Slučaj kotorskog preduzeća „Jadran Perast“ predstavlja jedan od prvorazrednih primjera “korupcionaške privatizacije“ na crnogorskom primorju, koji pokazuje kako je kontroverzni biznismen iz Budve Branko Ćupić došao do vrijednih nekretnina, uključujući i istorijsku palatu „Smekja“ u Parastu, a da pri tome nikada nije realizovao investicione obaveze.
Ovo preduzeće je svojevremeno bilo vodeće u industriji modne konfekcije i nekada je zapošljavalo preko 800 radnika. Analiza Istraživačkog centra MANS-a pokazuje da ono danas ima svega nekoliko zaposlenih, dok je Ćupić prekršio i najnoviji investicioni rok, prema kojem je do početka ove godine bio dužan da u „Jadran Perast“ investira 10 miliona eura.
Ćupić je 2006. godine postao većinski vlasnik „Jadran Perasta“, nakon što je na tenderu za 5,1 miliona eura kupio državni paket akcija od 74,9 odsto. Neposredno prije prodaje, „Jadran Perast“ je izašao iz stečajnog postupka, a Ćupić se kupoprodajnim ugovorom obavezao da u trogodišnjem roku u kompaniju uloži 10 miliona eura.
Međutim, do 2009. godine, kada je isticao rok, Ćupić nije realizovao preuzete obaveze, ali je sa druge strane te godine smanjio kapital kompanije sa 4,4 miliona na 3,8 miliona, zbog čega su negodovali manjinski akcionari tvrdeći da su oštećeni. U narednim godinama, poslovanje „Jadran Perasta“ Ćupić je opteretio kreditima, koje je davao on lično, ili njegove povezane kompanije, ali nije poznato da li se radilo o fiktivnim ili stvarnim kreditima.
Iako nije ispunio prvobitni investicioni rok, Vlada je sa Ćupićem zaključila aneks ugovora, kojim je investiciona obaveza produžena na novi trogodošnji period, koji se računa od dana usvajanja planskog dokumenta. Budući da je Detaljni prostorni plan za Perast usvojen krajem 2011. godine, to znači da je investicioni rok istekao početkom ove godine.
Međutim, Ćupić nije realiovao investicije ni u novom roku, što samo pokazuje da njegov cilj nije bila kupovina preduzeća koje će da pretvori u profitabilno i uposli nove radnike, već da dođe do njegove vrijedne imovine. Prema zvaničnim podacima, „Jadran Perast“ posjeduje preko šest hiljada kvadrata zemljišta i oko 7,5 hiljada kvadrata objekata u Perastu, od čega se samo na palatu „Smekja“, koja je kulturno istorijski spomenik izuzetne vrijednosti iz 18 vijeka, odnosi oko 2,5 kvadrata.
U trenutku prodaje kapital kompanije je iznosio 4,4 miliona eura, dok bivši radnici godinama ukazuju da je Vlada prodala kompaniju a da prethodno nije utvrdila njenu stvarnu vrijednost, tvrdeći pri tome da samo palata „Smekja“ vrijedi nekoliko desetina miliona eura.
MANS još ne raspolaže podacima da li je Vlada uoči tenderskog postupka 2006. godine izvršila procjenu vrijednosti „Jadran Perasta“, ili je koristila zastarjele podatke koji su rađeni još sredinom devedesetih godina. Naime, prema ranijim podacima MANS-a, Vlada je upravo te podatke koristila za privatizaciju brojnih preduzeća, za koje su tenderi sprovođeni u periodu od 2000. godine do danas.
Inače, budvanski biznismen je u finansijskom izvještaju na kraju 2013. godine vrijednost nekretnina i opreme „Jadran Perasta“ prikazao u iznosu od nešto preko tri miliona eura, što je nesumnjivo ispod stvarne tržišne vrijednosti nekretnina, posebno kada se ima u vidu da se one nalaze na lokaciji Perasta, koja je vrijedna kulturno istorijska baština.
