Posljednje povećanje cijene struje je definitivno kap koja je prelila čašu i predstavlja još jedan namet koji će dodatno opteretiti i onako osiromašene budžete građana Crne Gore. Uz najskuplji telefonski impuls i najskuplje gorivo, građani Crne Gore sada imaju “privilegiju” i da plaćaju najskuplju struju u regionu.
Povećanje cijena ne predstavlja samo opterećenje za onaj dio stanovništva koji su u stanju socijalne potrebe, već i za sve one građane koji više ne žele da svojim novcem finansiraju “podmazivanje” javnih funkcionera i njihovih familija, ekstra profite domaćih i stranih tajkuna i lica sa potjernica, propale privatizacije, pogrešne ekonomske politike… Riječju, mnogo je građana koji više neće da plaćaju cijenu njihove korupcije.
MANS već godinama ukazuje na činjenicu da je korupcija na visokom nivou sistemski problem Crne Gore, što je slučaj Telekoma i potvrdio. Nakon svega što je otkriveno u slučaju Telekom, postoji ogroman prostor za sumnju da to nije jedina privatizacija koja je odrađena na taj način, te da je i u slučaju prodaje EPCG bilo raznih ugradnji, raznih “fiesti”, te braće i sestara visokih javnih funkcionera.
Rekli su nam da prodajemo fabrike da bi ih modernizovali, pozicionirali na tržistu, obezbijedili investicije a time i niže cijene. Sada znamo da investicija nema, a da su cijene iz dana u dan sve veće. Dok Vlada izdvaja stotine miliona eura za spašavanje tajkuna koje je snašla ekonomska kriza, od građana traži da to finansiraju kroz najveće cijene u regionu.
Dok tajkunima dozvoljavaju da umjesto investiranja, iznose profit, izbjegavaju poreze i čerupaju imovinu firmi, radnici ostaju bez posla i polako postajemo nacija socijalnih slučajeva koja od svoje sirotinje plaća njihovo bogaćenje.
Razloga za protest ima i bilo je dosta, ali smo mi uporno Vladu pozivali na dijalog smatrajući da rješenja treba traziti u institucijama sistema. Posljednje poskupljenje je potvrdilo da su se te institucije stavile u funkciju interesa moćnika, a ne građana koji ih biraju i plaćaju i oni moraju da shvate da svako ima granicu do koje može da trpi uprkos ogromnom strahu koji je posijan po Crnoj Gori.
Zato pozivamo građane da se usude da dignu glas, ako ne zbog sebe onda zbog svoje djece i da u subotu dođu na protest i traže da plaćaju cijenu struje a ne cijenu korupcije. Struja je bila kap u prepunoj časi preko koje se ne smije preći da nas ne bi dočekala još veća poskupljenja.
Zato nemojmo da se zavaravamo da oni koji su se napunili neće tražiti još i da postoji granica njihovih apetita. Ako im u subotu ne pokažemo da imamo i mozga i kičme, oni neće stati a naši kućni budžet i obraz to više ne mogu da istrpe.
Od svakog građanina ponaosob zavisi kakva će biti reakcija Vlade. Ako u subotu pokažemo da nećemo više da plaćamo cijenu njihove koruipcije sigurna sam da će se u vladi dobro zabrinuti i da ćemo imati konkretan rezultat.
Za demokratsku i potrebama građana posvećenu Vladu, izbor između javnog interesa i punjena džepova domaćih i stranih tajkuna bi bio lak i jasan. Našoj Vladi je to očigledno teško jer su svih ovih godina pazili na interese profita dok je narod ćutao. Sada je tome došao kraj, a svi oni koji su se ugradili u prodaju EPCG, KAP-a, Telekoma, Jugopetrola, Željezare… će morati da odgovaraju za ono što su uradili.
Ovo je protest upozporenja i mi se nadamo da će ga vlada ozbiljno shvatiti i da nas nece tjerati da dodjemo ponovo. A sigurno cemo doci ponovo ako na sljedecim racunima bude ista cijena struje.
U danima nakon protesta ćemo svakako vidjeti za šta se premijer Lukšić opredjelio, te da li će pritisak građana biti veći i važniji za njega od mutnih poslova “strateških partnera”.
Neozbiljno je za premijera jedne korupcijom i propalim dilovima opustošene države, da svojim gradjanima na veoma konkretne zahtijeve, poruči da se snađu. Igor Lukšić svoju platu prima od poreza koji mi plaámo i od njega očekujemo da nam saopšti kako je zamislio da građani “uklope” posljednja poskupljenja goriva i struje u svoje kućne budžete.
Građani ove države nisu učestvovali u propalim privatizacijama, već Premijer Lukšić i njegovi ministri. Mi smo svojim porezom platili Vladu Crne Gore da u naše ime odabere najbolje partnere za državne kompanije, a ne da se zajedno sa njima ugrađuju i rasparčavaju državne resurse – jednom riječju – da se snalaze.
Zato mi sada očekujemo da premijer počne da vodi ekonomsku politiku u korist javnog interesa, a da tajkunima poruči da se sami snađu.
Svakog vrhovnog državnog tužioca bi trebalo da bude sramota da njegov posao rade druge države. Nakon objavljivanja podataka o ugrađivanju u privatizaciju Telekoma, šta još treba da se desi pa da tužilaštvo konačno počne da se bavi ministrima a ne saobraćajnim policajcima!?
Neko mora da odgovara za milione eura koji su iznijeti iz zemlje, za hiljade radnika koji su na ulici, za resurse koji su predati u ruke tajkunima, za visedecenijsko o prodadanje kompletnog drustva zarad necijeg bogacenja.
Ukoliko to ne obezbijedi Ranka Čarapić, prije ili kasnije na njenu poziciju će doći neko drugi ko će onda i Čarapićku staviti na dnevni red.
Vanja Ćalović, izvršni direktor
