Da je crnogorski parlament zarobljena institucija, koja ne kontroliše izvršnu vlast, već je mašinerija za pokorno izvršavanje Vladinih naloga, odnosno interesa Prve familije i bliskih saradnika, a na štetu građana, pokazuje i primjer Regulatorne agencije za energetiku (RAE).
Naime, iako bi po zakonu RAE trebala parlamentu da podnosi račune za svoj rad, njeni čelnici suštinski nikada nijesu odgovarali za donošenje niza katastrofalnih odluka o cijeni struje. Sa druge strane, ceh takvih odluka svakog mjeseca građani papreno osjećaju po svom džepu.
Tako smo do nedavno na svojim računima plaćali krađu struje, što je nezabilježeno u drugim razvijenim zemljama, a već godinama iz naših novčanika “pokrivamo” ogromne tehničke gubitke, odnosno nešto što nijesmo potrošili.
RAE uporno toleriše Elektroprivredi Crne Gore te gubitke, i pored toga što energetska kompanija, već treću godinu zaredom, desetine miliona eura od dokapitalizacije drži u Prvoj banci i održava njenu likvidnost, umjesto da ih uloži u modernizaciju mreže, kako bi ukupne gubitke smanjila na razumnu mjeru.
Prethodnih godina pred crnogorskim sudovima su oborene četiri odluke RAE, koje su bile na štetu građana. Na odlučivanje čeka i najnovija od januara, kojom nam je struja povećana za sedam odsto, dok je pred Ustavnim sudom od prošle sedmice i inicijativa za obaranje metodologije RAE, kojom nam se pakuje novo poskupljenje.
Sve ove odluke su bez problema prolazile pored predstavnika naroda, a parlament je po ko zna koji put pokazao nemoć da zaštiti ionako ugrožen socijalni položaj građana, jer su Vladi i njenim “podizačima ruku” u poslaničkim klupama najvažniji interesi energetskih kartela i familije Đukanović.
Do sada se pokazalo da su kontrolna saslušanja čelnika RAE u parlamentu bila puka farsa, budući da nikome od njih nikada nije izglasano nepovjerenje, čak ni uprkos tome što su sudske presude potvrdile da su donijeli niz štetnih odluka.
Isto tako, u vezi projekta podmorskog kabla, direktori RAE u parlamentu nikada nijesu objasnili da li su i zašto su obećali italijanskim kompanijama obračun struje koji će zadovoljiti njihove apetite. Štaviše, u međuvremenu su „samovoljno“ odlučili da građani duplo finansiraju njihove investicije.
Ovo je samo jedan u nizu slučajeva koji nedvosmisleno pokazuje da parlament ne može da ostvari svoju kontrolnu funkciju i izbori se za javni interes, zbog čega opozicioni poslanici treba da ga napuste kako ne bi davali legitimitet spornim odlukama koje se donose u najvišem zakonodavnom domu.
Narodni predstavnici ne treba da budu dekor za pokrivanje odluka koje se prvo pripreme u kuhinji lidera Demokratske partije socijalista, zatim se obrade u kabinetu premijera pripravnika Igora Lukšića, a potom ih usvoji vladajuća glasačka mašina u parlamentu i na kraju servira građanima na naplatu.
Činjenica da su sa preko 30 hiljada potpisa, za samo četiti dana, podržane inicijative za obaranje zakona o taksama i metodologije za obračun cijene struje, trebalo bi da je dovoljan signal opoziciji da u poslaničkim klupama više nemaju šta da traže i da, kada već ne mogu da se izbore za javni interes, treba da bojkotuju parlament.
MANS
