Stečajna uprava u dogovoru sa većinskim vlasnicima ulcinjske Solane je od uvođenja stečaja uspjela da višestruko poveća gubitak kompanije sa nesto preko 270.000 eura kada je uveden stečaj, do blizu osam miliona eura koliko je gubitak iznosio na kraju 2013. godine. Kompanija je istovremeno nezakonito zaduživana uz prećutnu saglasnost države čija se imivina koristila kao pokriće za kredite koje su vlasnici Solane uzimali kod Prve banke i CKB, pokazuje analiza poslovanja ove kompanije koju je uradio Istraživački centar MANS-a. Niti jedna od nadležnih državnih institucija do sada nije preduzela bilo kakve mjere u cilju zasutavljanja daljeg propadanja ove fabrike, niti kako bi se zaustavila unaprijed smišljeni scenario betoniranja vrijednih ulcinjskih solila.
Nakon što je Eurofond 2005. godine, na čelu Veselinom Barovićem, bliskim prijateljem premijera Mila Đukanovića, ušao u Solanu, kupivši početni paket akcija za nešto oko 800.000 eura, otpočeo je proces sistematskog uništavanja ovog preduzeća kroz štetne poslovne poteze i zaduživanje kreditima. Od 2005. do 2009. godine je izvršeno nekoliko emisija akcija ovog preduzeća nakon kojih je udio Barovićevog Eurofonda povećan na 75% akcija.
Svaka od tih emisija akcija je opravdavana potrebom da se investira u proces proizvodnje soli, pa je od 2005. do 2009. godine po tom osnovu prihodovano blizu 6 miliona eura. Iako se iz godine u godinu pokazivalo da novac ne ide u investicije već se nenamjenski troši, tadašnji stečajni upravnik Milorad Iković je odobrio svaku od pomenutih emisija akcija, svjesno radeći na štetu ove kompanije.
Stečajni upravnik je bio upoznat i sa činjenicom da su novi vlasnici u kontinuitetu uzimali kredite od poslovnih banaka, dodatno opterećujući poslovanje ove kompanije. Kao zaloga za kredite koje su uzimali kod Prve Banke i CKB, novi vlasnici su pod hipoteku stavili gotovo kompletnu imovinu ulcinjskog preduzeća, uključujući i zemljište nad kojim nemaju pravo vlasništva, već samo pravo korišćenja radi eksploatacije soli.
I pored toga, što su novac od emisije akcija i krediti nemamjenski trošili, stečajni upravnik nije preduzeo niti jednu pravnu radnju kako bi obezbijedio održivo poslovanje preduzeća. O tome svejedoče i podaci iz finansijskih izvještaja Solane koje je Istraživački centar MANS-a analizirao.
Naime, i pored značajnih sredstava koja su se slila u kompaniju po osnovu uzetih kredita i dokapitalizacije, finansijski izvještaji za period 2005.-2013. godina pokazuju da investicija u proizvodnju gotovo da nije bilo. Sa druge strane, nepokriveni gubitak Solane se kontinuirano povećavao, pa je od 270.000 eura koliko je iznosio 2005. godine, narastao do 7,9 miliona eura koliko je iznosi prema finansijskom izvještaju za 2013. godinu.
Posebno je zabrinjavajuće što se gotovo kompletno kreditno zaduženje Solane zasniva na hipotekama na bazenima soli nad kojima Barovićev Eurofond nikada nije imao pravo vlasništva, već samo korišćenja radi organizacije procesa proizvodnje soli. Tako su na preko 13 miliona kvadratnih metara zemljišta koje je u državnom vlasništvu uknjižene hipoteke za nekoliko kredita koje su vlasnici Solane uzeli od Prve Banke i CKB.
Proces upisa hipoteke na nekretnini je proces koji se u Upravi za nekretnine realizuje na osnovu dokaza o svojini nad nekretninom koja se daje u zalogu i ugovora o hipoteci, pa se postavlja pitanje na koji način su stečajna uprava i Eurofond obezbijedili podizanje kredita i uknjižbu hipoteka na imovini koja nije u njihovom vlasništvu.
Stečajna uprava i dalje nudi državnu imovinu na prodaju
I pored činjenica da preduzeće ima samo pravo korišćenja, a ne pravo svojine nad zemjljištem ulcinjskih solila, stečajna uprava u kontinuitetu od 2012. godine oglašava njenu prodaju, potpuno neometana od strane bilo kog nadležnog državnog organa. Prvi oglas za prodaju je objavljen u januaru 2012. godine kada je imovina Solane nuđena po početnoj cijeni od oko 257 miliona eura. Nakon toga, imovina ove kompanije je bezuspješno prodavana još trinaest puta, a svakim novim tenderom cijena je umanjivana. Posljednji oglas na koji se ponovo niko nije javio, objavljen je u oktobru ove godine kada je Solana nuđena za 149 miliona eura.
Sudbina ulcinjskih solila i dalje neizvjesna
Davanje u zakup ulcinjskih solila javnom preduzeću „Nacionalni parkovi Crne Gore“ je tek polovično rješenje koje je vremenski ograničeno i uslijedilo je nakon pritiska domaće i međunarodne i domaće javnosti na Vladu da konačno nešto preduzme po pitanju zaštite vrijednih ulcinjskih solila, smatraju u MANSu. Za sada nema precizne informacije o tome šta će se desiti nakon što istekne ugovor sa Nacionalnim parkovima. Konačno rješenje zaštite ovog područja će zahtijevati da se Vlada odredi prema inicijativama za stavljanje ove područje pod posebni režim zaštite i proglašenje za spomenik prirode.
Ovaj tekst je sačinjen uz podršku Evropske unije u sklopu projekta “Nulta tolerancija na korupciju”. Za sadržaj ovog teksta odgovorna je isključivo Mreža za afirmaciju nevladinog sektora – MANS, a stavovi iznijeti u ovom tekstu se ni u kom slučaju ne mogu smatrati stavovima Evropske unije.
