Izmjene i dopune Zakona o slobodnom pristupu informacijama koje će skupštinski Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu razmatrati u ponedeljak, 20. septembra 2010. godine, predstavljaju veliki korak unazad jer bi njihovim usvajanjem u predloženom obliku bilo poništeno međunarodno prihvaćeno načelo da je pristup informacijama pravilo, a tajnost podataka izuzetak.
Članom 2 predloženih izmjena i dopuna Zakona predviđa se da se podacima može uskratiti pristup i u slučajevima kada je to propisano nekim drugim zakonom, što je u direktnoj suprotnosti sa Ustavom koji propisuje da građani Crne Gore imaju pravo na pristup informacijama, postojećim Zakonom o slobodnom pristupu informacijama, kao i nizom međunarodnih dokumenata koje je Crna Gora dužna da poštuje.
Naime, opšte prihvaćena međunarodna praksa, koja je do sada implementirana i u Crnoj Gori, jeste da se Zakonom o slobodnom pristupu informacijama, kao lex spetialis-om, propisuju svi slučajevi u kojima je moguće zabraniti pristup dokumentima od javnog značaja. U skladu sa tim, kada neka institucija zabrani pristup traženim podacima, ona mora sačiniti test štetnosti kojim bi dokazalo da postoji veći interes države Crne Gore da se traženi podaci ne objave, od interesa građana da slobodno pristupe traženoj informaciji. Postojeći Zakon o slobodnom pristupu informacijama u članu 9 jasno propisuje da su slučajevi u kojima je moguće neku informaciju proglasiti tajnom oni kada bi se objelodanjivanjem traženih podataka ugrozili nacionalna bezbjednost, odbrana i međunarodni odnosi; javna bezbjednost; komercijalni i drugi ekonomski javni i privatni interesi; ekonomska, monetarna i devizna politika države; sprječavanje, istraživanje i procesuiranje krivičnih djela; privatnost i druga lična prava pojedinaca i postupak obrade i donošenje službenih akata.
Ipak, u slučajevima kada bi tražena informacija mogla ukazivati na korupciju ili na neka druga krivična djela, organ vlasti je bio dužan da objavi traženu informaciju bez obzira na eventualnu štetu koja bi mogla nastati njenim objavljivanjem. Upravo zbog toga, Zakon o slobodnom pristupu informacijama predstavlja jedan od ključnih antikorupcijskih zakona.
Nažalost, Vlada je predloženim izmjenama i dopunama zakona, koje su napravljene u tajnosti, bez javne rasprave, riješila da u praksi onesposobi Zakon o slobodnom pristupu informacijama, i da u startu ograniči pristup svim onim informacijama koje bi mogle ukazivati na korupciju, ili bilo koja druga kršenja zakona, u čemu im veliku podršku pruža i predsjednik skupštinskog Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu Ervin Spahić. Naime, Spahićevo uporno odbijanje da nam omogući da članove njegovog Odbora do detalja infomišemo o problematičnim odredbama predloženog zakona, i da im, na osnovu našeg višegodišnjeg iskustva u ovoj oblasti ponudimo rješenja kako bi se ovi problemi prevazišli pokazuje da on ne želi da radi u javnom interesu, već da interesi Vlade očigledno imaju primat nad interesima građana. Podsjećamo Spahića da su njega birali građani Crne Gore, i da od tih isti građana svakog mjeseca dobija veliku poslaničku platu kako bi radio u njihovom interesu, što uključuje i to da im obezbijedi nesmetan pristup svim informacijama od javnog značaja.
Kako je očigledno da Ervin Spahić ne želi da doprinese unapređenju Predloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o slobodnom pristupu informacijama, MANS je danas svim članovima Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu uputio predloge amandmana, sa molbom da iste podnesu u skupštinsku proceduru i na sjednici Odbora usvoje, kako bi se obezbijedila usaglašenost predloženog teksta Zakona sa Ustavom i međunarodnim dokumentima koje smo kao država u obavezi da poštujemo. Želimo da vjerujemo da će, za razliku od Spahića, većina članova Odbora imati snage da odbrani javni interes, i da će omogućiti da Zakon o slobodnom pristupu informacijama i dalje bude efikasan antikorupcijski mehanizam, a ne još jedan u nizu besmislenih zakona koji u praksi ne mogu da ostvare svoju osnovnu svrhu.
Vuk Maraš, direktor Monitoring programa
