Uvjereni smo da nova Strategija borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala ne sadrži objektivnu sliku stanja, a samim tim ni ne postavlja realne ciljeve koji će dovesti do ozbiljnijih promjena i većih efekata u borbi protiv organizovanog kriminala. Stoga smo ubijeđeni i da Akcioni plan koji predviđa reforme institucija sistema za sprovođenje ciljeva iz Strategije predstavlja samo nastavak pokušaja izvršne vlasti da fingira borbu protiv organizovanog kriminala. Plašimo se da je ministarka Gordana Đurović, u čijem kabinetu je daleko od očiju javnosti i za samo nedelju dana osmišljena kvazi reforma institucija sistema, postala glavni glasnogovornik izvršne vlasti u prikrivanju nedostatka političke volje za borbu protiv organizovanog kriminala.
U komentarima na Strategiju koje smo dostavili Evropskoj komisiji potenciraju se nedostaci tog dokumenta koji nisu ispravljeni ni uprkos preporukama same Komisije.
Tako se navodi da u tekstu Strategije nema analize kriminalističke scene, kao i specifičnih rizika i izazova, iako je to preporučila Evropska komisija, pa smatramo da taj dio Strategije treba potpuno preraditi. Strategija se ne osvrće na pojavu infiltriranja organizovanog kriminala u legalni ekonomski sektor, niti ukazuje da je u tom smislu potrebno više uraditi u oblasti pranja novca, zaplijeni imovine i jačanju finansijskih istraga.
U Strategiji nema ni riječi o krijumčarenju cigareta, djelima iz oblasti privrednog kriminaliteta počinjenim na organizovan način, posebno u vezi sa privatizacijom i poslovanjem na tržištu kapitala, niti o krijumčarenju vozila i nerasvijetljenim ubistvima.
MANS smatra da Strategija treba da posebno obradi svako od tih pitanja, posebno kada su u pitanju nerasvijetljena ubistva novinara, kao i potencijalnih svjedoka protiv mafijaških udruženja. Vjerujemo da organizovani privredni kriminal i pranje novca kroz proces privatizacije prijeti da uništi crnogorsku ekonomiju, kako idustriju, tako i turizam, posebno kroz onemogućavanje planskog razvoja primorskih gradova. Špekulacije na tržištu kapitala, počinjene u sprezi sa donosiocima odluka koji imaju insajderske informacije, omogućava organizovanim grupama da steknu ogroman profit na uštrb drugih aktera na berzi, a faktički potpuni izostanak kontrole porijekla kapitala obezbjeđuje nesmetan plasman prljavog novca stečenog od krivičnih djela počinjenih kako u Crnoj Gori, tako i u drugim zemljama.
Posebno je važno razjasniti učešće visokih državnih funkcionera i aktivan angažman policijskih i obavještajnih struktura u krijumčarenju cigareta, kao i obrazložiti na koji način su ti kanali počeli da se koriste za šverc drugih ilegalnih roba. U tom smislu poseban bezbjedonosni rizik predstavlja povezanost policijskih i obavještajnih struktura sa organizovanim kriminalnim grupama koje su sa krijumčarenja cigareta prešle na narkotike i druge nelegalne robe, pa je u Strategiji tome potrebno posvetiti posebnu pažnju.
U komentarima dostavljenim Evropskoj komisiji MANS je naglasio da je posebno pitanje gdje su završila sredstva koja su nekada bila upućena na privatne račune pojedinih ministara, uz obrazloženje da je šverc cigareta bio državni posao. Strategija je morala da učini javnim te finansijske transakcije i obrazloži gdje su sredstva utrošena, kako se ne bi desilo da ona i dalje ostanu na privatnim računima pojedinaca iz izvršne vlasti. Štaviše, postavlja se pitanje da li je njihov aktivan angažman nastavljen i nakon što su kanali za šverc cigareta počeli da se koriste za druge robe, kao što su narkotici, oružje i ljudi. S tim u vezi, Strategija je morala dati odgovor na koji način će se obezbijediti da pojedinci iz institucija sistema koji su u sprezi sa organizovanim kriminalnim grupama neće opstruirati policijske akcije i suđenja šefovima kriminala.
