Floskule kako je ,,pravda krenula” i kako ,,nema nedodirljivih” i javni nastupi koji se graniče sa nadrealnim ne očekuju se od ozbiljnih tužilaca, a ponajmanje mogu zamijeniti konkretne rezultate u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije na visokom nivou
MONITOR: Godišnjica je ubistva Duška Jovanovića. Ni nakon 15 godina taj slučaj nije riješen. Ocijenili ste da vlast na taj način šalje opasnu poruku, i da je to pokazatelj koliko je crnogorsko društvo stiglo u procesu demokratizacije. Gdje smo u tom procesu?
MILOVAC: Proces EU integracija je neminovnost Crne Gore, bez obzira na datume sa kojima se licitira radi dnevnopolitičkih potreba, a mnogo češće zbog prikrivanja stvarnog stanja u zemlji. Zbog toga u javnosti postoji percepcija da uspjesi u integracijama koje plasira vlast, ne prati opšta demokratizacija crnogorskog društva i unaprijeđena vladavina prava.
Nažalost, činjenica da ni poslije 15 godina nije riješen slučaj ubistva glavnog i odgovornog urednika DAN-a, Duška Jovanovića, govori da se ne radi samo o percepciji, te da je u mnogim oblastima reforma crnogorskog društva imala samo kozmetičke efekte, a da su korupcija i organizovani kriminal i dalje najveća prepreka ka iole uređenoj državi.
Za običnog građanina, pravna država je i dalje nedosanjani san, bez obzira na to koliko se vlast trudi da najprizemnijim metodama sve nas ubijedi u suprotno. Zbog toga se nacionalna i identitetska pitanja i dalje izdašno koriste kao zamjena za odgovore na brojna goruća egzistencijalna pitanja. Sve te zastave, grbove i ostale državne simbole bih radije volio da vidim na novim fabrikama, školama, bolnicama i drugim objektima koji bi doprinijeli novim radnim mjestima i većem kvalitetu života građana, umjesto što se na dnevnoj osnovi devalorizuju od strane većine političkih partija u Crnoj Gori.
MONITOR: Predsjednik Đukanović je ocijenio prošle sedmice da su nezavisni mediji i dio NVO sektora središte opozicione politike, i da su njihovi interesi finansijski i politički. Kako vidite tu izjavu, kao još jednu opasnu poruku sa vrha?
MILOVAC: Imao je Đukanović i mnogo opasnije i direktnije poruke za medije i civilni sektor, a takvo obraćanje je postalo imanentno njegovom javnom vokabularu. Kao i svaki dugogodišnji diktator, i Đukanović nastoji da neprijatelje bezakonja i nepravde, koji čine suštinu njegove vlasti, drži u strahu, crtajući im mete u svakoj prilici.
Ne čudi što Đukanović otpor dominatno prepoznaje u redovima civilnog sektora i medija, pa tek onda onim opozicionim. Mediji i civilni sektor mnogo fokusiranije adresiraju ključne probleme u radu vlasti od političkih partija koje se lako daju okupirati različitim temama, zbog čega su i osjetljivije na zamke koje nosi bitisanje u crnogorskoj političkoj kaljuzi. U toj kaljuzi Đukanović odlično pliva već trideset godina, koristeći je za obesmišljavanje otpora njegovom režimu. Kada neko godinama odbija da se spusti na njegov nivo, a pri tome predano radi na otkrivanju korupcije i organizovanog kriminala na kojima dobrim dijelom počiva njegova vladavina, jasna je i frustracija i nervoza koja je posljednih godina i više nego primjetna.
MONITOR: Tužilaštvo je ove sedmice odbacilo vašu prijavu protiv direktora ASK Sretena Radonjića, zbog sumnje da je zloupotrijebio položaj jer je odbio da pokrene postupak protiv predsjednika Đukanovića. Možete li zamisliti da tužilaštvo ili ASK za bilo šta procesuiraju Đukanovića?
