Rožaje - MANS

“Gornji Ibar” je bilo možda i najveće crnogorsko drvoprerađivačko preduzeće sa 2.500 zaposlenih. 2003. godine kompanija je uvedena u stečaj i nikada nije privatizovana – čak radnici sumnjaju da je jedna ponuda za kupovinu ovog preduzeća sakrivena od strane tadašnjeg ministra poljoprvrede. U oktobru 2007. godine fabrika je “podržavljena” odnosno kupila je Vlada po cijeni od 3,2 miliona eura, odnosno oko šest miliona eura kada se na taj iznos doda povezivanje radnog staža zaposlenima. Ukupna vrijednost fabrike, koja je izgrađena na 100 hiljada kvadrata u centru grada, bila je procijenjena je na 28,8 miliona eura a proizvodnja u njoj nikada nije obnovljena dok se zemljište polako pretvara u građevinsko. detaljnije

“Šumarsko preduzeće” – 2003. godine Vlada je usvojila program oporavka i razvoja šumarstva i drvne industrije. Između ostalog, programom je predviđeno spajanje šumarskih i drvoprerađivačkih preduzeća, a zatim njihova revitalizacija kroz stečaj do nalaženja strateškog partnera i brze privatizacije. Na ovaj način Šumarsko preduzeće je pripojeno Gornjem Ibru i u 2003. godini je uvedeno sa ovom kompanijom u stečaj i kasnije doživjelo istu sudbinu. detaljnije

“Roteks“ je tekstilna kompanija koje je u stečaj ušala 1992. godine, kada je u njoj radilo oko 250 radnika. Tada je imovina Roteksa procjenjena na 3.5 miliona njemačkih maraka. Privatizacija je obavljena pod okolnostima koje radnicima nisu poznate. Kupac se obavezao da vrati sve radnike na posao ali nakon više od 15 godina od uvođenja stečaja firma je nestala. U jednom periodu radnici Roteksa su radili u fabrici “Buteks“ koja je bilafabrika za proizvodnju ručno čvoranih tepiha u kojoj je nekad radilo oko 400 radnika a koja ne radi od kraja 1996. godine. detaljnije

Fabrika ’’Dekor’’ iz Rožaja se bavila proizvodnjom predmeta od papira i u njoj je bilo zaposleno i do 250 radnika. Fabrika ne radi od 2007. godine a kako bi radnicima isplatili potraživanja prodavana je nepokretna imovina koja je u 2009. godini iznosila 31.070 m2 zamljišta i 18.642m2 stambeno poslovnog prostora u Rožajama. detaljnije

“Famod“-ova djelatnost je bila metaloprerađivačka i ova kompanija je proizvodila mašinske djelove. Kompanija je uspješno poslovala sve do 1998. godine kada je preduzeće prodato turskom investitoru koji je kasnije pokrenuo stečaj i cijelo preduzeće upisao na svoje ime. Umjesto da primi nove radnike kako je obećao, otpustio je sve radnike i prisvojio njihove akcije u procentu od 40% a kompanija više ne radi. detaljnije

Godine 2002. formirano je građevinsko preduzeće “Ibarmond”. Tadašnji direktor prodaje betonjerku sa 88 ari placa ali novac za prodaju betonjerke i zemljišta nikada nije uplaćen Ibarmondu. Marta 2008. godine preduzeće Nokić Company kupilo je 45.78 % akcija preduzeća Ibarmonda nakon čega komapanija nikada nije nastavila da radi. Radnici su tvrdili da je Nokić kompanija dala pod hipoteku imovinu Ibarmonda, odnosno 40.000 m2 zemlje i magacine. detaljnije

“Servistrans“ je 1997. godine kroz reorganizaciju preduzeća „Gornji Ibar“ izdvojeno u samostalno preduzeće. U periodu od 1997. do 2007. godine, ovo preduzeće je kroz proglašenje tehnoloških viškova sa 170 radnika radnika umanjio broj na 40 radnika. Godine 2007 49% akcija preduzeća je prodato Nokić Company za oko 81.000 eura – a tada je knjigovodstvena vrijednost Servistrans-a iznosila 3.500.000 eura. Ovaj većinski vlasnik se naknadno kreditno prezadužio, a pri tom je kao kreditni povjerilac zadužio ovu kompaniju nakon čega je pokrenut prijedlog za pokretanje stečajnog postupka u ovoj firmi. detaljnije

Eurofond je 2005. godine prodao akcije “Kristala“ Safetu Kaliću a radnici navode da su svoje akcije prodavali iz nužde i straha. Radnicima nisu isplaćivane plate od 2000. godine do 2005. godine. Marta 2006. godine prestao je radni odnos 65 radnika. detaljnije

Šurak Safeta Kalića je kupio većinski paket akcija hotelsko turističkog preduzeća “Turjak“, dok je njegov stariji brat Mersudin Kalić postavljen za izvršnog direktora tog preduzeća. Novi vlasnik je, najprije, kupio u paketu trideset odsto akcija u vlasništvu države po cijeni od 165 hiljada eura na berzi početkom marta 2005. godine a ostatak akcija je kupio od manjinskih vlasnika koji su dobijali po euro za akciju, što je bilo 38 puta niže od njene nominalne vrijednosti a tri put manje od cijene akcija kupljenih od države. Radnici smatraju da je privatizacija urađena kroz prijetnje i uslovljavanje radnika. Nakon bjekstva Kalića hotel Rožaje radi, dok je hotel Turjak zatvoren. detaljnije

ZZ Bogaje