Stoga ozbiljna Strategija mora prepoznati spregu pojedinaca iz vrha izvršne vlasti i struktura organizovanog kriminala, jer se samo na taj način mogu uspostaviti realni ciljevi i mehanizmi za njihovo postizanje.
MANS je zato zatražio da u Strategiju bude uključeno i sledeće: „Snaženje pojedinih kriminalnih grupa u Crnoj Gori i srazmjerno jačanje njihove finansijske moći i potencijala po osnovu značajnih prihoda iz nelegalne trgovine narkotika, indiciralo je mogućnost da su kriminogene strukture povezane i sa pojedincima iz crnogorskih državnih organa i institucija, koji bi mogli pružiti logističku podršku njihovim kriminalnim aktivnostima. Operativna saznanja pokazuju da se koordinacija najvažnijih kriminalnih grupa u Crnoj Gori vrši od strane moćnih pojedinaca, koji su usko povezani sa industrijom igara na streću preko kojih peru velike količine novca nelegalno stečenog kroz šverc narkotika, oružja, trgovinu ljudima i ostalim vrstama ilegalne robe. Postoji bojazan da je velika količina novca koja je nelegalno stečena godinama, tokom šverca cigareta, prebačena na privatne račune na off shore destinacijima, te da se nakon toga počela vraćati u realne ekonomske tokove, posebno kroz proces privatizacije i izgradnju objekata u Podgorici i na primorju”.
Smatramo da je Strategija morala da prepozna da do sada nije bilo ozbiljnijih rezultata u oblasti borbe protiv organizovanog kriminala. Dosadašnja iskustva pokazuju da samo oglašavanje učinioca krivičnog djela krivim i osuda na zatvorsku kaznu, posebno, ako se prihvati prigovor o neprimjereno blagoj kaznenoj politici, nijesu ozbiljnije pomijerali strukturu kriminala, naročito organizovanog, koji podrazumijeva tzv. “korporacijsku organizaciju”. Privremeni izostanak pojedinih članova kriminalne organizacije radi izvršenja krivičnih sankcija prema njima, pa čak i da se radilo o samim vođama kriminalne organizacije, što nije bio slučaj, nije ujedno značio i kraj kriminalne organizacije, jer je unutrašnjom preraspodjelom zadataka i uloga, rukovođenjem kriminalnom organizacijom iz samog zatvora ili integracijama sa drugim kriminalnim grupama (kriminalna fuzija), struktura organizovanog kriminala opstajala, a ponekad i jačala.
Razlog za ovo treba tražiti, prije svega, u nedirnutoj ekonomskoj moći kriminalne organizacije, podržane često koruptivnim vezama sa izvršnom vlašću, kao žarištem i katalizatorom organizovanog kriminala. Ekonomsku moć organizovanog kriminala postojeći model krivično pravne zaštite nije značajnije ugrožavao i pored postojanja, u ranije važećim zakonima, kao i sadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku, odredbi o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom.
Primjena krivično pravne mjere oduzimanja imovinske koristi nijesu dale značajniji doprinos suzbijanju kriminaliteta. Razloge za ovo treba tražiti, prije svega, u svojevrsnoj inertnosti tužilaca i sudija, kada je u pitanju potreba da se odgovori svim savremenim izazovima tužilačke i sudijske profesije. Sa druge strane, jedan od razloga može biti i u kontroli sudstva i tužilaštva od strane izvršne vlasti što je onemogućilo njihovo nepristrasno djelovanje kada je riječ o borbi protiv organizovanog kriminala.
Upravo zbog toga ni jedna istraga, a kamoli sudski postupak, nije došla do vrhova organizovanih kriminalnih grupa, niti je otkrila povezanost sa nosiocima vlasti ili visoko rangiranim predstavnicima policije i pravosuđa. Zato je Strategija trebala da konstatuje, da se dosadašnja borba protiv organizovanog kriminala fokusirala na puke izvršioce sa najnižeg nivoa kriminalnih organizacija, bez pretenzije da se razotkrije njihova unutrašnja struktura i procesuiraju vođe crnogorske mafije.
Vanja Ćalović, izvršni direktor
