Autori: Dejan Milovac (MANS) i Jared Ferrie (OCCRP)
Zoran Bećirović kaže da je samo običan građevinski preduzetnik i tuži dvije najveće crnogorske dnevne novine i jednu organizaciju civilnog društva zbog dugogodišnjeg izvještavanja o njegovim velikim poslovima sa nekretninama i vezama s političkim elitama koje naziva „neutemeljenim tvrdnjama“.
Međutim, procurjeli bankarski podaci i druga dokumenta koje su otkrili OCCRP i njihov partner u Crnoj Gori, NVO MANS, otkrivaju deceniju i po dugačak trag sumnjivih poslova –– uključujući transakcije s firmom i dvije banke uključene u ruske operacije pranja novca.
Zoran Bećirović
Različiti dokumenti otkrivaju detalje složenog ugovora o kupovini zemljišta privatizovanog bivšeg vojnog kompleksa, za koji je finansijski ekspert naveo da je “pun crvenih zastavica koje ukazuju na pranje novca“.
„Moj klijent se uvijek pridržavao zakona i propisa u svakoj državi”, rekao je Bećirovićev advokat, odgovarajući na pitanja o tim poslovima.
Međutim, dalja istraga Bećirovićevih kompanija, uključujući onu koja je učestvovala u kupovini zemljišta od bivše predsjednice Vrhovnog suda, Vesne Medenice, otkriva još sumnjivije poslove.
Perionica Troika
Bećirović je za kupovinu zemljišta od Medenice koristio firmu čiji osnivač je njegova druga kompanija, Caldero Trading Limited, registrovana na Kipru. Procurjeli bankarski podaci ukazuju da je Caldero Trading obavljao transakcije sa ofšor firmom i dvije baltičke banke koje su se našle u središtu dvije mreže koje su prale ogromne količine novca iz Rusije.
Caldero Trading je tokom 2006. i 2007. godine primio 3,4 miliona dolara od ofšor kompanije pod imenom Industrial Trade Corp. Svrha svake od četiri transakcije koje su činile ovaj ukupni iznos je zavedena kao „računarska oprema“, iako nije poznato da se Caldero Trading bavio trgovinom tehničke opreme, a u dostupni godišnji izvještaji za naredne godine se navodi kao „investiciono holding društvo“.
Iako su razlozi koji stoje iza transfera nepoznati, oni su vrijedni pažnje jer se uklapaju u širi obrazac: Kroz slične sumnjive transakcije, Industrial Trade je iznio stotine miliona eura iz Rusije preko računa litvanske banke Ukio Bankas u periodu između 2006. i 2013. godine.
Dokumentacija banke Ukio Bankas takođe ukazuje da je Industrial Trade platio Bećirovićevom advokatu Branku Čoloviću oko 26.000 eura za troškove pravnog zastupanja tokom 2007. i 2008. godine. Čolović je odbio da komentariše to, pozivajući se na povjerljivost odnosa između klijenta i advokata.
Te operacije su postavile Industrial Trade u središte masovne operacije transfera novca, koju je OCCRP otkrio 2019. godine. Nazvana Perionica Troika (Troika Laundromat), jer ju je inicirao Troika Dialog, nekada najveća ruska investiciona banka, sistem je prao ogromne količine novca širom svijeta.
Bećirović nije direktno odgovorio na pitanja o tim transferima ili drugima transferima koji su izvršeni preko institucija uključenih u pranje novca, ali je njegov advokat, Branko Čolović odbacio tvrdnje da je njegov klijent može imati veze sa njima.
„Moj klijent nema zakonsku obavezu da čuva dokumentaciju o 15 godina starim poslovima, ali je uvjeren da nikada nije bio uključen u bilo kakvu šemu pranja novca, kazao je Čolović.
„Moj klijent kontroliše samo svoje poslovanje i svoje poslovne odluke”, rekao je. „Vaši pokušaji uspostavljanja veza između mog klijenta i navodnih neprimjerenih aktivnosti drugih osoba, kompanija i banaka su neutemeljeni.”
Ofšore novac na računu Opštine Budva
Postoji još jedan posao trgovine nekretninama koji je povezan sa Perionicom Troika, a koji uključuje bliske saradnike Bećirovica. Procurjela dokumenta iz banke Ukio Bankas pokazuju da je još jedna kompanija registrovana na Kipru koristila Industrial Trade za prenos sredstava nepoznatog porijekla kada je kupovala zemljište u Budvi.
