Novi Zakon o javno-privatnom partnerstvu koji Vlada Crne Gore upravo priprema će značajno umanjiti kontrolnu funkciju Skupštine i u potpunosti monopolizovati proces donošenja odluka u vezi sa ključnim investicionim projektima u državi. Naime, predlogom novog zakona se ukida institut koncesija i predlaže da se ova vrsta raspolaganja vrijednim državnim resursima sprovodi kroz ugovore o javno-privatnom partnerstvu gdje će konačne odluke donositi Vlada, odnosno skupštine opština, dok je nacionalni parlament u potpunosti isključen iz ovog procesa.
Na taj način Vlada Crne Gore bi, bez provjere u Parlamentu, mogla da samostalno odlučuje o spornim projektima poput davanja u zakup zemljišta na Kraljičinoj plaži i onog u Jadranskom brodogradilištu ili pak izgradnje drugog bloka termoelektrane u Pljevljima.
Analiza Nacrta zakona o javno-privatnom partnerstvu koju je uradio Istraživački centar MANS-a pokazuje da bi se usvajanjem zakona u ovom obliku, praktično ukinuo važeći Zakon o koncesijama, ali i pravo Skupštine Crne Gore da odobrava dugoročne ugovore, koji se zaključuju na period od 30 do 60 godina, što je i maksimalna granica na koju se neki ugovor može zaključiti.
Isključivanje Skupštine iz cjelokupnog procesa bi, pored minimiziranja prostora za javnu diskusiju o tome kako se raspolaže državnim resursima, omogućilo bi Vladi i da na najmanju moguću mjeru smanji šanse da neke od njenih odluka budu blokirane od strane poslanika kao što je do sada to bio slučaj u nekoliko navrata.
Na taj način, ukoliko bi Vlada odlučila da kroz javno privatno partnerstvo realizuje najavljeni projekat izgradnje drugog bloka termoelektrane u Pljevljima, ili neku novu dionicu autoputa Bar-Boljare, crnogorski parlament ne bi imao nikakvu ulogu u njihovom odobravanju.
Pored toga, veoma je problematično što nacrt ovog zakona u potpunosti ukida javne rasprave, što je do sada bilo obavezno za koncesione akte. Koliko će to u praksi imati negativnih posledica najbolje pokazuje projekat izgradnje hidrocentrala na rijeci Morači, koji je prije nekoliko godina zaustavljen upravo zahvaljujući akciji zainteresovane javnosti koja se uključila u javnu raspravu i ukazala na loša rješenja.
Pri tome je potpuno nevjerovatno da Nacrt zakona uopšte ne predviđa maksimalni rok na koji se može zaključiti ugovor o javno privatnom partnerstvu, što bi u praksi otvorilo mogućnost da se oni ugovaraju na period od čak 100 ili više godina, jer nema nikakvog ograničenja.
Nacrtom Zakona o javno-privatnom partnerstvu se predviđa osnivanje posebne agencije za investicije koja će biti odgovorna isključivo Vladi, dok će se Skupštini Crne Gore na uvid dostavljati godišnji izvještaji o radu, bez ikakve druge odgovornosti prema toj instituciji. Ovim se praktično zaokružuje monopolistički položaj Vlade kada je u pitanju donošenje konačnih odluka o ključnim investicionim projektima u državi, a bez adekvatne kontrole Skupštine i javne diskusije o potezima Vlade se otvara i ogroman prostor za zloupotrebe i korupciju.
MANS
