Nakon Pavla Radulovića, još jedan ministar Vlade Crne Gore nas poziva daviše vjerujemo njegovim floskulama nego sopstvenim očima i da mirno posmatramo kako “Suza Evrope” nestaje pod udarom građevinskih mašina na autoputu.
Ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja i potpredsjednik Vlade Milutin Simović u svom osvrtu na katastrofalnu situaciju na rijeci Tari ponovo traži imaginarne neprijatelje sveopšteg ekonomskog razvoja Crne Gore, umjesto da prije svega traži odgovornost za sve ono što se već mjesecima dešava na gradilištima u samom koritu Tare.
Porazna je činjenica da MANS I mediji moraju građane da informišu građane o stanju rijeke Tare, što je prevashodno obaveza Vlade Crne Gore, pa I samog ministra Simovića. Umjesto toga, građanima se servira priča sa uređenih gradilišta u Podgorici, dok se istovremeno pokušava od javnosti svojevrsni ekološki genocid koji se dešava na trasi autoputa koji prolazi pored rijeke Tare.
Bez obzira na to što ministar Simović priča, snimci koje je napravio Istraživački centar MANS-a pokazuju da je rijeka Tara devastirana na svakoj lokaciji na kojoj postoji bilo kakav dodir sa autoputem. Planovi remedijacije o kojima priča Simović a za koje kaže da će Taru učiniti novom I još zelenijom su rađeni od strane istih onih lica i kompanija koje su I prouzrokovale njenu devastaciju.
Posljednji podaci MANS-a pokazuju čak i da je Vlada omogućila CRBC-u da uštedi na otvaranju dvije nove deponije, a da umjesto toga sav građevinski otpad istovara u korito I na obale Tare. To je remediacija o kojoj priča
Milutin Simović I njemu slični ministri u Vladi Crne Gore.
Umjesto što se pridružio svom kolegi Pavlu Raduloviću u obmanjivanju javnosti, bilo bi dobro da ministar Simović objasni građanima šta je Uprava za vode koja je pod njegovom kontrolom radila dok je CRBC devastirao korito i obale rijeke Tare. Da je Crna Gora elementarno pravno uređena država, Simović se ne bi samo posramljeno osjećaol zbog onoga što je urađeno Tari, već bi prije svega odgovarao kao javni funkcioner koji je postavljen na tu funkciju kako bi zaštitio javni interes.
Devastacija Tare svakako nije javni interes, pa se postavlja opravdano pitanje čije interese ovakvim izjavama pokušava da zaštiti ministar Simović.
Konačno, iako pokušava da zamjenom teza MANS predstavi kao neprijatelja ekonomskog razvoja, niko ne spori da je moderna saobraćajnica potrebna Crnoj Gori, uključujući I sam sjever Crne Gore čijem je “razvoju” naročito doprinio sam ministar Simović lično.
Ipak, kao ultimativno pitanje ostaje po kojoj cijeni se sve to radi I da li će Tara I građani koji žive pored nje platiti najskuplju cijenu. Priča o suživotu Tare i autoputa o kojoj priča Simović se nažalost svela samo na jedno pitanje – Da li će Tara preživjeti autoput?
Dejan Milovac, zamjenik izvršnog direktora
MANS
