Istraživački tekst MANS-a i “Vijesti” se bazira samo i isključivo na zvaničnim dokumentima dobijenim od crnogorskih institucija i ne predstavlja nikakvu „zlu namjeru“ civilnog sektora i medija da degradira rad Vlade. Vlada to svakodnevno radi mnogo bolje od nas, a istraživanje koje smo sproveli je tek ogledalo Vlade u koje, slažemo se, nije prijatno pogledati
U svom reagovanju Vlada nije demantovala nijednu činjenicu iznijetu u istraživačkom tekstu MANS-a i “Vijesti” koji opisuje posljedice njene katastrofalne ekonomske politike kada je u pitanju državna pomoć.
Služba za odnose sa javnošću Vlade i ministarstva ekonomije i pomorstva i saobraćaja reagovali su na tekst Istraživačkog centra MANS-a i “Vijesti“ koji je na portalu “Vijesti izašao pod naslovom “TOP 10 kompanija koje su najviše koštale građane Crne Gore”.
- TOP 10 kompanija koje su najviše koštale građane Crne Gore >>>
- Gubitaši za deceniju progutali milijardu eura >>>
Na žalost svih građana Crne Gore, realnost u kojoj žive najbolje demantuje sve ono što su predstavnici Vlade iznijeli u svom opširnom reagovanju u pokušaju da iskrive sliku o tome u kakvom stanju se nalazi crnogorska ekonomija.
Istraživački tekst MANS-a i “Vijesti” se bazira samo i isključivo na zvaničnim dokumentima dobijenim od crnogorskih institucija i ne predstavlja nikakvu „zlu namjeru“ civilnog sektora i medija da degradira rad Vlade. Vlada to svakodnevno radi mnogo bolje od nas, a istraživanje koje smo sproveli je tek ogledalo Vlade u koje, slažemo se, nije prijatno pogledati.
Kada su u pitanju činjenice, nesporno je da je top deset domaćih kompanija (Kombinat aluminijuma Podgorica (KAP), Željezara Nikšić, Rudnici boksita, Montenegro Airlines, Željeznice Crne Gore, Elektroprivreda (EPCG), Rudnik uglja Pljevlja, Crnogorska plovidba, Luka Bar, Kontejnerski terminal i generalni tereti) za deceniju progutalo više od milijardu eura građana.
To sipanje u „jame bez dna“ Vlada u svom reagovanju naziva ulaganjem ali istovremeno ne nudi odgovor na pitanje zašto danas ta preduzeća ne posluju pozitivno i zapošljavaju značajan broj radnika, već u kontinuitetu stvaraju milionske gubitke.
Umjesto toga, Vlada nemušto pokušava da sopstvenu odgovornost za niz pogrešnih odluka koje je donosila u proteklom periodu opravda finansijskom krizom, pa je s tim u vezi prosto nevjerovatno da ide čak toliko daleko da pomoć dodijeljenu crnogorskim kompanijama stavlja u istu ravan sa pomoći koju je Njemačka dodjeljivala svojim preduzećima.
Ovo posebno iz razloga što je opšte poznato da su kod nas stotine miliona eura završile u kompanijama koje su u međuvremenu bile privatizovane, poput fabrike aluminijuma. Nakon što smo stali rame uz rame sa Monte Karlom, sada valja na isti način „osvojiti“ i Njemačku.
Vjerujemo da niko više u Crnoj Gori ne može da spori da je tokom proteklih godina Vlada dodjeljivala državnu pomoć ne samo onim kompanijama u kojima je imala većinsko vlasništvo, već i preduzećima koja su u međuvremenu dobila privatne vlasnike i koji su upravo trebali da brinu o njihovom daljem razvoju. Umjesto toga, dobili smo sumnjive inostrane kupce kojima je Vlada omogućila da ne ispunjavaju ugovorene privatizacione obaveze, pa je čak i to bilo malo, već je posegnula za novcem svih građana kako bi zadovoljila njihove „privatne apetite“, dok je na domaćem terenu kupovala socijalni mir među radnicima. Tako smo umjesto oporavka i razvoja dobili nove parazite koji su nastavili da iscrpljuju ionako desetkovani državni budžet.
I ne samo da su građani plaćali cehove Vladine pogrešne politike za privatizovane kompanije, već su papreno koštale i njene u najmanju ruku nepromišljene odluke kada je riječ o preduzećima u kojima je i dalje bila većinski vlasnik. Jer se samo tako mogu okarakterisati odluke da bez kvalitetnih cost benefit analiza i u vrijeme najveće finansijske krize na svjetskom tržištu, Vlada nabavlja avione za otvaranje neisplativih avio-linija, ili brodove za formiranje pomorske flote, a da danas ne zna kako da ih profitabilno iskoristi, ili najmodernije vozove za prevoz putnika, iako tih putnika nema dovoljno da bi vozne linije bile isplative, zbog čega se svake godine iz državne kase odvajaju milioni eura.
Takođe, i kada je u pitanju EPCG, kao jedina kompanija sa liste „top deset“ koja danas u finansijskim izvještajima prikazuje pozitivno poslovanje, Vlada je znatno više pomagala tu kompaniju otpisujući joj različite dugove, nego što je strani partner A2A u nju donio novca. S tim u vezi, treba li podsjećati da je upravo od novca italijanskog partnera najviše profitirala porodica aktuelnog premijera, jer je većina tog novca držana u Prvoj banci njegovog brata čime joj je čuvana likvidnost, umjesto da se uloži u modernizaciju energetske mreže i smanje gubici koje potrošači godinama nesrazmjerno plaćaju.
Ukazujemo da su top deset preduzeća samo „vrh ledenog brijega“, a da su pogubne posljedice Vladine ekonomske politike daleko veće, jer je uništeno na stotine nekada uspješnih preduzeća i rasprodata njihova vrijedna imovina, često pod vrlo sumnjivim okolnostima, dok je desetine hiljada radnika maltene završilo na ulici i danas se suočava sa egzistecijalnim problemima.
Vladina politika je rapidno osiromašila ovu državu, čemu najbolje svjedoči ogroman državni dug koji prijeti da ugrozi finansijsku održivost zemlje, ali i prazni novčanici prosječnih crnogorskih građana koji se suočavaju sa pukim preživljavanjem, dok je na drugoj strani stvoren krug rijetko bogatih pojedinaca povezanih upravo sa Vladom i vladajućom partijom.
Na kraju, Vladu Crne Gore godinama degradiraju upravo porazni rezultati ekonomske politike koju vodi, a pozivanje na finansijsku krizu je u najmanju ruku providan i neubjedljiv izgovor za opravdanje onoga što se ne može opravdati.
Ali, to je tipična reakcija koja dolazi iz Vladinog kabineta, kojeg godinama predvodi vjerovatno najneuspješniji evropski premijer ikada.
Nijeste doveli ozbiljne investitore
Da su u protekloj deceniji privatizacije najvećih preduzeća, prije svega KAP-a, Željezare i Rudnika boksita, sprovođene na ozbiljan način i u javnom, a ne privatnom interesu, da je Vlada Crne Gore dovela ozbiljne, a ne kvazi investitore, da su dogovori sklapani pod oštrom lupom javnosti, a ne iza zatvorenih vrata, Crna Gora bi danas imala koristi od ekonomskog razvoja tih kompanija, radnici bi imali egzistencijalnu sigurnost, a poreski obveznici ne bi bili taoci pogrešnih odluka i ne bi platili stotine miliona eura za pomoć privatnim kompanijama tako što su im uvećavani porezi, zamrzavane plate, penzije, uvođene takse na usluge…
Vijesti
MANS
