MANS je podnio predstavku Odboru za ljudska prava i slobode tražeći da to skupštinsko tijelo razmatra Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o slobodnom pristupu informacijama zbog činjenice da taj zakon reguliše jedno od ljudskih prava prepoznatih u Ustavu i nizu međunarodnih konvencija koje je Crna Gora dužna da poštuje, kao i da predstavnike MANS-a pozove na sjednicu.
Poslovnikom Skupštine Crne Gore propisano je da Odbor za ljudska prava i slobode razmatra predloge zakona koji se odnose na slobode i prava čovjeka i građanina, primjenu potvrđenih međunarodnih akata koji se odnose na ostvarivanje, zaštitu i unaprjeđivanje ovih prava, kao i da Odbor učestvuje u usaglašavanju zakonodavstva u ovoj oblasti sa standardima u evropskom zakonodavstvu. Poslovnikom se jasno propisuje i da to skupštinsko tijelo ima obavezu da sarađuje sa nevladinim organizacijama koje se bave oblastima iz djelokruga rada Odbora.
Pravo građana na pristup informacijama je definisano članom 51 Ustava, u dijelu koji se odnosi na lična prava i slobode. To pravo je garantovano i članom 19 Univerzalne Deklaracije o ljudskim pravima, članom 19 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, kao i članom 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama. Pitanje slobodnog pristupa informacijama je regulisano i Konvencijom Savjeta Evrope o pristupu zvaničnim dokumentima koju je Crne Gora potpisala 18. juna 2009. godine, kao i Obavezujućom preporukom Savjeta Evrope iz 2002. godine.
Stoga je očigledno da Odbor ima obavezu da razmatra zakonsko rješenje kojim se reguliše pitanje pristupa informacijama, kao ljudskog prava prepoznatog u Ustavu i nizu međunarodnih akata.
Predloženim izmjenama i dopunama se propisuje da je pristup informacijama moguć samo ukoliko te informacije nisu označene tajnim po nekom drugom zakonu. Ovakvo zakonsko rješenje je u očiglednoj koliziji sa međunarodnim standardima, ali i crnogorskim Ustavom koji garantuju da je pravo građana na pristup informacijama pravilo, a ne izuzetak. Stoga, prema međunarodnim standardima, organi vlasti mogu zabraniti pristup informaciji samo ukoliko dokažu da je interes da podatak bude proglašen tajnom veći od interesa javnosti da zna. Odnosno, informacije o radu državne uprave ne mogu po automatizmu bilo kog drugog zakona biti skrivene od očiju građana, već je na institucijama teret dokazivanja da postoji potreba za isključivanjem javnosti.
Stoga je očigledno da se predloženim izmjenama Zakona o slobodnom pristupu informacijama značajno sužava opseg ovog prava, pa vjerujemo da će Odbor za ljudska prava i slobode raspravljati o tom aktu i ocijeniti da je njegovo usvajanje neprihvatljivo jer bi se time prekršili međunarodni standardi u ovoj oblasti.
Takođe očekujemo da će Odbor, u skladu sa skupštinskim Poslovnikom, odlučiti da na sjednicu pozove predstavnike MANS-a kako bi poslanicima dali više informacija o međunarodnim standardima i iskustvima u primjeni Zakona o slobodnom pristupu informacijama.
Vanja Ćalović
Izvršni direktor