MILOVAC: Radonjić je na tu funkciju instaliran kao najobičniji poslušnik, sa zadatkom da obesmisli tu instituciju, a prije svega da uguši svaki pokušaj da se zbog očigledne korupcije i nezakonitog bogaćenja procesuiraju najviši državni i partijski funkcioneri. Radom ove institucije se i ove godine bavi Evropska komisija u najnovijem izvještaju o napretku Crne Gore, ponavljajući zabrinutost u vezi sa njenom nezavisnošću, kredibilitetom i načinom na koji definiše prioritete u svom radu.
Kada je u pitanju tužilaštvo, dovoljno je reći da se na vrijeme ,,apsolutne tišine tužilaštva” pod vođstvom Ranke Čarapić može gledati kao na njegov zlatni period kada ono nije bezprizorno korišćeno za pranje biografija prljavih političara i sa njima povezanih kriminalaca. To su jedini rezultati tandema ,,Stanković-Katnić” koji do sada nije uradio ništa da građanima vrati povjerenje u tu instituciju, i da korumpiranim političarima i pripadnicima podzemlja pošalje poruku da Crna Gora više ne želi da bude igralište za domaće i svjetske kriminalce, sigurna luka za pranje novca, šverc cigareta, oružja i narkotika, i konačno mjesto gdje nesposobni tužioci svjesno ili nesvjesno rade u njihovom interesu.
Floskule kako je ,,pravda krenula” i kako ,,nema nedodirljivih” i javni nastupi koji se graniče sa nadrealnim ne očekuju se od ozbiljnih tužilaca, a ponamjanje mogu zamijeniti konkretne rezultate u borni protiv organizovanog kriminala i korupcije na visokom nivou.
Kada je u pitanju procesuiranje Đukanovića, novo vrijeme donosi nove dokaze protiv njega, njegove porodice i sa njime povezanih lica u Crnoj Gori i van njen. Za sada se ti dokazi gomilaju u fiokama tužilaštva, ali želim da vjerujem da se gomilaju i na nekim drugim adresama. Zbog toga mislim da je neophodno i važno dokumentovati svako krivično djelo posljednjeg evropskog diktatora, bez obzira na demotivišući odnos koji prema tim naporima imaju institucije sistema, u prvom redu tužilaštvo.
Đukanović je sve, osim nepametan političar i dok u Crnoj Gori ima nepodijeljenu političku moć neće dozvoliti da na čelna mjesta u institucijama koje su zadužene za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala bude postavljen kadar koji ga može ugroziti. Da li su Stanković i Katnić takvi došli na čelo tužilaštva, ili su ,,gađenje” na dokaze protiv Đukanovića razvili tokom vremena, manje je bitno od činjenice da istrage u najvećim slučajevima i dalje zaobilaze Prvu familiju Crne Gore.
MONITOR: Upravo smo saznali da ćemo morati izdvojiti dodatnih pet miliona eura za izgradnju auto puta, za radove nepredviđene ugovorom. Mi i dalje ne znamo šta je konačno dogovoreno sa Kinezima, na šta MANS odavno upozorava. Kako je moguće da je jedan takav projekat toliko netransparentan?
MILOVAC: Ogromna većina građana još nije svjesna posljedica koje će ovako dogovoreni aranžmani sa CRBC-jem i kineskom razvojnom EXIM bankom imati na generacije koje dolaze. Ovo dobrim dijelom mogu da zahvale Vladi Crne Gore koja čini sve da sakrije ključne informacije o ovoj investiciji, otvarajući tako širom vrata za zloupotrebe i korupciju.
MANS je od početka realizacije ovog projekta tražio da se uspostavi nezavisna kontrola realizacije Ugovora o izgradnji i projektovanju autoputa i Ugovora o kreditu na nivou parlamenta Crne Gore, ali je to glasovima poslanika vladajuće koalicije odbijeno. To za rezultat ima državne komisije sa ,,omerta” načinom kontrole, potuno nekontrolisane subvencije na PDV, gorivo, kamen i pijesak, radnu snagu i mašine, gdje gotovo niko nema preciznu informaciju ili kontroliše da li podizvođači zloupotrebljavaju pomenute beneficije.
