Cilj ove analize i preporuka jeste da predloži načine na koji crnogorski Zakon o slobodnom pristupu informacijama (ZSPI) može biti izmijenjen i dopunjen kako bi se obezbijedilo potpunije poštovanje prava na pristup informacijama. ZSPI koji je usvojen u novembru 2005. godine već se pokazao korisnim time što je omogućio da informacije koje ranije u Crnoj Gori nisu bile javne sada budu pristupačne javnosti. Ovo uključuje informacije koje se odnose na privatizaciju državnih kompanija i osnovne informacije o finansiranju i organizaciji tajnih službi.
Međutim, postoji čitav niz odredbi ovog Zakona koje su i dalje nejasne, neprecizne ili kontradiktorne i koje ne zadovoljavaju međunarodne standarde. Ovo se odnosi na odredbe o kopiranju i cijenama, na potrebu da se postave službenici za informacije u svakom organu vlasti i potrebu da se razjasne i dorade pitanja u vezi sa vremenskim rokovima. Postoje i neki elementi obezbjeđivanja prava na informacije kojih nema u ovom Zakonu, a koji bi pomogli lakšem radu i onih koji traže i onih koji pružaju informacije. To se odnosi na obavezu da se pomogne podnosiocu zahtjeva za informacije, na pružanje informacije po službenoj dužnosti, na više detalja u vezi sa zaštitom ličnih podataka, boljem pojašnjenju prava na informacije o zaštiti životne sredine i uvođenju institucije Komesara za informacije.
U sprovođenju ove analize rukovodili smo se utvrđenim međunarodnim standardima, uključujući i odredbe Međunarodnog pakta o građanskim i političkih pravima, Evropskog suda za ljudska prava i Preporuke 2002(2) Savjeta Evrope koja se odnosi na Pristup službenim dokumentima. Takođe smo se pozvali na komparativnu pravnu i sudsku praksu, posebno onu iz država članica Evropske Unije.
Međunarodno pravo je jasno odredilo ne samo pravo na pristup informacijama, već i na pozitivnu obavezu organa vlasti da poštuju ovo pravo i preduzmu odgovarajuće mjere kako bi obezbijedili da informacije budu dostupne javnosti. Inter-Američki sud za ljudska prava, donoseći odluku u slučaju “Klod Rejs protiv Čilea”, potvrdio je “pravo svih pojedinaca da traže pristup informacijama u državnom posjedu… (i) pravo pojedinca da dobije takvu informaciju, kao i pozitivnu obavezu države da je ozbezbijedi, tako da pojedinac može da ima pristup toj informaciji ili primi odgovor koji uključuje objašnjenje kada, iz nekog od razloga koje dozvoljava Konvencija, država ima pravo da ograniči pristup informaciji u nekom konkretnom slučaju. (“Klod protiv Čilea”, stav 77 presude od 19. septembra 2006.)
U skladu sa ovim, pozitivno je to što crnogorski Zakon o slobodnom pristupu informacijama u članu 1, stav 3 jasno definiše da će se u obezbjeđivanju ovog prava uzimati u obzir odredbe međunarodnog prava vezane za ljudska prava. Ova odredba je važna jer treba da pruži smjernice sudu u tumačenju prava (kao što se već desilo sa barem jednom odlukom Vrhovnog suda), kao i da autorima Zakona pomogne u njegovoj reviziji.
