Policija, sudstvo i tužilaštvo su institucije čiji neadekvatni rezultati u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala i dalje predstavljaju jednu od ključnih prepreka Crne Gore na putu ka Evropskoj Uniji. Posljednji izvještaj o napretku Crne Gore je dodatno naglasio sve one probleme na koje se već godinama ukazuje od strane Evropske komisije.
Izvještaj i mišljenje Evropske komisije su kao nikada do sada veoma jasni – daljeg napretka nema bez konkretnih rezultata u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala. Međutim, uz trenutne kapacitete ključnih institucija, sedam uslova koje država Crna Gora mora ispuniti kako bi nastavila proces EU integracija se čine gotovo nedostižnim.
Konkretno, Crnoj Gori je ponovo spočitano da organi krivičnog gonjenja ne posjeduju dovoljno znanja za sprovođenje finansijskih istraga, kao i da ne postoji adekvatan sistem za praćenje postupanja u slučajevima koji se odnose na korupciju, počev od istraga, preko optužnica a zaključno sa pravosnažnim sudskim presudama. Štaviše, kao poseban problem se ističe nedostatak proaktivnih istraga, prikupljanja dokaza i optužnica od strane policije i tužilaštva što značajno utiče na efikasnost u ovoj oblasti.
O ovakvoj praksi svjedoče brojne krivične prijave protiv visokih državnih funkcionera i sa njima povezanih tajkuna koje još uvijek nisu do kraja procesuirane, i pored deklarisane volje za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. Jaz između prazne kvazi-političke demagogije i konkretnih rezultata u radu policije, sudstva i tužilaštva, upravo je najvidljiviji kroz nedostatak sudskih presuda za visoku korupciju i organizovani kriminal.
Slučaj “Balkanski ratnik” i dosadašnji doprinos domaćih institucija regionalnoj saradnji je pravi primjer toga koliki su kapaciteti crnogorske policije, sudstva i tužilaštva i u kojoj mjeri zemlje regiona mogu računati na nas kada je u pitanju zajedničko procesuiranje najtežih krivičnih djela. Umjesto toga, većina kapaciteta ovih institucija je fokusirana na procesuiranje administrativne korupcije, ali i onih pojedinaca, NVO i medija koji se usuđuju da ukažu na očigledne propuste u njihovom radu. Sa druge strane, takozvane “krupne ribe” i dalje uspijevaju da izmaknu policijskim akcijama, istragama i sudskim presudama, pa se postavlja realno pitanje, koliko je zaista šuplja naša antikorupcijska mreža.
Kada se na pomenuto dodaju ocjene o nedovoljnoj nezavisnosti, transparentnosti rada i konfliktu interesa, postaje jasno da Crna Gora trenutno nema institucije koje se na adekvatan način mogu oduprijeti veoma dobro organizovanim kriminalnim strukturama, dok korupcija unutar samih institucija dodatno parališe bilo kakvu konkretnu akciju na rješavanju ovih gorućih problema.
Konkretni rezultati koje Evropska komisija traži kao potvrdu da je Crna Gora prihvatila i implementira evropske vrijednosti, ne mogu biti isporučeni sve dok na vodećim pozicijama ključnih institucija za borbu protiv korupcije imamo kadar koji je svojim činjenjem ili nečinjenjem doprinio da Crna Gora bude zarobljena država a njene institucije taoci privatnih interesa male grupe tajkuna okupljene oko struktura na vlasti.
Zbog toga će biti potrebno, ukoliko je evropska perspektiva uopšte opredjeljenje vladajuće strukture, napraviti ozbiljne kadrovske promjene u vodećim antikorupcijskim institucijama, i raskinuti sa dosadašnjom praksom dodvoravanja visokim državnim funkcionerima i okretanja glave od krupnih korupcionaških afera.
Vuk Maraš
Direktor Monitoring programa