Kompanija Danebrook Limited je 2006. godine kupila zemljišnu parcelu od Opštine Budva. U kupoprodajnom ugovoru za vrijednu lokaciju u Reževićima je navedena cijena u iznosu od 4,6 miliona eura, koju je bilo potrebno uplatiti u dvije rate. Međutim, procurjeli bankarski podaci pokazuju da obje uplate opštini nije izvršio Danebrook, već je u njihovo ime uplatu izvršio Industrial Trade.
Kupoprodajni ugovor sa Opštinom Budva, vrijedan 4,6 miliona eura, u ime kompanije Danebrook Limited je potpisao advokat Branko Čolović.
Tokom 2006. i 2007. godine Danebrook je nastavio sa kupovinom zemljišta u Budvi, ovaj put od privatnih vlasnika. I u ovom slučaju je novac je uplaćivao Industrial Trade, u ukupnom iznosu od 9,4 miliona eura.
Naredne godine Danebrook je prenio vlasništvo nad svom kupljenom imovinom u Budvi na svoju kćerku kompaniju pod nazivom DL Montenegro. U tom procesu je ukupna vrijednost – barem na papiru – porasla sa oko 14 na 96 miliona eura.
Budući da su njene dionice prebacivane između takozvanih „fiktivnih“ kompanija, vlasnici kompanije Danebrook, koja je registrovana na Kipru, su ostali skriveni.
Čolović kao tadašnji pravni zastupnik Danebrook-a, takođe nije želio da odgovori na pitanja o porijeklu sredstava ili o razlogu dramatičnog, naglog povećanja vrijednosti imovine koju je ta kiparska kompanija kupila.
Negirao je da je Bećirović uključen u ovaj posao, ali je takođe i odbio da saopšti ko stoji iza kompanije Danebrook.
„Ja više ne zastupam tu kompaniju i nemam ovlašćenje da bilo kome saopštavam informacije o njenom poslovanju“, kazao je Čolović.
Osim Bećirovićevog advokata, još jedan njegov bliski saradnik je bio uključen u prijenos nekretnina sa kompanije Danebrook na DL Montenegro.
Izvršni direktor kompanije DL Montenegro je bio Vukota Popović, koji je sada direktor nekoliko kompanija čiji je krajnji vlasnik Caldero Trading – ona ista Bećirovićeva kompanija koja je bila uključena u njegovu kupovinu zemljišta od bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore.
Sjedište DL Montenegro se tada nalazilo u Avali, hotelu u Budvi koji je kupio Bećirović i barem još jedan ruski partner, kad ga je Vlada privatizovala 2004. godine.
Ruska Perionica
Caldero Trading je takođe učestvovao u još jednoj seriji sumnjivih transakcija, kada je 2007. godine kupio i ubrzo potom prodao zemljišnu parcelu na crnogorskoj obali, uz veliku zaradu.
Privatizovani bivši vojni kompleks u Reževićima, 2005. godine su kupili ruski investitori preko svoje kompanije Spartak registrovane u Crnoj Gori. Međutim, iako su Rusi platili samo 2,3 miliona eura, dvije godine nakon toga, Bećirovićev Caldero Trading je potrošio 14,2 miliona na kupovinu njihove kompanije, koja je kao jedinu imovinu imala tu zemljišnu parcelu.
Caldero Trading je prebacio sredstva na račun vlasnika Spartaka u banci Traste Komercbanka. Letonska banka je bila jedna od finansijskih institucija u središtu drugog mehanizma za pranje novca koji je otkrio OCCRP, a nazvan je Ruska Perionica. Mreža je između januara 2011. i oktobra 2014. godine oprala 20,8 milijardi dolara sredstava iz Rusije.
Ta kupovina je predstavljala rast vrijednosti zemljišta od 500% za samo dvije godine – ali samo nekoliko dana kasnije, vrijednost je još jednom porasla, ovaj put skoro trostruko. Nedjelju dana nakon kupovine tog zemljišta, Bećirović ga je još jednom prodao. 6. septembra 2007. godine. Caldero Trading je dobio 41,7 miliona eura za tu imovinu od firme registrovane na Britanskim Djevičanskim ostrvima pod nazivom Montenegro Real Estate Investment Company Limited.
