtama koji je čak i usvojen pod izgovorom usklađivanja sa EU propisima. U crnogorskom Parlamentu postoji poseban Odbor za međunarodnu saradnju i EU integracije, na čelu sa poslanikom DPS-a Miodragom Vukovićem, čiji je primarni zadatak da provjeri da li je zakonska regulativa koja u formi predloga dolazi od strane Vlade ili drugog predlagača, u skladu sa propisima EU, kojoj makar formalno težimo. Koliki su kapaciteti tog tijela, ali prije svega kolika je politička volja pristuna, pokazuju već navedeni primjeri zakonske regulative.
Ovakvo ponašanje upućuje na zaključak da se crnogorski pravni okvir sve više usklađuje sa interesima onoga što već slobodno možemo nazvati paralenim sistemom moći koji je zarobio državu, a sve manje sa javnim interesima, pa ako hoćete i onim što dolazi kao preporuka od strane međunarodne zajednice.
3. Koliko je crnogorska vlast odgovorna za ocjene o zabrinjavajućem broju slučajeva policijske torture i visoke kazne koje sudije dodjeljuju u slučajevima klevete?
MANS već duže vrijeme upozorava da se polako uspostavlja praksa da visoki javni funkcioneri sebi daju za pravo da javnu kritiku svoga rada od strane nevladinog sektora i medija doživljavaju kao uvredu i klevetu iako međunarodna demokratska praksa, ali i presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, ukazuju na činjenicu da su upravo javni funkcioneri dužni da trpe veći stepen kritike od običnih građana, jer obavljaju javnu funkciju.
Naravno, kod crnogorskih javnih funkcionera još uvijek ne postoji percepcija da su oni tu da bi služili građanima, odnosno poreskim obveznicima koji pored njihovih plata, plaćaju i brojne beneficije koje oni uživaju, već na bilo kakvu oštriju kritiku svoga rada, koriste institucije sistema kako bi se obračunali sa onima koji se usuđuju da stanje u crnogorskom društvu posmatraju iz ugla koji nije u skladu sa zvaničnom politikom kolektivne amnezije.
Na taj način, crnogorski sudovi se umjesto korupcijom i organizovanim kriminalom, bave duševnim bolovima visokih javnih funkcionera sa tolikom efikasnoću da bi im na tome mogle pozavidjeti i mnogo razvijenije zemlje. Sudski procesi protiv novinara Vijesti, Monitora i Dana, ali i postupci koji se vode protiv ljudi iz MANS-a, upućuju na zaključak da je crnogorsko sudstvo pod ogromnim pritiskom izvršne vlasti da se što brže i efikasnije obračuna sa svima onima koji se usude da svojim djelovanjem maker pokušaju da ukažu na jedan kompletan paralelni sitem u državi u kojemu se donose odluke koje imaju direktne posljedice na interese građana ove države.
Kada sa najviših nivoa vlasti, u prvom redu od strane Premijera i direktora Uprave policije, imate poruke i kvalifikacije da se radi o neostvarenim osobama, kompleksašima i uzaludnicima koji rade za strane državne službe i protiv interesa svoje države, te da su njihove aktivnosti registrovane od strane državnih organa, onda postaje jasno koliki je pritisak na sudstvo da se obračuna sa tom “direktnom prijetnjom za sve što je demokratsko u ovoj zemlji”.
