Izgradnja poddionice 4.4.1 autoputa Bar – Boljare, dionica Smokovac – Mateševo, u velikoj mjeri devastirala je rijeku Taru kroz nemaran odnos izvođača radova i nadležnih institucija, što je otkrio NVO MANS u oktobru 2018. godine. Izvođač „China Road and Bridge Corporation“ (CRBC) građevinski otpad koji nastaje bušenjem tunela odlaže na obalu rijeke Tare, time ugrožavajući njeno korito. Sa druge strane, institucije dozvolile su da se u to isto korito smjeste noseći stubovi mostova Tara 1 i Tara 2, ali i petlja Mateševo.
Pretvohdno, precizna trasa autoputa definisana je Glavnim projektom, a trasa poddionice 4.4.1 Glavnim projektom za tu poddionicu. Oba dokumenta proglašena su tajnom od strane Ministarstva održivog razvoja i turizma, a u skladu sa politikom netransparentnosti koju vode državne institucije kada je projekat autoputa u pitanju.
Na taj način, šira javnost sve do oktobra 2018. godine nije bila upoznata sa činjenicom da će kroz korito nacionalno i međunarodno zaštićene rijeke Tare uopšte proći dio autoputa, a kamoli da će ista biti snažno devastirana u trajanju od nekoliko godina, koliko već traje izgradnja poddionice 4.4.1 koja gravitira Tarinom okruženju u blizini Mateševa, Opština Kolašin.
Zbog svega toga, NVO MANS od otkrića devastacije rijeke pokušava da dođe do podataka o stanju njene životne sredine, koristeći Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Ipak, državne institucije tada započinju nezabilježenu praksu proglašavanja informacija o stanju životne sredine „poslovnom tajnom“, iako je pravo na pristup informacijama o stanju životne sredine garantovano Ustavom Crne Gore.Dodatno, Crna Gora je ratifikovala Arhusku konvenciju, koja garantuje apsolutnu javnost svih informacija o stanju životne sredine.
Za početak, Ministarstvo saobraćaja i pomorstva je shodno Elaboratu procjene uticaja na životnu sredinu za izgradnju autoputa Bar – Boljare bilo obavezno da makar jednom godišnje objavi kvartalne izvještaje o ispitivanju kvaliteta površinskih voda koje dolaze u dodir sa gradilištem autoputa – Tare i Morače, što nije rađeno.Ti izvještaji su dobijeni tek nakon slanja posebnih zahtjeva za slobodan pristup informacijama Monteput-u, što je rezultiralo saznanjem javnosti da se u rijeku Taru često slivaju otpadne vode sa gradilišta, i da kvalitet vode zbog toga ispašta. Pomenute izvještaje ni nakon ovog otkrića Ministarstvo saobraćaja nije proaktivno objavljivljivalo, već se moraju tražiti zasebno – i to od drugih institucija.
Sa druge strane, MANS je od Ministarstva održivog razvoja i turizma (MORT) posredstvom Zakona o SPI-u tražio Glavni projekat poddionice 4.4.1, kao i Izvještaj o njegovoj reviziji, kako bi se stekao uvid u to kako je i zašto sa inženjerske strane uopšte dozvoljeno projektovanje stopa mostova kroz korito Tare.MORT je zahtjev odbio, pravdajući to neophodnošću zaštite bezbjednosti autoputa. Ipak, MORT je u navedenim rješenjima ostavio mogućnost ostvarivanja uvida u dokumentaciju, bez fotokopiranja ili prepisivanja iste, što ne bi doprinijelo razumijevanju ovog dokumenta i otkrivanja ko je i zašto dozvolio da autoput prođe kroz Taru, što se kosi sa samim principom slobodnog pristupa informacijama koji u teoriji ohrabruje državne institucije da što više informacija objavljuju proaktivno, a ne da svojim aktima limitiraju broj lica koji će imati pristup istima. Mogućnost da se određenoj informaciji/dokumenti pristupi samo fizičkim uvidom, bez mogućnosti njene dalje distribucije, ne predstavlja slobodan pristup informacijama.
Još jedna institucija, Poslovna jedinica za upravljanje projektom izgradnje autoputa Bar – Boljare kompanije Monteput, jednim rješenjem odbila je da dostavi niz dokumenata koji se odnose na stanje životne sredine rijeke Tare, i to:
- mjesečne izvještaje kompanije CRBC u vezi sa žalbama lokalnog stanovništa, koji su predviđeni Elaboratom procjene uticaja
- izvještaje kompanije CRBC u vezi sa izgradnjom poddionice 4.4.1
- izvještaje o sprovođenju mjera zaštite životne sredine na rijeci Tari – gdje se izvode radovi na izgradnji poddionice 4.4.1
- izvještaje Monteputa – poslovne jedinice za autoput, a u vezi sa izgradnjom poddionice 4.4.1
- izvještaje konzorcijuma Ingerop – Geodata u vezi sa izgradnjom poddionice 4.4.1, koji je angažovan na projektu u formi nadzora/inženjera
- programa koji sadrži mjere ublažavanja uticaja na rijeku Taru za vrijeme izgradnje poddionice 4.4.1.
Svi ovi dokumenti traženi su zbog povećanog interesovanja javnosti za situaciju na Tari, naročito u kontektstu kakve i kolike posljedice će radovi u blizini ili u samoj rijeci ostaviti na nju. Međutim, institucije nisu smatrale za shodno da građani moraju biti obaviješteni o stanju životne sredine na jednom od najznačajnijih prirodnih staništa. Lošu praksu institucija tada je prepoznao i Evropski parlament, koji je u svojoj rezoluciji o Crnoj Gori, između ostalog, istakao da „tačne i pravovremene informacije o uticaju izgradnje autoputa na rijeku Taru moraju biti podijeljene sa širom javnošću“. Ipak, ni reakcija relevantne međunarodne adrese nije doprinijela povećanju transparentnosti.
Izvještaje o sprovođenju mjera zaštite životne sredine na rijeki Tari krila je i Uprava za inspekcijske poslove, čija je netransparentnost obrađena u posebnoj studiji. Tako je, u nekoliko navrata i kršeći pri tom Zakon o slobodnom pristupu informacijama i Zakon o inspekcijskom nadzoru, krovna inspekcijska institucija MANS-u odbila da dostavi tražene izvještaje, što je već poništavala Agencija za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama.
Uprava za inspekcijske poslove odbila je da dostavi MANS-u čak i zapisnik koji je inspektor Odsjeka za inspekciju za vode, i to baš po inicijativi NVO MANS, sačinio u okviru obilaska terena u blizini gradilišta na Tari. MANS je u okviru odgovora na inicijativu za inspekcijski nadzor dobio podatak da je inspekcijski obilazak izvršen, da se radovi izvode u skladu sa glavnim projektom, ali ne i zapisnik inspektora – koji posredstvom Zakona o slobodnom pristupu informacijama nije bilo moguće dobiti.
Na taj način, MANS je onemogućen da dođe do čak i do podataka o inspekcijskom nadzoru koji je sam pokrenuo, što govori o politici netransparentnosti koju vode nadležne institucije, koje kontinuirano krše i međunarodne konvencije čiji su obveznici, i svojim građanima uskraćuju informacije o stanju životne sredine.
Ovdje možete preuzeti kompletnu studiju u PDF formatu.
