Linija za pakovanje soli koja je bila u vlasništvu Solane “Bajo Sekulić” iz Ulcinja završila je na tržištu Bosne i Hercegovine. To pokazuju podaci koje su iz Uprave carina dostavili Centru za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP). Da je pakirnica soli ušla u BiH, “Vijestima” su potvrdili iz tamošnje Uprave za indirektno oporezivanje.
Kazali su i da je uvozni postupak carinjenja okončan u carinskoj ispostavi Tuzla, a da je uvoznik polovne linije za pakovanje soli preduzeće Bingo doo. Iz te firme, čiji je vlasnik bosanskohercegovački biznismen Senad Džambić “Vijestima” nisu odgovorili i da li je pakirnica i dalje u njihovom vlasništvu. U Solani Tuzla, za koju su zaposleni Ulcinjske solane tvrdili da je pakirnica završila kod njih, negirali su da su posljednjih mjeseci kupovali bilo kakve mašine – i iz Crne Gore, ali i BiH.
“Vijesti” su početkom januara objavile da je linija za pakovanje soli Ulcinjske solane prodata po cijeni 42 hiljade eura. Pakirnica je, kako je tada kazao stečajni upravnik Žarko Ostojić, prodata “Centru za reciklažu” iz Nikšića.
Predstavnik bivših radnika Solane u Ulcinju Aleksandar Mitrović rekao je ranije da je linija za pakovanje soli plaćena 1,2 miliona eura i da je bila nova. Kazao je i da se ne zna kad i gdje je prodaja bila oglašena. Radnici su, nakon što je linija za pakovanje soli prodata, od stečajne uprave tražili punu informaciju o tome kolika je bila cijena pakirnice. Mitrović je tada kazao i da je pakirnica završila u Tuzli.
“Ponavljam, moji izvori kažu da je pakirnica završila u Tuzli, a ne u Nikšiću. Lično sam se uvjerio da su je iznosili kamioni sa BiH tablicama i da su vozači bili državljani našeg susjeda. Dokaz o tome postoji na kapiji solane sa svim podacima”, rekao je ranije Mitrović.
Izvršni direktor “Centra za reciklažu” Zdravko Jeknić rekao je da oni jesu kupac pakirnice, ali i da kao privatna kompanija ne vide posebne razloge da komercijalni detalji i informacije iz njihovog poslovanja budu dostupni široj javnosti.
“Posebno u smislu, od koga, kada, po kojoj cijeni i zašto smo kupili nešto, i kome, kada, po kojoj cijeni i zašto smo prodali nešto. DOO ‘Centar za reciklažu’ Nikšić je kupio predmetnu liniju za pakovanje soli, od AD ‘Solana Bajo Sekulić’ u stečaju iz Ulcinja, na zakonit način, u apsolutno zakonitoj proceduri, a za sve detalje oko ove prodaje, možete se obratiti stečajnoj upravi prodavca”, rekao je Jeknić “Vijestima”.
Između dvije odluke
Stečajni upravnik, međutim, kazao je da je o svemu već rekao u reagovanju 9. januara i da se dalja priča vodi, ali – bez njega.
“Tačno je da sam 15. 12. 2020. godine, nakon javno provedenog postupka prodaje (prethodno objavljenih 15 javnih poziva), donio Odluku o prihvatanju ponude ponuđača ‘Centar za reciklažu’ DOO iz Nikšića, kojom sam, u zakonom propisanoj proceduri, izvršio prodaju Linije za pakovanje soli za iznos od 42.350,00 eura, na koju Odluku takođe nije bilo prigovora od povjerilaca, bilo kog učesnika u postupku ili zainteresovanih lica”, naveo je Ostojić u reagovanju u januaru, dodajući i da je linija za pakovanje soli “bila sve samo ne ‘skoro neraspakovana’ niti ‘konzervirana’”, te da su ovlašćeni procjenjivači 2018. izvršili reprocjenu vrijednosti stečajne mase, konstatovali da je njen “tehnološki vijek istekao”, a da je procjenom iz novembra 2020. revalorizaciona vrijednost procijenjena na vrijednost reciklažnih sirovina.
“Koja je značajno niža od cijene postignute u predmetnom postupku prodaje”, naveo je Ostojić.
Odluka o izboru “Centra za reciklažu” kao najpovoljnijeg ponuđača za kupovinu dijela imovine Ulcinjske solane, konkretno voznog parka, alata i sitnog inventara, te reciklažne sirovine, gdje je ubrojana i pakirnica 10/1 i 5/1, koja je dostavljena “Vijestima”, naslovljena je na 5. april 2019.
