MANS upozorava na štetne posljedice primjene Zakona o slobodnom pristupu informacijama
Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) godišnje na uvoz struje potroši na desetine miliona eura, ali od koga se, po kojoj cijeni i pod kojim uslovima ta struja kupuje još uvijek je obavijeno velom tajne.
Do tog podatka je pokušala da dođe Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama. MANS je tražio od EPCG dostavljanje svih ugovora o kupovini i prodaji električne energije koji su zaključeni u toku 2017. godine.
EPCG je, međutim, njihov zahtjev odbila i proglasila ugovore sa prodavcima struje za poslovnu tajnu. Takvu mogućnost od prošle godine pruža izmijenjeni Zakon o slobodnom pristupu informacijama koji državnim institucijama i kompanijama omogućava da lakše sakriju podatke, čak i one koji pokazuju kako se troši novac svih građana.
EPCG je smatrala da ugovori o kupovini struje predstavljaju poslovnu tajnu pa se pozvala na član 14 stav 1 Zakona o slobodnom pristupu informacijama kojim je propisano da organ vlasti može ograničiti pristup informaciji ili dijelu informacije, ako je informacija poslovna ili poreska tajna u skladu sa zakonom.
U MANS-u su posebno zabrinuti jer je upravo sektor energetike u Crnoj Gori posebno osjetljiv na korupciju, pa svako uskraćivanje čak i najosnovnijih informacija može stimulativno djelovati na širenje korupcijske prakse.
MANS je već upozoravao na moguću praksu sa mešetarenjem na energertskom tržištu kada je 2012. godine svojevremeno otkrio da je EPCG platila preko 228 miliona eura za uvoz struje u ranije četiri i po godine. Više od polovine tog novca dobile su samo dvije kompanije energetskih biznismena i nekadašnjih poslovnih partnera, Vuka Hamovića i Vojina Lazarevića. Tada su ukazali da je od EFT-a i Rudnapa struja kupovana po najvećim prosječnim cijenama u odnosu na ostale kupce. Hamovićev EFT i Lazarevićev Rudnap prihodovali su 125,8 miliona eura od prodaje struje Elektroprivredi. Od toga, Hamović je dobio 92,9 miliona, a Lazarević 32,9 miliona eura.
Ovakvu odluku EPCG je obrazložila time da bi objavljivanje ugovora dovelo do narušavanja trgovinskih i drugih ekonomskih interesa i usled čega bi ta kompanija pretprjela štetu. Pored toga, iz EPCG su naveli da se ugovori odnose i na drugu ugovornu stranu te da bi objelodanjivanje traženih informacija ugrozilo interes kompanija sa kojima su poslovali. S obzirom da se radi o činjenicama koje se tiču njihovog poslovanja, mogli bi od EPCG tražiti zaštitu svojih prava sudskim putem, u kojem slučaju bi EPCG pretrpjela štetu – naveo je u obrazloženju rješenja o odbijanju zahtjeva MANS-a izvršni direktor EPCG Igor Noveljić.
U MANS-u, međutim smatraju da bi EPCG trebalo da dostavi ugovore o kupovini struje, iz razloga što građani imaju pravo da znaju od koga se i po kojoj cijeni kupuje struja jer tu struju prije svega oni plaćaju, ali i iz razloga što je EPCG dražvna kompanija čije poslovanje u svakom trenutku mora biti podložno javnoj kontroli. Ovo prije svega jer se iz odgovora EPCG nedosmisleno može zaključuiti da je uprava te kompanije odlučila da pravo javnosti da zna podredi interesima kompanija od kojih je kupovala struju, upozorava Snežana Bajčeta iz MANS-a.
Ona dalje dodaje da ovakvo ponašanje državnih isntitucija i kompanija sve više uzima maha, prije svega zahvaljujući pomenutim izmjenama Zakona o slobodnom pristupu informacijama.
– Prema međunarodnim standardima objavljivanje ugovora između javnih preduzeća i privatnih kompanija je nedvosmisleno u javnom interesu, kaže Bajčeta i dodaje da je zbog toga hitno potrebno postojeći Zakon o slobodnom pristupu informacijama izmijeniti i uskladiti sa tim standardima.
D.M.
U prošloj godini je zbog loših hidroloških uslova potreba za nabavkom, odnosno uvozom, električne energije bila uvećana, pa je deficit električne energije iznosio 229 gigavat-sati (gVh), umjesto planiranih 114 gVh. Nabavku nedostajućih količina električne energije dominantno vrši državna Elektroprivreda (EPCG), a dio struje nabavljaju i direktni potrošači.
To, međutim, nije ukupna količina električne energije koja se uvozi u Crnu Goru.
Prema podacima iz energetskih bilansa, koje Vlada usvaja za svaku godinu, lani je uvoz električne energije iznosio 1.486 gVh. U 2016. godini je kupljeno 1.220 gVh, dok se u ovoj godini planira uvoz 750 gigavat-sati, što je duplo manje nego lani.