Što se tiče dodatnih, naknadnih, vandrednih i neplaniranih radova na autoputu, kako u Vladi pokušavaju da nazovu dodatne milione eura koje moramo da platimo, na tome možemo da zahvalimo prije svega bivšem ministru saobraćaja Ivanu Brajoviću koji je uradio gotovo sve da sa Kinezima napravi ovakav dogovor.
Jako je teško ozbiljno shvatiti objašnjenja nadležnih da pristupni putevi, petlja Smokovac, elektro i vodosnadbijevanje nisu sastavni dio projekta na osnovu kojeg je dogovorena gradnja. Ne postoji način da se to u praksi i provjeri, jer je Glavni projekat proglašen za tajni dokument. Uprošteno, sa Kinezima smo dogovorili da nam sagrade kuću u kojoj ćemo moći da živimo, da bi se ispostavilo, kada je kuća skoro gotova, da nisu bili predviđeni krov ili prozori pa treba i za to posebno da platimo.
MANS već duže upozorava da sve više državnih institucija i kompanija pribjegava praksi da krije podatke o svojim finansijama, a ugovore o potrošnji budžetskih sredstava proglašava za poslovnu tajnu. Za razliku od oznake ,,povjerljivo” ili ,,interno” koje državne instuticije mogu stavljati na dokumenta samo na određeni vremenski period, u postojećem zakonodavstvu oznaka ,,poslovna tajna” nije vremenski ograničena. To čini ovaj institut veoma pogodnim za zloupotrebe.
Naše iskustvo govori da državne institucije i kompanije oznaku poslovna tajna stavljaju i na dokumenta i informacije koji moraju biti javni, odnosno postoji nesporan javni interes da njhovim sadržajem šira javnost bude upoznata. Nerijetka je praksa da se ugovori sa trećim licima i plaćanja po tim ugovorima iz državnog budžeta proglašavaju za poslovnu tajnu što je nedopustivo.
I u najnovijem Izvještaju EK o napretku Crne Gore se izražava ozbiljna zabrinutost zbog narastajućeg trenda da Vlada informacije proglašava tajnim, i upozorava da takva praksa onemogućava efikasnu građansku kontrolu nad radom javne administracije.
MONITOR: Mještani Bukovice brane tu rijeku od ,,stavljanja u cijev”. Za čije interese se crnogorske rijeke stavljaju u cijevi?
MILOVAC: Prije nego što je i pomenuta ideja o izgradnji malih hidroelektrana MANS je upozoravao da Vladina energetska politika nije usmjerena na ispunjavanje evropskih kvota za održivu energiju, već da država pravi ozbiljan zaokret ka jednoj od važnijih izvoznica struje u regionu. Jedan od prvih koraka je bio početak izgradnje energetske konekcije sa Italijom sa neskrivenom idejom da Crna Gora postane regionalno energetsko čvorište.
Posao sa malim elektranama je neskriveno fokusiran na generisanje profita privilegovanih tajkuna i nema nikakve dodirne tačke sa povećanjem udjela energije iz održivih izvora u ukupnoj potrošnji struje u zemlji. Udio proizvedene energije je zanemarljiv u odnosu na ukupnu proizvodnju u državi i isplativ je samo vlasnicima elektrana koji imaju privilegiju da se samo oni „nakače“ na prirodni resurs koji pripada svima, i da ga u trci za profitom nekažnjeno devastiraju.
Koliko je javnost bila uključena u donošenje odluka koje imaju ovo za posljedicu pokazuju i gotovo svakodnevni protesti građana koji traže da njihove rijeke budu zaštićene. Najava iz Ministarstva ekonomije da će svi ugovori sa koncesionarima biti „ponovo kontrolisani“ na odstupanja od zakona i propisa je sramna i bezobrazna i govori koliko malo je država posvetila vremena i truda na zaštiti javnog interesa u tim poslovima.
Milena PEROVIĆ – KORAĆ
Nedjeljnik MONITOR
