Povodom izjava premijera Igora Lukšića

Građani će doći na protest da pokažu premijeru i Vladi da hoće konkretne akcije, a ne priče i obećanja.

Lijepo bi bilo vjerovati nedavnim izjavama premijera da su mu građani na prvom mjestu i da ga tajkuni ne interesuju, kada ga ne bi demantovale sopstvene akcije.

Primjera je mnogo i svakog dana smo svjedoci da sve više računa dolazi na naplatu i premijer Lukšić ih plaća, izgovarajući se na vladu prethodnicu u kojoj je i sam učestvovao. Pri tome, Lukšić ne pravi nikakav ozbiljniji otklon od politike koja nas je dovela do ivice bankrota, već mijenja samo retoriku, nastavljajući da aktivno preliva novac građana u džepove tajkuna.

Jedan od očiglednih primjera je i KAP za koji nam Lukšić objašnjava da će on „naslijeđene“ probleme rješavati tako što će građani morati da plate najmanje 22 miliona eura za dugove te kompanije.

Premijer, ipak, prećutkuje da je on bio na čelu Ministarstva finansija zahvaljujući čijim odlukama je KAP-u oprošteno skoro 30 miliona eura koje je trebalo da uplati u budžet.

Prema Ugovoru o poravnanju sa KAP-om, zaključenom krajem 2010. godine, upravo se odlukama Ministarstva finansija odustalo od naplate oko 13 miliona eura za doprinose, pola miliona za zdravstveno osiguranje i preko milion eura poreza na lična primanja zaposlenih koji pripada opštinskim budžetima.

Ministarstvo finansija, na čelu sa Lukšićem, se odreklo zahtjeva prema KAP-u po osnovu Ugovora o poravnanju zaključenih sa EPCG za utrošenu elektičnu energiju u iznosu od šest miliona.

KAP je oslobođen plaćanja oko 7,5 miliona eura poreza na korporativnu dobit ostvarenu u 2006. i 2007. i skoro pola miliona eura kamata zbog neplaćanja koje je potraživala Poreska uprava, pod ingerencijom tadašnjeg ministra, a sadašnjeg premijera Lukšića.

Sada nam premijer poručuje da zbog naslijeđenih problema i svetske krize moramo da platimo još desetine miliona eura za kredite koje je uzeo vlasnik KAP-a. I još nam kaže da budemo srećni jer ga možemo vratiti za euro. Štaviše, premijer je toliko angažovan da poziva i državnog tužioca da se bavi i tom privatizacijom.

Međutim, premijer Lukšić vrlo dobro zna šta se dešava i u KAP-u i u EPCG i u Telekomu i u Željezari, i šta bi tačno tužilaštvo trebalo da istražuje, ali je pitanje da li će nešto konkretno da uradi.

Lukšić zna zašto je njegovo Ministarstvo vrtjelo jedan milion 11 puta nakon čega je Prva banka uspjela da „vrati“ dio kredita kojim je spašena njena likvidnost. Premijer zna i koje tajkunske firme ne plaćaju struju i kako je EPCG došla do iznosa od 120 miliona nenaplaćenih potraživanja.

Premijer zna i da ni jedan „strani, renomirani revizor“ koji je radio revizije privatizovanih firmi nikada nije našao nešto nezakonito, već su ti izvještaji uvijek pokazivali da se ugovori poštuju i da nema korupcije i ugradnji. Lukšić je vrlo dobro upoznat sa tim da ni „nezavisni“ revizorski izvještaji Telekoma i kontrole Vlade nisu otkrile čija se sestra ugradila, već su nam to saopštili američki istražitelji.

Pošto premijer sve to zna, onda nema potrebe da nam zamazuje oči radnim grupama i nezavisnim revizorima, da diskusiju prebacuje na politički teren, kao što to radi u slučaju Regulatorne agencije za energetiku, izbjegavajući da preuzme odgovornost i kaže da je bilo dosta ugradnji na račun standarda građana.

Na kraju, kada misli da su ugašene kamere, premijer Lukšić se smije i sprda građanima vjerujući da su njegovi „ubjedljivi“ govori uspjeli da skrenu pažnju sa konkretnih problema. Mi zato pozivamo građane da dođu na protest i otvoreno se nasmiju manipulacijama premijera Lukšića i da traže isto što i Evropska komisija: konkretne akcije i rezultate u borbi protiv korupcije čije račune svi mi plaćamo.

Vanja Ćalović
Izvršni direktor