Iako postoje brojne sumnje ne samo u način prodaje „Jadran Perasta“ kroz privatizaciju, kojom su radnici ostavljeni na ulici, već i u finansijsko poslovanje ove firme od trenutka kada je Ćupić postao vlasnik, naročito u vezi odluke o smanjenju kapitala kompanije, do danas niko od državnih organa nije preduzeo ništa da bi provjerio ove navode.
MANS je prethodnih dana ukazao na neke od slučajeva uništenja crnogorskih kompanija koje posjeduju nekretnine velike vrijednosti, poput „Vektre Boke“ ili „Južnog Jadrana“, koje su kupili domaći tajkuni pa umjesto da on njih stvore uspješne firme, oni su ih doveli do stečaja, a radnici su ostali bez posla i sa ugroženom egzistencijom.
MANS poziva radnike brojnih crnogorskih preduzeća, bilo onih koje su neodgovorni vlasnici doveli do stečaja ili on prijeti njihovim kompanijama, da se uključe u aktuelnu javnu raspravu o Nacrtu zakona o stečaju i predlože svoja rješenja, a sve u pokušaju da se koliko toliko preduprijedi dalje rasparčavanje i rasprodaja u bescjenje vrijedne državne imovine.
Investicioni program od 10 miliona eura
Za najavljene investicije od 10 miliona eura, Ćupić je 2006. godine obezbijedio bankarsku garanciju od pet miliona, čiji je rok važnosti istekao u oktobru 2009. godine. Vlada je u novembru iste godine potpisala aneks ugovora, kojim je Ćupiću dala novi rok za investicije, za koje je izdata nova garancija, ali u manjem iznosu od tri miliona eura.
Veoma je zanimljivo da je garanciju izdala Prva banka, koja je u tom periodu bila u velikim finansijskim problemima i pod mjerama Centralne banke Crne Gore.
U pogledu kontrole izvršenja investicionog programa bilo je predviđeno da Vlada imenuje kontrolora, ali do danas zvanično nije poznato ko je to bio i da li je kontrola ugovenih obaveza ikada vršena.
U vlasništvu Ćupića ogromna imovina na primorju
Budvanski biznismen Branko Ćupić osnivač je većeg broja firmi, u čijem su vlasništvu vrijedne nekretnine na primorju, ali i kulturno istorijski spomenici. On se pojavljuje kao osnivač firmi „Imobilia“, „Bellevue hotels group“ i „Citadela“ u Budvi, kao i kompanije ‘’Montenegro hotels’’ u Kotoru, a prema podacima Istraživačkog centra MANS-a 2011. godine je imao 1,3 odsto akcijskog udjela u „Prvoj banci“, što ga dovodi u vezu sa familijom Đukanović.
Hotel „Belvi“, zajedno sa zaleđem bečićke plaže površine preko 25 hiljada kvadrata, Ćupić je kupio 2003. godine od Hotelsko turističkog preduzeća „Budvanska rivijera“ za 2,2 miliona eura. U Budvi posjeduje i parcelu od 3,6 hektara na Crvenoj glavici nadomak Svetog Stefana, gdje je dozvoljena gradnja turističkog naselja sa objektima do osam spratova, vilama i apatmanima, te garažama i do šest nivoa ispod zemlje.
Kompanija „Imobilia“ u Herceg Novog posjeduje Gradsku kafanu, simbol ovog turističkog grada, a Ćupić je vlasnik čuvene barokne palate „Tripković“ u Kotoru, koja je najznačajniji spomenik stambene arhitekture na području Kotora iz 17. i 18. vijeka, kao i palate „Zmajević“ u Perastu, koja posjeduje porodičnu kapelu posvećenu Gospi od Rozarija. U njegovom vlasništvu je i budvanska Citadela, do koje je došao pod sumnjivim okolnostima devedesetih godina.
Ćupićevo ime se početkom 2012. godine dovodi u vezu sa pripadnicima kriminalne grupe „Pink Panter“, nakon što je u sefu hotela „Belvi“ pronađeno oko 30 kilograma dragog kamenja. Crnogorski mediji Ćupića su dovodili u vezu sa švercom cigareta tokom devedesetih. Do danas nije poznato da li su nadležni državni organi ikada provjeravali porijeklo novca kojim je Branko Ćupić stekao sve ove vrijedne nekretnine.
