Reakcija Ministarstva ekonomije na komentare koje je MANS dostavio, u velikom dijelu već određuju njihovu sudbinu, iako je proces javnih rasprava tek završen a nadležni vjerovatno još nisu ni pregledali sve pristigle komentare. Javne rasprave je ponovo obilježio ozbiljan nedostatak ključnih informacija, ali i napori obrađivača plana u pokušajima da se javnosti objasni da je projekat u interesu građana, a ne u interesu najvjerovatnije već poznatog koncesionara.
To je scenario koji je već viđen tokom javnih rasprava o nacrtu plana i studiji uticaja na životnu sredinu za sistem hidroelekrana na Morači, kada su iz Vlade projektovali desetine hiljada radnih mjesta, razvoj turizma i poljoprivrede, zaustavljanje migracije stanovništva, i ko zna šta sve ne još.
Cilj je tada bio isti koji i danas – do besvijesti relativizovati činjenicu da će najveće koristi od ovog projekta imati budući koncesionari i domaći građevinski tajkuni. Podaci koji bi mogli pokazati kolika je zapravo korist od „davanja u zakup“ dobrog dijela resursa sjevera Crne Gore, i dalje su tajna, odnosno i dalje se argumentacija u korist hidroelektrana zasniva na „tvrdnjama, uvjeravanjima i obećanjima“ Vlade kako će “sve to biti dobro” za crnogorsku ekonomiju.
Ovakvo ponašanje Vlade, u prvom redu resornih ministara Branka Vujovića i Branimira Gvozdenovića je veoma neozbiljno, a s obzorom da se radi o projektu koji pretenduje da zauvijek izmjeni ekološku i svaku drugu sliku sjevera Crne Gore, i veoma neodgovorno.
U nedostatku ozbiljnih ekonomskih analiza, veoma je teško vjerovati na riječ kadrovima poput Vujovića i Gvozdenovića kada je u pitanju bilo kakva priča vezana za električnu energiju i sa njom povezani ekonomski razvoj. Ovo prije svega jer zahvaljujući politici Vlade u kojoj se nalaze pomenuta gospoda, građani Crne Gore već godinama od svog poreza plaćaju subvencije za struju privatnim kompanijama čiji se stvarni vlasnici kriju iza off shore destinacija.
Pomenuta gospoda su direktno ili indirektno učestvovala u privatizacijama koje ozbiljno uzdrmale energetski sektor Crne Gore, kao što je to slučaj sa Kombinatom aluminijuma ili Željezarom, tako da je razumljiva ne samo rezervisanost domaće javnosti, već i otvorena sumnja, da se, kada Gvozdenović ili Vujović kažu da će „nešto biti dobro“ za građane i nacionalnu ekonomiju, ne desi upravo suprotno.
A to je ono što se upravo traži od javnosti Crne Gore, imajući u vidu da se stvarni razlozi za megalomanski posao izgradnje brana na Morači, i dalje ne saopštavaju sa najvažnijih adresa u državi.
Čak i ono što se saopštava je kontradoktorno i ne može zamijeniti pravu, svobuhvatnu informaciju, pa tako u resornim ministarstvima navode da je jedan od glavnih razloga za izgradnju brana deficit struje, a onda nakon toga saopštavaju da se ne garantuje da će crnogorski građani moći kupovati struju iz domaćih izvora jer od 2015. se otvara regionalno energetsko tržište kada ćemo svi moći da nabavljamo struju i van Crne Gore. Čemu onda potapanje kanjona Morače ako energetski bilans na državnom nivou neće zavisiti od domaće proizvodnje, a uvoz struje će biti individualna kategorija i stvar izbora svakog potrošača?
Druga velika zabluda kojom barataju u resornom ministarstvu jesu ekonomske koristi tokom izgradnje brana i već famozno zapošljavanje kojim će se praktično iskorijeniti siromaštvo u Crnoj Gori. Kako to izgleda u praksi već smo imali prilike da vidimo tokom zlatnih godina domaće građevinske industrije kada je većina radne snage bila porijeklom iz zemalja iz okruženja, mahom neprijavljena, tako da je građevinarstvo kao lokomotiva ekonomskog razvoja Crne Gore donijela ekonomsku korist samo malom broju domaćih i stranih građevinskih tajkuna.
U priču o porezima, taksama i ostalim obavezama koje će napuniti državni budžet mogu vjerovati samo oni koji takođe vjeruju i da najveće privatizovane kompanije poput Željezare i KAP-a redovno izmiriju pomenute obaveze. Slično je i sa obavezama prema ulaganju u životnu sredinu, investicionim programom, itd – spisak se proteže unedogled.
Kada takva priča dolazi od kadrova kakvi su Gvozdenović i Vujović koji su nas već usrećili raznim poslovima stoljeća, uspješnim privatizacijama i strateškim partnerima, razlog za uznemirenost je više nego opravdan.
Ono što je nesporno je da se proces pripreme za energetsku valorizaciju rijeke Morače odvija u, u najmanju ruku, sumnjivim okolnostima, uz kršenje procedura propisanim Zakonom o koncesijama i uz ozbiljan nedostatak transparentnosti.
MANS ovim putem još jednom poziva resorna ministarstva da prestanu sa fingiranjem učešća javnosti u ovom postupku i organizacijom javnih raspravi na kojima se ne mogu zasnati ključne informacije o projektu i koje služe za puko zadovoljenje zakonske forme, i da javnosti u što hitnijem roku predoče računicu koja će precizno pokazati koje su to i kolike su koristi za građane Crne Goreod ulaska države u ovaj projekat.
Dejan Milovac
Direktor Programa za urbanizam
