1.Da li će MANS nastaviti sa parlamentarnim programom i jeste li imali problema sa nadležnima u toj instituciji oko nastavka realizacije tog projekta?
MANS će nastaviti sa praćenjem Skupštine Crne Gore i u 24. Sazivu, jer se pokazalo da se na osnovu informacija koje je smo na taj način prikupili može steći realnija slika o radu Parlamenta i aktivnostima samih poslanika. Skupština i dalje nema sopstveni sistem za praćenje aktivnosti poslanika, niti se prati da li poslanici dolaze na svoj posao, i da li svoju funkciju obavljaju u skladu sa obavezama iz Poslovnika, što ovu instituciju onemogućava da samostalno informiše građane o performansama i poslanika i radu te institucije.
Što se tiče MANS-a, u toku 23 Saziva Skupštine, u kontinuitetu smo dobijali upozorenja od određenih predstavnika vladajuće koalicije, da bi smo mogli biti udaljeni iz Parlamenta, te da naš rad ne doprinosi povećanju povjerenja građana u tu instituciju, iako je prvenstveni cilj monitoringa povećanje količine informacija koje su građanima dostupne o radu Parlamenta. Povjerenje građana u tu instituciju ne zavisi od MANS-a ili bilo koje druge organizacije, već samo i isključivo od samog Parlamenta i njegovih poslanika koji svojim radom i zalaganjem za poštovanje javnog interesa, treba da zasluže to povjerenje. Ne vidim kako bi onemogućavanje MANS-a da nastavi da informiše javnost o radu Parlamenta moglo da doprinese povećanju njegove transparentnosti i vraćanju povjerenja građana.
2.Kako komentarišete podnošenje ostavke generalnog sekretara Parlamenta, Milana Radovića? Šta su, prema Vašem mišljenju, razlozi za takav njegov postupak i da li to ima veze sa zahtjevima za pokretanje njegove odgovornosti?
Stvarni razlozi zbog kojih je Radović podnio ostavku su ostali tajna, jer Radović nije obrazložio ovaj svoj postupak. Sa druge strane, nesporno je da je razloga za ovaj čin bilo i puno ranije, ali i za blagovremeniju reakciju samog Parlamenta kada je u pitanju poštovanje zakona i propisa od strane samog Radovića. Podsjetiću da je krajem 23 skupštinskog Saziva, od strane jedne opozicione partije bila inicirana smjena Radovića, ali je on, ipak, većinom glasova vladajuće koalicije dobio podršku za nastavak mandata.
MANS je u kontinuitetu ukazivao na brojna kršenja Zakona o slobodnom pristupu informacijama od strane gospodina Radovića, ali Skupština u toku 23 Saziva na to nije reagovala. Radović je kao odgovorna ličnost za primjenu Zakona o slobodnom pristupu informacijama u kontiniutetu onemogućavao građane da dođu do podataka o trošenju skupštinskih sredatava, platama i beneficijama poslanika i podacima o glasanju poslanika, iako bi ove informacije po Zakonu morale biti javne, te je dostupnost ovih informacija dobra praksa svakog od Parlamenata regiona, ali i razvijenih zapadnih demokratija. Naposlijetku, i sama Evropska Komisija je u izvještaju o napretku Crne Gore za 2008. godinu navela da je upravljanje finansijama Parlamenta nije dovoljno transparentno.
Nesporno je da je Radović lično imao veliki doprinos da Skupština postane netransparentna institucija, ali veliki dio odgovornosti za ovakvo stanje snosi i sam Parlament, uključujući i njegovog Predsjednika, koji nisu mogli da izdejstvuju da Radović učini finansije transparentnim i obezbijedi pun pritstup informacija koje se nalaze u njenom posjedu.
3.Kako komentarišete da novi sekretar još nije izabran, iako je nova sjednica, sa 47 tačaka dnevnog reda, već zakazana za 7. jul?
Nesporno je da je za nesmetano funkcionisanje Parlamenta neophodno da on ima generalnog sekretara. Međutim, u ovom konkretnom slučaju, Skupština Crne Gore ima zamjenika generalnog sekretara koji je u punom mandatu, i koji može da obavlja sve njegove obaveze do trenutka izbora novog sekretara, međutim, ovo nije dugoročno rješenje pa novi Sekretar mora biti što prije izabran. Bilo bi dobro, iako je to možda nerealno očekivati u crnogorskim okvirima, da novi sekretar bude nestranačka ličnost koja će na tu funkciju biti birana prvenstveno zbog svojih profesionalnih kapaciteta, a ne političke preferencije. U svakom slučaju, očekujem da će novi sekretar učiti na greškama prethodnog, ali i da će cjelokupni Parlament imati više političke volje da na vrijeme reaguje na eventualna kršenja procedura, zakona i propisa koje sama usvaja.
4.Pojedini političari (Medojević, Milić) tvrde da je uloga Parlamenta degradirana, i da Vlada ima omalovažavajući odnos prema njemu. Slažete li se sa tom ocjenom? Je li tačno da Predloge zakona u Skupštini, u ime Vlade kao predlagača, najčešće “brane sekretari”, dok se ministri i ne pojavljuju?
MANS u kontinuitetu ukazuje na situaciju da se tokom 23 Saziva, Skupština pretvorila u klasičan servis Vlade, koji je usvajao ama baš sve što je Vlada predložila. Sa druge strane, Skupština nije iskoristila svoje kontrolne mehanizme ni u približno dovoljnoj mjeri, ostavljajući pritom Vladu da radi bez ikakvog nadzora. Najbolji primjer za ovo jeste usvajanje Prostornog Plana Crne Gore, koji je i pored brojnih primjedbi svih relevantnih medjunarodnih organizacija i domaćih NVO-a usvojen bez bilo kakvih izmjena. Slični su primjeri i sa drugim problematičnim zakonima koji su bez izmjena usvojeni, upravo u obliku u kojem ih je predložila Vlada, uključujući i Zakon o sprječavanju sukoba interesa, Zakon o uređenju prostora i izgradnji objekata i dr. Ovakvo ponašanje upućuje na zaključak da se crnogorski pravni okvir sve više usklađuje sa interesima onoga što već slobodno možemo nazvati paralenim sistemom moći koji je zarobio državu, a sve manje sa javnim interesima, pa ako hoćete i onim što dolazi kao preporuka od strane međunarodne zajednice.
Sa druge strane, odnos ministara ka Skupštini varira, tako smo imali jako dobrih primjera nekih ministara koji su redovno dolazili na sjednice Skupštine i odbora, dok su neki ministri ovu svoju obavezu u kontinuitetu izbjegavali. Ako izuzmemo sjednice posvećene poslaničkim pitanjima, na kojima su pristustvovali svi predstavnici izvršne vlasti, na ostalim plenarnim sjednicama najaktivniji bio potpredsjednik Vlade Igor Lukšić koji je imao ukupno 58 izlaganja za cijeli saziv. Sa druge strane, Ministar inostranih poslova Milan Roćen je imao samo 2 izlaganja na plenarnim sjednicama u istom periodu. Na sjednicama skupštinskih odbora, najviše izlaganja imao je ministar pravde Miraš Radović ukupno 92, dok je ministar sa najmanjim učešćem u raspravama na odborima bio ministar zdravlja Miodrag Radunović sa samo 3 izlaganja.