Kupoprodajni ugovor je potpisala pravna zastupnica firme – Đukanovićeva sestra Ana Kolarević. Kompanija sa Britanskih Djevičanskih ostrva je osnovana 30. avgusta 2007. godine, dan prije nego što je Caldero Trading ugovorio kupovinu Spartaka i njihovog zemljišta od Rusa.
Ray Blake, finansijski ekspet iz Velike Britanije, je rekao da je niz transakcija koje uključuju nekretnine “pun crvenih zastavica koje ukazuju na pranje novca“.
Znaci upozorenja su uključivali „veliko povećanje prividne vrijednosti imovine bez jasnog razloga i netransparentne korporativne/pravne strukture – opet bez jasnog razloga, osim da bi se prikrivao identitet određenih osoba“.
„Brzina i način na koji su transakcije bile realizovane ” su takođe trebali upaliti alarme, navodi Blake u svom emailu.
Pravni zastupnik Bećirovića nije komentarisao dramatično povećanje vrijednosti imovine i porijeklu sredstava korišćenih za kupovinu, ali je naveo da Bećirović nema ništa sa izborom banke koju je kupac zemljišta odabrao za prenos sredstava.
Stvarni vlasnici kompanije sa Britanskih Djevičanskih ostrva, koja je kupila zemlju od Caldero Tradinga, nisu poznati. Međutim, kao njen direktor je naveden Mohamed Borhan Rachid, kanadski državljanin, koji je, čini se, isti čovjek koji je 2012. godine osuđen za korupciju velikih razmjera u Palestini.
Privatizaciona groznica
Privatizaciona groznica u Crnoj Gori se poklapala sa odvajanjem Crne Gore od Srbije 2006. godine, kada je sticanje nezavisnosti obilježilo konačno cijepanje republika koje su nekad sačinjavale Jugoslaviju. Proces privatizacije je nadzirala Đukanovićeva Demokratska partija socijalista, koja je osnovana 1991. godine od ostataka Komunističke partije, koja je Crnu Goru vodila od Drugog svjetskog rata.
Bećirović i njegovi partneri su bili među onima koji su ubrali plodove privatizacije, kupujući državnu imovinu po bagatelnim cijenama.
Otprilike u isto vrijeme kad je kupio i prodao privatizovani vojni kompleks, Bećirović je bio uključen u još jedan kontroverzni posao sa zemljom koji je privukao pažnju lokalnih medija.
Preko kompanije registrovane na Britanskim Djevičanskim ostrvima, pod nazivom Beppler & Jacobson Ltd., on i njegovi partneri su 2006. godine kupili skoro 300 hektara državnog zemljišta u Kolašinu na sjeveroistoku Crne Gore, za samo 120.100 eura. Imovina je bila dio bankrotiranog državnog poljoprivrednog preduzeća koje je privatizovano.
Međutim, četiri godine kasnije, kada je imovina prenešena na jednu od njegovih kompanija, ovlašteni procjenitelj je procijenio vrijednost zemljišta na 9,8 miliona eura – više od 80 puta veća vrijednost nego što je platio.
Bećirović nije odgovorio na pitanje koje mu je dostavljeno preko njegovog advokata Čolovića o tome zašto je vrijednost ove imovine tako dramatično porasla u tako kratkom vremenskom periodu.
Dodatno izvještavanje Miranda Patručić (OCCRP), i istraživanje Amra Džonlić (OCCRP ID)
Veze sa porodicom Đukanović
Bećirović je, prema Čoloviću, neko vrijeme živio u Rusiji, preselivši se tamo nakon što je određeni period proveo na Kipru. Kad se vratio u domovinu, Bećirović je blisko sarađivao sa nekima od najmoćnijih ljudi u zemlji. Među njima su bili i Đukanovići, a taj odnos se pokazao kao obostrano koristan.
Dok su mu Đukanovići pomagali u poslovima kao što je bila kupovina hotela Avala, Bećirović je i njima činio usluge. Kad je Prva banka Crne Gore – koju kontroliše predsjednikov brat Aco Đukanović – imala problema sa plaćanjem računa i isplatom štediša, Bećirovićev Caldero Trading je zadržao svoje račune u toj banci, po kamatnoj stopi od samo 2 posto, dok su ostale štediše dobijale od 5 do 8 posto.
