Ministarstvo javne uprave (MJU) je odbilo inicijativu civilnog sektora za pokretanje peticije „Naš novac, njihovi stanovi i tajni fondovi“.
Više nevladinih organizacija nedavno je resoru Suzane Pribilović podnijelo inicijativu za pokretanje peticije, kojom predlažu da Vlada pomijeni politiku u vezi sa objavljivanjem informacije o radu komisija za stambenu politiku i raspodjelu sredstava budžetske rezerve. Inicijativu su podnijeli MANS, Institut alternativa, Media centar, CRNVO, CGO, CEMI, Politikon mreža, Centar za građanske slobode i Centar za istraživačko novinarstvo.
Međutim, elektronske peticije su za Vladu prihvatljive samo ako se putem tog servisa ne traži i otkrivanje onoga što čini suštinu monopola i državnih tajni, a jedna od njih je i kako funkcioneri i državni službenici pod povlašćenim uslovima dobijaju stanove i stambene kredite.
MANS je u javnosti već iznio konkretne dokaze na koji način se zloupotrebljavaju zakoni i propisi u cilju sakrivanja informacija od javnog značaja i to naročito kada je u pitanju trošenje budžetskih sredstava. U pravno uređenim državama ne mora posebno da se objašnjava zašto bi isplate iz budžetske rezerve morale da budu javni podatak, niti zašto građani koji plaćajući porez treba da imaju informaciju koji državni funkcioner je dobio stan od Vlade. Građanska kontrola rada vlasti je nešto što je prirodno i potrebno, a objavljivanjem ovakvih podataka vlasti u razvijenim zemljama šalju poruku da je ta kontrola dobrodošla i ono što je mnogo važnije, realno u praksi i moguća.
Nije teško zaključiti kakvu poruku Vlada Crne Gore šalje svojim građanima kada sakriva informacije koje bi po svojoj prirodi već trebalo da budu proaktivno objavljene na sajtovima institucija.
U Ministarstvu javne uprave su sasvim svjesni da je pravo na slobodan pristup informacijama umnogome ograničeno ne samo lošom primjenom Zakona o slobodnom pristupu informacijama i činjenicom da sve više državnih organa zloupotrebljava institute tajne kako bi ograničili pristup podacima, već prije svega potpunim odsustvom nadzora nad radom državnih institucija kada su u pitanju najkrupnije zloupotrebe. To je, zajedno sa potpunim odsustvom bilo kakve kaznene politike prema organima i njihovim starješinama za kršenje zakona, dovelo do toga da državne institucije sada ignorišu čak i presude koje ih obavezuju da informacije učine javnim.
U takvoj situaciji upućivanje na pravni lijek i mehanizme pravne zaštite je licemjerno i ne pokazuje ni najmanju spremnost da se sačuva makar ono malo rezultata koje su postignute do sada u reformi prava na slobodan pristup informacijama.
Proaktivno objavljivanje informacija koje su potpisnici peticije predložili bi, da postoji političke volje, relaksiralo državne institucije administrativnog postupanja u primjeni zakona, a građanima, što je mnogo važnije, omogućilo da brzo i jednostavno dođu do informacija koje ih interesuju.
Neprihvatanje ove inicijative govori da ta politička volja i dalje ne postoji, ali nažalost da kada su u pitanju ove dvije Vladine komisije, i dalje postoji dovoljno razloga da se određena lica ikompanije zaštite tako što će se pravo javnosti da zna, podrediti njihovim privatnim interesima.
Dejan Milovac
Istraživački centar
MANS
