Podgorica – Bjelopoljac Velibor Lale Kljajević jedna je od ključnih osoba koje su odgovorne za propast preduzeća koja su u Bijelom Polju zapošljavala najveći broj radnika – “Vunko”, “Građevinar” i TUP “Brskovo”.
Upravo, radnici tih preduzeća ili njihovi predstavnici podnijeli su bezbroj krivičnih prijava ili tužbi protiv Kljajevića i njegovih saradnika , ali ni jedna nije okončana pravosnažno.
U Osnovnom sudu u Podgorici vođen je sudski postupak protiv direktora “Monteadrie broker” Damjana Hoste i njegovih saradnika zbog sumnje da
su zloupotrebili službeni položaj, odnosno da su novcem sumnjivog porijekla 2003. kupili akcije TUP „Brskovo” od „HLT Fonda”.
Kada je pokrenuta ta istraga izvršni direktor „Brskova”, u čijem je vlasništvu hotel ”Bijela Rada” , je bio Velibor Lale Kljajević, vlasnik 43 odsto akcija preko svoja dva preduzeća „KOMPAS” i „KOMP-AS”.
Pored sumnjivog novca Damjana Hoste, u HTP „Brskovo” ubačen je i onaj koji je poticao od najtraženijeg narko bosa Darka Šarića, koji je otkupljivao potraživanja radnika i time sticao vlasništvo u bijelopoljskoj firmi.
Kljajevićevi partneri u tom preduzeću bili su Suad Pilica i Almer Mekić, koji je radio za Denisa Hela Durovića, takođe Šarićevog saradnika.
Radnici tvrde da su za propast TUP „Brskovo” kriva njihova trvenja , ali sve to izgleda nije bilo dovoljno za tužilaštvo, koje je odgovorno za propast sjevera koliko i sama Vlada.
Dok optužnice i dokazi o krivičnim djelima protiv najpoznatijeg Pljevljaka bujaju u okruženju, EU i Latinskoj Americi, crnogorski tužioci ignorišu dokaze koji su im dostavljeni.
O ključnoj ulozi Kljajevića u bjelopoljskim privatizacijama svjedoči i podatak da je bio i u UO „Vunka”, kao jedan od suvlasnika. Stečajni postupak „Vunku”, tokom koga su raspodate vrijedne nekretnine, pokrenut je po predlogu državnog tužilaštva pošto je „Vunko” imao kreditna zaduženja od 3, 8 miliona eura.
To je međutim bilo indikativno jer je to bio prvi slučaj da je država insistirala da se u nekoj fabrici uvede stečaj, ali i zbog toga što je poslovodstvo preduzeća istovremeno negiralo dug tvrdeći da ga je država otpisala.
Radnici « Vunka » su tužilaštvu podnosili prijavu da je imovina preduzeća opljačkana kroz stečaj, ali je ono odbacilo sa objašnjenjem da je sve urađeno po zakonu.
Kao što radnici “Vunka” i dalje pokušavaju da zaštite svoja prava i dođu do dijela novca koji im duguju vlasnici, tako ni oni koji su radili u “Radniku” nijesu ravnodušni prema zaslugama Velibora Kljajevića u njegovom rasturanju.
Nekada ugledna građevinska firma koja je zapošljavala oko 1.300 radnika, urušena je podjelom na nekoliko preduzeća od kojih je jedno dopalo i bjelopoljskom biznismenu, vlasniku «KOMPAS” i „KOMP-AS”.
MANS-u su radnici dostavljali desetina stranica spornih ugovora i dokumenata o propasti ovih preduzeća, tokom koje su oni ostali bez posla, plata ali i otpremnina. Iako smo podnijeli veliki broj inicijativa tužilaštvu i Vladi, sumnjive privatizacije na sjeveru su zataškane pa zato čudi činjenica da su se tužilaštvo i Vlada sada sjetili da bi mogli da ih preispitaju i eventualno pomognu radnicima.
MANS
