Ministar kapitalnih investicija, Mladen Bojanić 2016. godine, dok je u Skupštini Crne Gore bio nezavisni poslanik, nije glasao za ugovor sa konzorcijumom ENI/Novatek, pa je sasvim opravdan interes javnosti da zna šta sada, pet godina kasnije, motiviše Bojanića da vrlo energično brani ono što je očigledno bio produkt DPS-a i vlade Mila Đukanovića.
Mladen Bojanić, ministar kapitalnih investicija
Ugovor sa ENI/Novatek je usvojen krajem juna 2016. godine dominantno glasovima tadašnje vladajuće koalicije, na raspravi na kojoj je opozicija veoma oštro kritikovala namjeru Vlade Crne Gore da, kako su naveli, zaključi još jedan korupcionaški posao koji je štetan po građane.
Tadašnja opozicija je taj ugovor poredila sa privatizacijom Telekoma, kritikovala sklapanje posla sa holandskim off-shore kompanijama i upozoravala na opasnost da to može biti način da se iz zemlje izvuku stotine milione eura, kao što je to bio slučaj sa ranijim poslovima koje je dogovarao DPS.
Tokom skoro pet sati skupštinske rasprave, tadašnji nezavisni poslanik Mladen Bojanić nije progovorio niti jednu jedinu riječ na temu ugovora sa ENI/NOVATEK, pa bi bilo dobro da javnost sazna koji su razlozi što, onda kada se odlučivalo o ovom poslu, nije javno podržao planove DPSa kao što to sada radi sa pozicije ministra kapitalnih investicija.
Umjesto toga, ministar Bojanić se sada brani da je to bila odluka Skupštine Crne Gore iako veoma dobro zna da niti jedan poslanik sadašnje parlamentarne većine, zahvaljući čijoj podršci se našao u fotelji ministra, nije glasao za ugovor sa ENI/Novatek.
Nova Vlada Crne Gore je obećala građanima reviziju svih ugovora koje je sklapao prethodni režim, dok sa druge strane ministar Bojanić za dva najveća posla kakvi su istraživanje nafte i izgradnja autoputa i mjere se stotinama miliona eura, samouvjereno tvrdi da je sve u redu.
Žao nam je što ministar Bojanić svoje reagovanje nije iskoristio da građanima pojasni zbog čega ima toliko povjerenje u poslove bivšeg režima, već je pribjegao najprizemnijoj retorici klasičnog DPS ministra koji su uvijek izostanak hrabrosti da javno kažu svoj stav o nekom pitanju, pravdali takozvanom partijskom disciplinom.
U tom smislu, nepravedno je Bojanića porediti čak i sa Branimirom Gvozdenovićem, jer se on makar nije sakrivao iza odluka onih struktura protiv kojih se navodno godinama borio.
Imajući u vidu je nova parlamentarna većina još 2016. godine saopštila da će raskinuti ovaj ugovor kada dođe na vlast, jasno je da namjera Bojanića da nastavi da promoviše poslove DPS-a, ne može imati većinsku podršku u parlamentu.
Zbog toga smatramo da je potrebno donijeti moratorijum na dalju realizaciju ovog ugovora, sve dok njegova validnost ne bude ispitana od strane relevantnih EU eksperata koji imaju mnogo više znanja i iskustva u ovoj oblasti.
MANS