U odluci se navodi da je kupac – “Centar za reciklažu” Nikšić, za reciklažne sirovine, prema ponudi, trebalo da uplati 137 eura po toni. Početna cijena, prema oglasu koji je 11. marta 2019. objavljen u “Dnevnim novinama”, iznosila je 130 eura po toni.
U oglasu je navedeno i da se imovina oglašena kao segment II, a odnosi se i na reciklažne sirovine, “prodaje jedinstveno i u cjelosti”. Prema oglasu, stečajni upravnik bio je u obavezi da pojedinačne spiskove imovine istakne na oglasnim tablama Privrednog suda i stečajnog dužnika, odnosno Solane “Bajo Sekulić”.
Stečajni upravnik o svemu je redakciju uputio na Privredni sud. Iz Privrednog suda, na upit o konkretnom oglasu, redakciju su uputili na stečajnu upravu Solane.
Redakciji je iz drugih izvora dostavljena odluka o izboru najpovoljnijeg ponuđača, na oglas od 11. marta 2019, kao i tekst dijela oglasa koji se odnosi na spisak imovine iz segmenta II tog oglasa, a koji se odnosi na reciklažne sirovine, vozni park i alat i sitni inventar.
U odluci o izboru najpovoljnijeg ponuđača, u koju su “Vijesti” imale uvid, piše i da je “proglašeni kupac dužan da prilikom svakog pojedinačnog odvoza reciklažnih sirovina prethodno obezbijedi obavještenje”.
“I prisustvo najmanje dva lica, ovlašćena od strane stečajnog dužnika, radi vršenja mjerenja reciklažnih sirovina, te podatke dostavi stručnim službama stečajnog dužnika, radi evidentiranja i fakturisanja isporuke reciklažnih sirovina”, piše u odluci
U obrazloženju odluke navodi se i da je “Centar za reciklažu” uz cijenu od 137 eura po toni reciklažnih sirovina, ponudio 35.100 eura za alat i sitan inventar i 21.300 eura za vozni park i građevinske mašine. Istovremeno je, kako piše, stigla i ponuda “Štit Company”, takođe iz Nikšića. Ta firma je, kako se navodi u obrazloženju odluke, za reciklažne sirovine ponudila 173 eura po toni, dok su za alat i sitan inventar ponudili 20.500, a za vozni park i građevinske mašine 13.001 euro.
“Pri odabiru najpovoljnijeg ponuđača stečajni upravnik je cijenio ponude za pojedinačne predmete prodaje određene u segmentu II, dakle dovodeći u vezu sve pojedinosti ponude u odnosu na oglašenu imovinu, a po kriterijumu ponuđenih cijena u odnosu na predmet prodaje, pa je po ovim kriterijumima cijenio da je ponuda odabranog ponuđača najpovoljnija, te je kod navedenih okolnosti stečajni upravnik odlučio da se privredno društvo ‘Centar za reciklažu’ doo Nikšić proglasi najpovoljnijim ponuđačem, i ujedno kupcem”, piše u obrazloženju odluke stečajnog upravnika Žarka Ostojića.
Iz Crne Gore izašla pred Novu godinu, u BiH ocarinjena 4. januara
“Centar za reciklažu” iz Nikšića jeste kupac linije za pakovanje soli, ali je pakirnica izašla je iz Crne Gore i završila u Tuzli. To potvrđuje odgovor Uprave carina, koji su uputili na zahtjev za slobodan pristup informacijama Centra za zaštitu i proučavanje ptica. U dokumentu u koji su “Vijesti” imale uvid, navodi se da je na carinskoj ispostavi Nikšić dana 30. i 31. decembra 2020. izvršeno izvozno carinjenje polovne linije za pakovanje soli (I, II i III faza).
Pakirnica je, nekoliko dana kasnije, po novogodišnjim praznicima, ocarinjena u Tuzli.
“Pregledom podataka u informacionom sistemu Uprave za indirektno oporezivanje pronašli smo uvoz robe u Bosnu i Herecegovinu iz Crne Gore, dana 04. 01. 2021. godine, po tarifnoj oznaci 8422 40 00 sa opisom ‘Ostale mašine za pakovanje ili zamotavanje (uključujući mašine za pakovanje folijom) * LINIJA ZA PAKOVANJE SOLI (rabljena). Uvozni postupak carinjenja okončan je u carinskoj ispostavi Tuzla, a uvoznik je preduzeće Bingo DOO Tuzla Bosanska Poljana bb”, navodi u odgovoru “Vijestima” Ratko Kovačević, načelnika odjeljenja za komunikacije i međunarodnu saradnju u Upravi za indirektno oporezivanje BiH.
