Ministar održivog razvoja i turizma, Pavle Radulović, ni nakon nekoliko dana od objavljivanja izvještaja UNESCO misije koji tretira pitanje izgradnje autoputa u koritu Tare nije našao za shodno da reaguje i javnosti predoči svoje viđenje poraznih ocjena iz izvještaja.
Dio odgovora na pitanje „Gdje je Pavle Radulović?“ možda leži u činjenici da UNESCO-v izvještaj demantuje više njegovih izjava u vezi sa stanjem na rijeci Tari. Podsjećamo, zaključak misije koja je krajem prošle godine boravila u Crnoj Gori i tom prilikom obišla gradilište autoputa u blizini Mateševa je da su izgradnja mostova preko Tare i eksploatacija i odlaganje šljunka i pijeska ozbiljno devastirali korito Tare, u ovom dijelu zaštićene programom „Čovjek i biosfera“.
Ministar Radulović je u više navrata tvrdio da se na Tari ne dešava ništa neobično, da se vrše radovi u „tranzicionoj zoni rijeke“ i da će izvještaj misije UNESCO biti u redu. Tako je, govorivši na pres konferenciji u novembru prošle godine, rekao da je razgovarao sa učesnicima misije i „vidio njihovu reakciju na licu mjesta“, insinuirajući da je ista bila pozitivna. Ipak, u izvještaju misije navodi se da je pri obilasku rijeke Tare u blizini izgradnje autoputa evidentno da je područje zatrpano smećem i građevinskim materijalom, čak i izvan gradilišta.
Sa druge strane, tvrdio je da Tara nije devastirana i da odlaganje silnog otpada i zadiranje građevinskih mašina u korito rijeke nema nikakav uticaj na nizvodno stanje Tare. UNESCO je demantovao i tu izjavu ministra, navodeći da se pod hitno mora donijeti procjena da li vađenje šljunka i odlaganje otpada ima uticaja na rijeku nizvodno.
Dodatno, Radulović je u kontinuitetu tvrdio da će kompletna devastariana oblast oko rijeke Tare biti sanirana nakon okončanja izgradnje autouta. Ipak, UNESCO u svom izvještaju konstatuje da je jasno da će neke posljedice radova biti vidljive i nakon završetka izgradnje.
Iako je ministar javnost uvjeravao da sve institucije rade svoj posao, i da su radovi u više navrata bili obustavljeni zbog nepoštovanja ekoloških propisa, UNESCO primjećuje da praćenje procjene uticaja na životnu sredinu od strane nadležnih nije adekvatno, a i da se rezultati monitoringa izvođaču i nadzoru radova ne saopštavaju u razumnom roku – čime se propušta prilika da se izbjegne negativan uticaj izgradnje autoputa.
Konačno, Radulović je u jednom od nastupa izjavio da su članovi misije pohvalili odnos nadležnih prema nizvodnom dijelu rijeke, koji je pod duplom međunarodnom zaštitom. Ipak, izvještaj objavljen prije nekoliko dana sadrži jasne preporuke o neophodnosti izradi procjene o uticaju radova na nizvodni dio rijeke, kao i hitno donošenje plana koji će ublažiti sve negativne uticaje.
Crnogorska javnost zaslužuje odgovore od ministra Radulovića, koga ovom prilikom podsjećamo da je od strane građana plaćen da sa svojim resorom vodi računa i o zaštiti životne sredine. UNESCO je konstatovao sve ono na šta su nevladine organizacije mjesecima upozoravale, da su radovi na izgradnji autoputa uzrokovali devastaciju obala i korita rijeke Tare.
Za sve to vrijeme, ministar Radulović je sa indignacijom odbijao da preuzme bilo kakvu odgovornost, istovremeno optužujući medije i NVO sektor da „dižu prašinu“ zbog dolaska misije. Sada, kada je jasno ko je bio u pravu, javnost sa pravom očekuje odgovornost ministara Radulovića.
MANS
