Nakon što je gotovo tri mjeseca ćutao o letu državnim avionom za Pariz uoči novogodišnjih praznika, predsjednik države, Milo Đukanović je sada javnosti ponudio teoriju da se zapravo radilo službenom putovanju tokom koga je on obavio neke „obaveze u interesu Crne Gore“.
O kakvim se državnim poslovima radi, javnost vjerovatno skoro neće saznati, jer je Đukanović saopštio da se radi o poslovima o kojima se „ne obaviještava javnost“, makar ne dok oni ne budu, kako je rekao, finalizirani.
Javnost Crne Gore je već imala prilike da vidi da Đukanović nema problem da javno saopštava neistine kada se radi o njegovim privatnim poslovima, kada je od nadležnih organa sakrio vlasništvo nad kompanijom registrovanom na Kipru.
Zbog toga smatramo da je odgovor da se radi o „nekim tajnim poslovima“ o kojima se ne obavještava javnost, nedostojan funkcije koju obavlja i predstavlja odraz neodgovornosti prema građanima i Ustavu Crne Gore koji ga obavezuje na javnost i transparetnost.
Informaciju o tome ko je i zbog čega koristio službeni avion 29. decembra prošle godine i dalje krije Generalni sekretarijat Vlade Crne gore koji njime raspolaže. Ova služba je oznaku povjerlivosti na tu informaciju stavila, ne zbog same tajnosti posla, već kako su rekli, zbog bezbijednosti štićenih ličnosti koje su bile na tom letu.
Pravo javnosti da zna i dalje krši i služba samog Predsjednika Crne Gore koja je u potpunosti ignorisala zahtjev za slobodan pristup informacijama koji je MANS poslao još sredinom januara.
O tajnom državnom poslu Đukanovića koji je obavio u Parizu je obaviješteno i nadležno tužilaštvo i još neki državni organi, kako kaže Đukanović.
Premijer Duško Marković očigledno ne spada u te državne organe, jer je samo dan ranije, na pitanje o letu Đukanovića novinarima saopštio da „ne zna, niti je njegov posao da zna ko leti državim avionom“.
Skrivanje informacija od javnosti je postao način rada većine državnih organa, naročito u slučajevima kada te informacije mogu ukazati na korupciju, ili u slučaju Đukanovićevog leta za Pariz, zloupotrebe službenog položaja.
Takovo ponašanje je apsolutno neprihvatljivo, naročito onda kada postoje udruženi napori više državnih organa da se informacija sakrije od građana.
Pitanja bez odgovora, naročito ona koja se odnose na rad najviših državih organa su plodno tlo za rast nepovjerenja javnosti u njihovo zakonito postupanje, nezavisnost i otpornost na korupciju.
Dejan Milovac
Direktor Istraživačkog centra
MANS
