MANS je danas od Ministrastva ekonomije zatražio da na svojoj internet stranici objavi Sporazum o uspostavljanju podmorske interkonekcije između Crne Gore i Italije, koji je sa predstavnicima kompanije Terna potpisan prošle sedmice u Podgorici, kako bi se znala njegova sadržina.
Izgradnjom podmorskog kabla sa Italijom, crnogorska Vlada namjerava da poreske obveznike zaduži sa najmanje 100 miliona eura, što vjerovatno i nije konačna suma, pri čemu građanima Crne Gore nije garantovana jeftinija struja. Za razliku od crnogorske Vlade, kompanija Terna, koja će graditi podmorski kabal, je italijanskim građanima već obećala jeftiniju struju, koju će najvjerovatnije uvoziti iz naših HE na Morači i ostalih izvora energije, čija se gradnja tek planira.
S obzirom da Crna Gora namjerava da se zaduži i zbog gradnje HE na Morači, Vlada bi konačno morala da objasni zašto se država gura u „dužničko energetsko ropstvo“, pri čemu se uništavaju domaći resursi a izvori energije praktično poklanjaju Italijanima.
Poznato je, naime, da italijanske kompanije proteklih godina preprodaju električnu energiju uvezenu iz inostranstva, i na taj način ostvaruju značajan profit, čuvajući pri tome svoje resurse, a već sada je jasno da se podmorski kabal gradi isključivo radi prenosa struje ka Italiji.
Iako je Ministarstvo ekonomije ugovor o podmorskom kablu nazvalo „poslom decenije“ i najavilo da će godišnje od tranzita električne energije državni budžet inkasirati od 10 do 40 miliona eura, nije objavilo kako je izračunalo te prihode i od čega oni zavise, što smo već vidjeli kao pristup prikaza obračuna benefita za građane od HE na Morači.
Iz Ministarstva treba precizno da saopšte koliko će Crna Gora uložiti u energetsku prenosnu mrežu da bi kabal uopšte mogao da bude pušten u pogon, a koliko u izgradnju transformatorskih postrojenja na našoj teritoriji i kakav će to imati uticaj na životnu sredinu.
Podaci MANS-a upućuju da je, pored gradnje dalekovoda od Crnogorskog primorja do Pljevalja, planirana i gradnja dalekovoda ka Višegradu, odnosno Trebinju, što će sve dodatno koštati građane ove države.
Istovremeno, Ministarstvo uređenja prostora i zaštite životne sredine krije od javnosti da je planerima dato „zeleno svijetlo“ da trasa budućeg dalekovoda ka Pljevljima može da prođe kroz Nacionalni park Lovćen, područje koje je pod posebnom zakonskom zaštitom.
Takođe, mještanima Lastve Grbaljske još nije saopšteno da je lokacija Blato na tom području predviđena za izgradnju konvertorskog postrojenja, čije će dimenzije biti veličine četira fudbalska stadiona. O uticaju koje takva postrojenja imaju na životnu sredinu dovoljno je reći da izazivaju trajne promjene u prostoru.
Dok u Italiji, u regiji Abruco, građani oštro protestuju i traže poništenje odluka lokalnih vlasti zbog projekta podmorskog kabla, a u čitavu priču bi zbog sumnji na korupciju moglo da se uključi i tužilaštvo, u Crnoj Gori još nijesu predočene sve moguće posledice od najavljenog posla.
Sve ovo pokazuje da je Ministarstvo ekonomije, nakon projekta hidroelektrana na Morači, ušlo u novi netransparentni posao sa italijanskim partnerima, koji su zaključeni iza zatvorenih vrata, a javnost se po ko zna koji put dovodi pred svršen čin.
Umjesto prazne retorike ministra Branka Vujovića, koju smo čuli nakon potpisivanja ugovora, o povećanju zaposlenosti i rastu BDP, građanima bi trebalo da bude jasno saopšteno šta su benefiti od ovog projekta, u koji će biti uložena ogromna sredstva poreskih obveznika.
Ines Mrdović
Programski asistent za urbanizam
