Tek polovina ministarstava reorganizovane Vlade Crne Gore objavljuje preko 50% uglavnom lako dostupnih informacija. Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta kao i Ministarstvo finansija i socijalnog staranja proaktivno objavljuje najmanje informacija, čak i u odnosu na prethodnu Vladu.
U susret Međunarodnom danu slobodnog pristupa informacijama, a u cilju utvrđivanja da li i u kojoj mjeri ministarstva u Vladi Crne Gore ostvaruju svoju zakonsku obavezu da proaktivno objavljuju informacije, MANS je početkom septembra sproveo analizu koji podaci su dostupni na njihovim sajtovima.
Uprkos činjenici da se novoformirana Vlada obavezala na potpunu transparentnost u radu, potencirala značaj usluga eUprave za građane, kao i spremnost da omogući pristup servisima i informacijama elektronskim putem, praksa pokazuje da ni nakon devet mjeseci, značajnijeg poboljšanja nema.
Naime, pregledom sajtova 12 ministarstava utvrđeno je da nijedno ministarstvo u potpunosti ne objavljuje proaktivno informacije na način propisan Zakonom. Svega šest ministarstava objavljuje preko 50% uglavnom lako dostupnih informacija.
Po stepenu proaktivnosti objavljivanja informacija kao visoko proaktivna ministarstva izdvajaju se Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija, Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava i Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Nasuprot njima, najmanji stepen proaktivnosti imaju Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta i Ministarstvo finansija i socijalnog staranja.
Da su ministarstva svjesna važnosti Zakona o slobodnom pristupu informacijama kao i obaveze postupanja po tom propisu, ukazuje činjenica da su, osim Ministarstva zdravlja, sva na početnim stranicama sajtova vidno istakla zasebnu sekciju koja se tiče slobodnog pristupa informacijama. Međutim, nijedno ministarstvo nije objavilo sve informacije ni u jednoj od kategorija podataka za koje Zakon propisuje da moraju biti dostupne.
U najvećoj mjeri su objavljeni podaci o zaposlenima i njihovim finansijama, kao i opšta pravna akta. Sa druge strane, nastavila se praksa da se najmanje objavljuju informacije o pojedinačnim aktima kao i izvještajima i dokumentima o radu i stanju iz nadležnosti institucija, a koji su od izuzetnog značaja za otkrivanje korupcije, što jasno ukazuje da tranparentnost nije prioritet u radu Vlade.
Istovremeno, upoređujući prethodni saziv Vlade sa sadašnjim, analiza pokazuje da se osnovne informacije o instituciji objavljuju u mnogo manjoj mjeri, ili nisu ažurirane na adekvatan način. S tim u vezi, sva ministarstva su objavila Vodiče za slobodan pristup informacijama, ali Ministarstvo finansija i socijalnog staranja, Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta kao i Ministarstvo zdravlja ih nije ažuriralo kako je to predviđeno odredbama Zakona o SPI, dok je MPLJMP na svojoj internet stranici objavilo MUP-ov vodič.
Takođe, javnosti je dostupno svega 46% dokumentacije, ključne za otkrivanje potencijalne korupcije, koja ukazuje na raspolaganje finansijskim sredstvima iz javnih prihoda i državnom imovinom, uključujući pojedinačne akte i ugovore, dok je prethodna vlast omogućavala mnogo veći procenat dostupnosti konkretnih informacija.
Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija u najvećoj mjeri je učinilo transparentnom dokumentaciju ovog tipa, dok je devet ministarstava djelimično objavilo predmetnu kategoriju informacija.
Samo četiri ministarstva (Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Ministarstvo kapitalnih investicija i Ministarstvo odbrane) u konkretnoj kategoriji sadrži dostupne određene ugovore. Sa druge strane, pet ministarstava ovu kategoriju kao posebnu pod sekcijom SPI uopšte nemaju, već u okviru SPIa dva ministarstva (Ministarstvo ekonomskog razvoja i Ministarstvo vanjskih poslova) učinila su dostupnom određenu finansijsku dokumentaciju koja se tiče javnih nabavki, dok ostala tri (Ministarstvo finansija i socijalnog staranja, Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava i Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta) objavljuju samo finansijske iskaze ali ne i bilo kakve konkretne ugovore.
Na kraju, MUP i Ministarstvo zdravlja na svojim internet stranicama nemaju dostupne bilo kakve informacije niti dokumenta koja se tiču ove kategorije informacija, a što su bili dužni proaktivno da objave.
Stoga, imajući u vidu nisku proaktivnost objavljivanja informacija, a koja u velikoj mjeri ograničava monitoring rada institucija u službi svih građana, ukazujemo Vladi Crne Gore, koja svjesno ili nesvjesno nastavlja sa praksom prethodnika, na obavezu da obezbjedi transparentnost, odgovornost i legitimnost organa vlasti na način kako to Zakon i nalaže.
