Ugovor o prodaji vojno mediciskog kompleksa “Meljine” je sklopljen na štetu građana Crne Gore i apsolutno postoji prostor da nadležni državni tužilac ispita odgovornost svih pojedinaca koji su bili uključeni u njegovo dogovaranje i sklapanje.
Ugovor o prodaji bolnice Meljine sa vrijednim pripadajućim zemljištem je u junu 2008. godine ime Vlade Crne Gore potpisao tadašnji ministar finansija, a današnji premijer Igor Lukšić. Kompleks Meljine je cijenjen na 25,1 milion eura, stvarno plaćen za tek trećinu od te cijene, dok je njegova vrijednost promjenama plana koje su unaprijed dogovorene povećana na preko 56 miliona Eura. Vlada Crne Gore, odnosno građani su nakon ovog posla ostali “kratki” za preko 40 miliona Eura.
Ugovorom koji je potpisao Lukšić je bilo predviđeno da Duško Knežević i njegovi partneri na period od sedam godina u Meljine investiraju 119,4 miliona eura. Zanimljivo je da se činidbena garancija, odredbe ugovora koje se odnose na kontrolu investiranja, kao i pravo Vlade da raskine ugovor ukoliko se ne bude poštovao investicioni plan, odnose samo na period od 5 godina i sumu od 99,4 miliona Eura.
Petogodišnji investicioni ciklus je trebalo da se implementira u skladu sa Investicionim planom koji je napravljen na osnovu arhitektonskog rješenja izgradnje bolnice i hotela. Kao što je poznato, kompletan ugovor i ulaganje u Meljine je bilo uslovljeno usvajanjem planskog dokumenta u Skupštini Opštine Herceg Novi koji bi zadovoljio zahtijeve novih vlasnika na čelu sa Duškom Kneževićem.
Prema ugovoru, petogodišnji investicioni ciklus je trebao da započne danom zatvaranja Ugovora, odnosno ispunjavanja preduslova koji se odnosio na izmjenu planske dokumentacije
Izmijenjeni Prostorni plan Herceg Novog je usvojen na Skupštini Opštine u februaru 2009. godine, dok je detaljnija razrada ove investicije kroz Urbanistički projekat usvojena u decembru 2009. godine. Zatvaranje ugovora o kupoprodaji Meljina se desilo u martu 2010. godine od kada je i zvanično počeo da teče petogodišnji investicioni ciklus.
Međutim, više od dvije godine nakon usvajanja planskih dokumenata, stanje na terenu je i dalje nepromijenjeno i nije teško zaključiti da od planiranih 100 miliona eura investicija i dalje nema ništa. Pored toga, prema podacima Ministarstva održivog razvojai turizma, Konzorcijum koji predvodi Knežević nije zatražio građevinsku dozvolu za izgradnju ovog projekta, iako još od kraja 2009. godine postoje planski uslovi za to.
U vezi sa time, članom 23. Ugovora u dijelu koji se odnosi na kontrolu izvršenja investiranja u imovinu se navodi da Vlada može raskinuti Ugovor ako “kupac investira za bilo koju investicionu obavezumanje od 65% investicione obaveze za tu godinu”.
Imajući u vidu da Knežević i ekipa nisu ni tražili građevinske dozvole, te da su prve dvije godine investicionog ciklusa protekle bez ulaganja, Vlada je imala više nego dovoljno osnova da inicira raskidanje ovog privatizacinog ugovora, što se nije desilo.
MANS je od Ministarstva finansija tražio relevante informacije koje se odnose na implementaciju ovog privatizacionog ugovora i njegovih priloga, ali do sada nismo dobili bilo kakav odgovor.
Imajući u vidu sve navedeno, kao i već poznate činjenice o tome kako je prodat kompleks Meljine, pozivamo nadležnog Specijalnog državnog tužioca za organizovani kriminal i korupciju, Đurđinu Ivanović, da bez odlaganja pokrene pretkrivični postupak u slučaju ove privatizacije i utvrdi da li je među učesnicima pregovora o prodaji bilo koruptivnog ponašanja.
Smatramo da činjenica da je budžet Crne Gore oštećen za preko 40 miliona eura mora da povlači odgovornost premijera Lukšića jer je prvo kao ministar finansija zaključio ugovor koji je štetan po javni interes, a nakon toga kao premijer tolerisao kršenje privatizacionog ugovora.
Bilo bi dobro ako bi Lukšić mogao da objasni kako je zaštitio javni interes u poslu u kojem je prodao “Meljine” za 25 miliona eura, Knežević mu to platio obveznicama čija je stvarna vrijednost bila tek trećinu te sume, da bi nakon toga kompletna imovina bila procijenjena na preko 56 miliona eura.
Bilo bi odgovorno da premijer Lukšić odgovori šta je sa 40 miliona eura koje je zaradio Knežević prije nego što je “ukucao ijedan ekser” u Meljinama i da li je Vlada mogla prvo isplanirati kompleks pa onda ga ponuditi po cijeni koja odražava stvarnu vrijednost zemljišta.
Lukšić bi mogao da nam pojasni i kako bi se ovih 40 miliona eura odrazilo na rebalans budžeta, te da li možda “fiskalni prostor” vidi i u reviziji ovakvih poslova ili je prva i jedina adresa za pokrivanje budžetskih rupa građanin Crne Gore.
Slučaj Meljine je nažalost još jedan dokaz da dilovi koje je sklapala Vlada Mila Đukaovića, a koje sada održava i štiti premijer Igor Lukšić, imaju direktne štetne posledice po budžet Crne Gore, odnosno građane koji i dalje jedini moraju da snose punu cijenu navodne tranzicije iza koje se zapravo krije najobičnija bezočna pljačka državnih resursa.
Dejan Milovac
Zamjenik izvršnog direktora