Kazao je i da su podaci o finansijskim iznosima roba koje poreski obveznici uvoze u BiH i izvoze iz BiH tajni i zaštićeni i redakciju uputio na uvoznika robe.
Poslovna tajne, pa tišina
Firma Bingo Senada Džambića osnovana je 1993. godine, u pitanju je trgovački lanac, a vlasnik je, kako pišu bsanskohercegovački mediji, jedan od najbogatijih ljudi u toj državi. Osim trgovinom, kako piše zvaničnom na vebsajtu, u sklopu grupacije su i druge djelatnosti i industrije – industrija deterdženata i proizvoda za domaćinstvo, proizvodnja flipsa, čipsa, tjestenine, začina i juha, tekstilna industrija, industrija namještaja, proizvodnja papirne konfekcije, pivara, proizvodnja šljunka, proizvodnja i korištenje obnovljivih izvora energije…
Nedavno su, kako pišu mediji u BiH, u rad pustili i “najsavremeniji peradarski reprocentar i inkubatorsku stanicu za uzgoj jednodnevnih pilića”, a saopštili su i da su za ovu godinu napravili aranžmane i sa susjednim državama, među kojima je i Crna Gora, te da će za to i tržište Srbije, proizvesti pola miliona pilića.
Iz kompanije Bingo, na upit “Vijesti” o liniji za pakovanje soli, odgovorili su uz najavu da može da uslijedi neki odgovor, ali nakon toga – ništa.
“Morala bih provjeriti sa službom nabave, ali je svakako korporativno pravilo da ne odgovaramo na pitanja koja spadaju u domen poslovne tajne”, navodi se u odgovoru koji potpisuje Tatjana Paunoski, koja rukovodi službom maketinga u firmi Senada Džambića.
Na dodatni upit da dostave odgovore na ona pitanja koja eventualno izlaze iz okvira poslovne tajne i potvrde da li je Bingo doo uvoznik linije za pakovanje soli iz Crne Gore, te da li je pakirnica i dalje u vlasništvu te firme, nisu odgovorili.
“Vijesti” su upit o liniji za pakovanje soli uputile i Solani Tuzla. Direktor tuzlanske Solane Bakir Smailagić, međutim, tvrdi da oni posljednjih mjeseci nisu trgovali bilo kakve mašine – ni od dobavljača iz BiH, ni iz Crne Gore.
Koliko je stvarno koštala pakirnica?
Stečajni upravnik Solane Ulcinj ranije je kazao da nisu tačni navodi predstavnika radnika da je linija za pakovanje soli plaćena 1,2 miliona, već da je ona, “prema raspoloživim podacima kupljena… za iznos od 537,7 hiljada eura, od slovenačke firme ‘Zlatorog oprema’ doo, po ugovoru br. 1156/2008 od 3. 6. 2008. godine”.
Na spisku reciklažnih sirovina koji prati oglas od 11. marta 2019, kada je petnaesti put oglašena prodaja dijela imovine Solane “Bajo Sekulić”, u dijelu naslovljenom “linija za pakovanje soli”, navedena je pakirnica 10/1 i 5/1, te još deset stavki, među kojima linija jodiranja, termo tunel, InJet markirač. Uz svaku stavku navedena je i oznaka 2007.
Za Jovanića u redu namjera stečajnog da proda državnu zemlju
Pošto je 11. marta 2019. raspisao 15. tender za prodaju imovine Solane, te oglasom uključio i više od 15 miliona kvadrata državnog zemljišta na koje ulcinjsko preduzeće polaže pravo korišćenja, ali ne i pravo svojine, Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) već u aprilu iste godine Privrednom sudu podnijela je pritužbu na rad stečajnog upravnika Žarka Ostojića. Uz isto obrazloženje – da je na prodaju oglasio i državnu zemlju koju je Solana imala pravo da koristi samo dok je proizvodila so, protiv Ostojića krivičnu prijavu podnijele su četiri NVO.
Predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić odbio je pritužbu MANS-a, a zbog sumnje da je takvim postupkom i nevršenjem svoje dužnosti zloupotrijebio službeni položaj, ta NVO je i protiv Jovanića podnijela krivičnu prijavu.
Prijave su podnijete i protiv odgovornih tadašnje Uprave za imovinu, Uprave za nekretnine i Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore.
Autor: Damira Kalač, ND Vijesti
