U susjedstvu ne proglašavaju tajnom informacije u vezi sa izgradnjom auto-puteva
Koliko je projekat auto-puta Bar – Boljare netransparentan može se vidjeti i na primjerima drugih država, posebno Hrvatske i Bugarske.
MANS godinama, na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, pokušava da dobije osnovne podatke o projektu auto-puta u Crnoj Gori, vrijednom 809 miliona eura, koji se gradi od kredita kineske Exim banke, a izvođač je China Road and Bridge Corporation (CRBC).
Osnovne informacije o auto-putu su tajna, s obrazloženjem da je to intelektualna svojina Vlade, kao i da je u pitanju poslovna tajna koja može poremetiti konkurenciju.
tunel Klopot (Foto: Zoran Đurić)
Nepoznanica je kako se troši novac od kredita, koliko se poštuju rokovi i kako se sprovodi kontrola projekta auto-puta, ali i gotove sve ostale informacije o crnogorskom “poslu vijeka”, a posebno one koje se odnose na zaštitu životne sredine. To se naročito odnosi na dokumenta koja bi nedvosmisleno ukazala ko su odgovorni za devastaciju Tare, ali i kako će i da li će sva šteta biti sanirana.
Istraživački centar MANS-a je, upoređujući objavljene podatke o auto-putevima u Hrvatskoj i Bugarskoj, došao do zaključka da je objavljeno mnogo više informacija i dokumentacije, nego što je to slučaj u Crnoj Gori, a posebno kada je riječ o zaštiti životne sredine.
Tako je Bugarska, na primjer, u projekat izgradnje auto-puta Struma, uključila konsultanta za zaštitu životne sredine. Konsultant je radio zajedno sa ekolozima, kako bi se obezbijedila tehnička rješenja u skladu sa standardima o životnoj sredini, navode iz MANS-a.
Priprema za gradnju auto-puta u jugozapadnom dijelu Bugarske, od Sofije do Kulate na grčko-bugarskoj granici, rađena je u tri koraka. Prvi je bio priprema idejnog projekta – da se utvrdi optimalno usaglašavanje i da se izradi idejni projekat tunela i putnih sekcija. Drugi korak je podrazumijevao konsultantske usluge strateškog savjetnika koji je pomagao u pogledu tehničkog, finansijskog, ekološkog i menadžerskog aspekta procesa projektovanja.
I treći korak bilo je angažovanje savjetnika za zaštitu životne sredine.
Bugarska, članica EU, za taj auto-put, dužine 150 kilometara, procijenjene vrijednosti 600 miliona eura, ima finansijsku podršku evropskog Kohezionog fonda (480 miliona).
Izgradnja je podijeljena na četiri sekcije, od kojih su tri završene. Završetak četvrte dionice očekuje se do 2023. godine.
Detalji o tom projektu mogu se naći na evropskim i bugarskim veb sajtovima.
Objavljen je i izveštaj Vlade u vezi sa Preporukom Stalnog komiteta konvencije o zaštiti evropske divljači i prirodnih staništa, kao i svi izvještaji, tenderi, odluke i ugovori za auto-put.
“Prilikom gradnje dijela kroz zaštićeno područje, eksperti su uzeli u obzir značajan broj mišljenja i prigovora koji su dostavljeni tokom procjene uticaja na životnu sredinu na alternativne rute, rezultate javnih rasprava i izvještaje nezavisnih stručnjaka.
Dio auto-puta mora proći kroz zaštićenu Kresna klisuru, koja je stanište mnogih ugroženih vrsta. Nevladine organizacije, s obzirom na to da su imale pristup podacima, izrazile su zabrinutost putem peticija, protesta i studija, insistirajući da auto-put zaobiđe klisuru kako bi se izbjeglo dalje štetno dejstvo na divlje životinje i njihova staništa”.
Vlada je odobrila tunel dužine 15 kilometara za obilazak klisure, ali je on otkazan i umjesto toga pojavile su se i druge alternativne opcije.
Izgradnja dionice hrvatskog auto-puta Zagreb – Sisak, od Jakuševca do Velike Gorice, najviše je kritikovana u hrvatskoj javnosti i to zbog cijene. Gradnja 10,9 kilometara duge dionice koštala je, kako su objavili hrvatski mediji,“nevjerovatnih 20 miliona eura” po kilometru.
Dionica je građena 9 godina, a otvorena je u novembru 2015. Radovi su svečano počeli 2006. godine u prisustvu tadašnjeg premijera Iva Sanadera. Plan je bio da radovi budu završeni 2009. Iako na dionici nema nijednog tunela i trasa prolazi ravnicom, na kraju je, prema navodima hrvatskih medija, dionica je koštala znatno više od zahtjevnije Dalmatine i više nego dvostruko više od gradnje prosječnog, nezahtjevnog auto-puta u Evropi.
Prosječna cijena kilometra cijelog auto-puta Zagreb – Split, prema zvaničnim podacima, iznosi nešto više od četiri miliona eura, a kilometra od Zagreba do Siska 11,3 miliona eura, navode iz MANS-a.
Kilometar crnogorske dionice auto-puta od Podgorice do Kolašina košta, za sada, oko 20 miliona eura. Međutim, zbog zaboravljene zaobilaznice i svih pratećih radova, kao i mogućih troškova sanacije Tare, dionica će koštati više od milijardu eura.
U Hrvatskoj nije bilo kritika na račun transparentnosti projekta izgradnje dionice od Jakuševca do Velike Gorice, iako je najskuplja.
