Odluka Administrativnog odbora da Skupštini predloži Slobodana Lekovića za još jedan mandat na čelu Komisije za sprečavanje sukoba interesa ključni je dokaz da u Crnoj Gori ne postoji elementarna politička volja za borbom protiv konflikta interesa i korupcije, posebno onih na najvišim nivoima. Da stvar bude gora, ovakva odluka Administrativnog odbora donijeta je na dan objavljivanja Izvještaja o napretku Crne Gore u procesu EU integracija za 2014. godinu, u kojem je više nego ikada kritikovan rad postojeće Komisije kojom je rukovodio Leković.
Evropska komisija je u nedavno objavljenom izvještaju navela da sistem provjere konflikta interesa javnih funkcionera i njihove imovine nije efikasan, kao i da se Komisija do sada uopšte nije bavila situacijama kada su javni funkcioneri donosili odluke koje na neki način direktno favorizuju njih ili sa njima povezana lica. Takođe, konstatuje se i da postojeći sistem provjere izvještaja o prihodima i imovini nije efikasan i da sankcije za kršenje zakona nisu odvraćajuće. Štaviše, u Izvještaju o napretku se navodi i da je transparentnost i nezavisnost Komisije pod znakom pitanja zbog činjenice da predsjednik te institucije korišćenjem diskrecionih ovlašćenja odlučuje o tome ko će se baviti pojedinačnim predmetima, zbog čega je potrebno uvesti elektronsku dodjelu predmeta.
I pored činenice da Evropska unija godinama unazad kritikuje nedostatak rezultata u borbi protiv konflikta interesa i korupcije i da je Komisija za sprječavanje sukoba interesa prepoznata od strane svih relevatnih međunarodnih i domaćih subjekata kao tijelo koje do sada nije dalo bilo kakve opipljive rezultate, to nije spriječilo Administrativni odbor da najodgovornije lice za nedostatak rezultata – Slobodana Lekovića, dosadašnjeg predsjednika predloži za još jedan mandat na čelu komisije.
Nema sumnje da je takva odluka Administrativnog odbora u stvari plaćanje duga prema Slobodanu Lekoviću, koji je svojim nečinjenjem obazbijedio da ni jedan jedini poslanik u crnogorskoj Skupštini koji je kržio Zakon o sprječavanju sukoba interesa za to kršenje ne odgovara. Takođe, upravo zbog Lekovića, neko poslanici u crnogorskom parlamentu, od kada postoji Komisija, nisu morali da objašnjavaju svoje nezakonito bogaćenje, odnosno činjenicu da su stekli enormnu imovinu iako su im zvanično prijavljeni prihodi bili više nego skromni.
Ponovni izbor Slobodana Lekovića na čelo Komisije za sprječavanje sukoba interesa nesporno bi doveo do toga da se i u narednom periodu nastavi sa dezavuisanjem Zakona o sprječavanju sukoba interesa, što bi dovelo do toga da Crna Gora protraći još nekoliko godina, koje su ključne za proces EU integracija, i to bez ikakvih konkretnih i opipljivih rezultata u ovoj oblasti.
Ipak, u svijetlu novog Izvještaja o napretku Crne Gore u procesu EU integracija, nadamo se da Skupština neće usvojiti skandalozni predlog Administrativnog odbora da se Leković ponovo izabere za predsjednika ove institucije, posebno imajući u vidu da se u izvještaju po prvi put pominje prijetnja klauzulom o suspenziji pregovora sa Evropskom unijom ukoliko se ne obezbijede konkretni rezultati. Ukoliko Parlament želi da pokaže postojanje makar elementarne političke volje za borbu protiv korupcije i konflikta interesa, obezbijediće da Administrativni odbor ponovo razmotri podnijete kandidature za Komisiju za sprječavanje sukoba interesa i da Skupštini za predsjednika predloži neko drugo lice, koje nesumnjivo može obezbijediti transparentniji, nezavisniji i efikasniji rad Komisije od Lekovića.
Nadamo se da će Parlament ipak ozbiljnije pristupiti ovom problemu i da će sa dužnom pažnjom uzeti u obzir prijetnje iskazane kroz mogućnost aktiviranja klauzule o suspenziji pregovora sa EU, te da neće već na prvom koraku nastavti sa bahatim ponašanjem i predlaganjem patijskih poslušnika na najodgovornije funkcije u zemlji, od čega je jedna svakako i funkcija predsjednika Komisije za sprječavanje sukoba interesa.
Vuk Maraš
Direktor Monitoring programa
