Nacrt detaljnog prostornog plana (DPP) za podmorski kabal i dalekovod koji je trenutno na javnoj raspravi ne pruža informaciju o tome zašto Crna Gora treba da uđe u ovaj skup i sa ekološkog aspekta rizičan projekat, kao i koliko će sve o da nas, kao poreske obveznike košta.
Detaljnom analizom onoga što stoji u nacrtu plana, postaje očigledno da je dokument rađen na brzinu, te da se u velikom dijelu oslanja na samo na predpostavke, ali i na ono što se sumnja da su već postignuti dogovori an relaciji Vlada Crne Gore – italijanska Terna.
Tako u samom dokumentu autori priznaju da je “zbog dinamike izrade Plana i preuzetih obaveza za realizaciju cjelokupnog Projekta od strane države Crne Gore, Plan je rađen bez dodatnih studijskih istraživanja koja bi u značajnoj mjeri olakšala rad na DPP”. Pored toga, nema ni odgovarajuće fizibiliti studije, niti ekonomske analize koja bi potvrdila društvenu isplativost projekta.
Pored toga, ekonomsko- tržišna projekcija se bazira na na javno dostupnim i u mnogim elementima ograničenim informacijama i drugoj dokumentaciji za koju se pretpostavlja da je bila tačna u vrijeme izrade izvještaja, što u dokumentu potvrđuju i sami autori. Rezultat ovakvog pristupa je da građani i dalje nemaju punu informaciju o tome šta dobijaju a šta gube realizacijom ovog projekta.
Umjesto sveobuhvatne analize, slično kao i slučaju projekta brana na Morači, autori javnosti nude potpuno besmislene projekcije uticaja projekta na razvoj ekskluzivnog turizma. Tako se u dokumentu navodi uticaj na poboljšanje turističke ponude u neizgrađenim zonama Opštine Budva, poput Jaza, Lučice i Buljarice, te novih turističkih kapaciteta u čitavoj podzoni sa gradom Kotorom i drugim naseljima.
Turistički procvat se očekuje i na sjeveru, ali uopšte nije objašnjeno kako će ovaj energetski projekat imati dominantan uticaj na razvoj ekskluzivnog turizma, na primjer na Žabljaku.
Što se tiče ostalih benefita, očekuje se da će se prihodi Prenosa u prvoj godini eksploatacije uvećati za 5 do 6 miliona eura, a u fazi pune eksploatacije od 10 do 11 miliona eura, pri čemu se obećava da će se ovaj prihod koristiti za umanjenje troška prenosa koji plaćaju potrošači u Crnoj Gori. Autori se nisu osvrtali na činjenicu da ovaj prihod ostvaruje kompanija sa mješovitim vlasništvom koja u jednom trenutku može da postane i privatna.
Kada se uzme u obzir površina zahvata plana za kabal i dalekovod a koja iznosi oko 14.412 hektara, odnosno nešto više od 1% ukupne teritorije Crne Gore, postavlja se pitanje da li je crnogorska vlast bila u mogućnosti da na bolji način valorizuje ovaj prostor jer prihodi koje će on donijeti zanemarljiv u odnosu na štete koje će nastati njegovim bespovratnim zauzimanjem.
Javna rasprava o podmorskom kablu i dalekovodu koja je trenutno u toku, neodoljivo podsjeća na posljednji Vladin „poduhvat“ te vrste – javne rasprave o sistemu kaskadnih brana na Morači. Kao što je to bio slučaj sa hidrocentralama na Morači, i javna rasprava o podmorskom kablu se odvija po teretom apsolutne netrasnparetnosti, tajnih dogovora, sporazuma i ugovora davno potpisanih sa italijanskim partnerom koje Vlada ljubomorno čuva od građana Crne Gore.
I pored jasne preporuke Evropskog parlamenta iskazanog kroz posebnu rezoluciju o Crnoj Gori, da se svi podaci o podmorskom kablu trebaju staviti na uvid javnosti, Vlada Crne Gore se obavezala prema italijanskoj kompaniji Terna da će tajnu o zajedničkom deal-u dobro čuvati i pored nespornog interesa građana da znaju njegove detalje.
Podaci koji jesu dostupni ukazuju da će Crna Gora i njeni građani imati veoma limitirane koristi od ovog megalomanskog projekta, uz ogromne troškove po budžet i posljedice po životnu sredinu. Bojimo se da ako Vlada ostane čvrsto pri ovom projektu, Crnu Goru čeka sasvim izvjesna budućnosti resursne baze čija teritorija će se koristiti ne samo za proizvodnju jeftine energije, već i za njen transport.
Dejan Milovac
Direktor programa za urbanizam