Prema revizorskom izvještaju u koji je OCCRP imao uvid, a koji je crnogorska Centralna banka naručila od PricewaterhouseCoopersa, Prva banka je kršila zakone protiv pranja novca, dajući zajmove Bećirovićevim kompanijama i drugim klijentima – uglavnom prijateljima i saradnicima vlasnika – a da ih nije prethodno pravilno analizirala. Crnogorska vlada je na kraju morala da spašava Prvu banku, nakon što je banka onemogućila klijentima da podižu svoja sredstva, jer nije imala sredstava da to pokrije zbog nevraćenih kredita koje je davala povlašćenim klijentima.
Iz revizorskog izvještaja se takođe vidi da je Bećirović Acu Đukanoviću prebacio ukupno 5,6 miliona eura. Svrha ovih transfera nije jasna, Čolović nije dao objašnjenje, dok Prva banka nije odgovarala na pitanja poslata kancelariji direktora banke.
Krediti i bankarske garancije Bećirovićevim kompanijama i njihovim partnerima su bile predmet pažnje Centralne banke Crne Gore. Centralna banka je naložila Prvoj banci – u kojoj je i Bećirovićev brat Dragan bio manjinski akcionar – da smanji svoju izloženost ovom biznismenu. Prva banka se nije pridržavala tog naloga.
Čolović je negirao da su Đukanovići ili druge elite u Crnoj Gori godinama pomagale njegovom klijentu prilikom poslovanja.
Naglasio je da je Bećirović na kraju morao “da potraži pravdu kroz vrlo skup i zahtjevan sudski proces” u Velikoj Britaniji, nakon što je nakon kupovine hotela Avala došlo do razmimoilaženja između njega i ruskog preduzetnika Lazurenka.
„Uvjeravam vas da, suprotno opštem uvjerenju, moj klijent nije imao koristi od svojih ličnih veza u Crnoj Gori, ali često je bilo upravo suprotno”, rekao je njegov advokat.
Poslovi sa Vesnom Medenicom
Vesna Medenica je napustila čelnu poziciju u Vrhovnom sudu dok je vršila kontroverzni treći mandat, što su Evropska unija i drugi kritikovali, jer je to predstavljalo kršenje ustavnog ograničenja na dva imenovanja na tu poziciju. Na posljednju godinu njenog rada takođe bacaju sjenku navodi o mogućoj korupciji nakon što je prodala zemljište Bećiroviću – posao koji predstavlja okosnicu njegove tužbe.
MANS-a je podnio zahtjeve na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama i otkrio da je Bećirović 2015. godine od Medenice kupio zemljišnu parcelu za 139.000 eura. Poreska uprava Crne Gore je procijenila da je vrijednost zemljišta 10 puta manja. Medenica nije prijavila prodaju, iako to nalaže zakon.
MANS je te informacije objavio na internetu i na televiziji krajem 2019. godine, zajedno s dnevnim novinama Dan i Vijesti. Bećirović je tada tužio sve tri organizacije zbog klevete, a slučaj je u toku. Njegov advokat Branko Čolović je rekao da je tužba odgovor na godine nepravednog izvještavanja o Bećiroviću.
„Tužba nije posljedica hirovitosti ili ličnog animoziteta mog klijenta, već stvarna potreba za zaštitom njegovih poslovnih interesa i ugleda, koji su ugroženi politički motivisanim aktivnostima i agresivnom neutemeljenom kampanjom, koju suprotna strana kontinuirano usmjerava protiv njega”, izjavio je Čolović u e-mail, optužujući ove tri organizacije za objavljivanje “neutemeljenih tvrdnji”.
U izjavi koju je dala prije ostavke, Medenica je rekla da je prijavila “sve promjene u prihodima i imovini … u skladu sa Zakonom o sprečavanju korupcije”. Međutim, njen izvještaj Agenciji za prevenciju korupcije nije pominjao 139.000 eura koje je zaradila prodajom zemlje Bećiroviću.
Medenica je odbacila optužbe da je imovinu prodala po napumpanoj cijeni. Rekla je OCCRP-u da je zemljišna parcela, čiju vrijednost je procijenila na 15 eura po kvadratnom metru, prodala za samo 5 eura po kvadratnom metru. Nije odgovorila na dalja pitanja o tome kako je došla do brojke od 15 eura. Poreska uprava je procijenila vrijednost te imovine na oko 45 centi po kvadratnom metru.
Medenica je takođe odbacila optužbe da je njen treći mandat na poziciji predsjednice Vrhovnog suda bio neustavan. Rekla je da se njen prvi mandat ne računa, jer se završilo prije nego što je ustav izmijenjen i uvedeno ograničenje na dva mandata.
