Konferencija “Da li će Tara preživjeti auto-put?“ održana je u petak, 1. novembra u Podgorici, u okviru projekta podržanog od strane Evropske unije, a u saradnji sa Heinrich Böll fondacijom. Konferencija je bila koncipirana kroz dva panela, od kojih je prvi govorio o infrastrukturi i zaštiti životne sredine (međunarodna iskustva i EU standardi), dok je drugi panel bio posvećen temi izgradnje auto-puta i uticaja na Taru (iskustva Crne Gore).
Crna Gora ima ozbiljan slučaj devastacije višestruko zaštićenog područja, rijeke Tare, koji će biti veliki problem na putu ka EU, jer država neće moći da zatvori poglavlje 27 dok ne riješi haos koji je nastao izgradnjom autoputa, poručeno je na MANS-ovoj konferenciji “Da li će Tara preživjeti auto-put?”
Direktor beogradske kancelarije fondacije Heinrich Böll, Simon Ilse, podsjetio je da je Crna Gora Ustavom proklamovana kao ekološka država, ali je iz razgovora sa predstavnicima civilnog sektora i građanskim aktivistima čuo da postoje ozbiljna kršenja ovog opredjeljenja i nepoštovanje zaštićnih područja kroz izgradnju malih hidroelektrana i industrijska zagađenja.
„Stvari ne idu u dobrom pravcu, uprkos tome što je otvoreno poglavlje 27 u pregovorima s EU. Kada pogledam ovaj projekat autoputa, pitanje je kako Vlada namjerava da zatvori ovo poglavlje“, ocijenio je Ilse na otvaranju konferencije.
On je kazao da ima dosta prostora za priču o tome da kineska incijativa Pojas i put (Road and Belt) na globalnom nivou bude sprovedena na održiv način.
„Stvari sada nijesu dobre, ali vjerujem da nije kasno, da postoji mogućnost za mjere remedijacije. Jasno je da su Balkanu potrebni auto-putevi, ali je pitanje kako se prave“, kazao je Ilse i poručio civilnim aktivistima u Crnoj Gori da nijesu sami u zaštiti, već pripadaju globalnom zelenom pokretu.
“Vi niste neprijatelji države, nego patriote, jer želite zaštiti svoju državu”, rekao je Ilse.
Direktor Istraživackog centra MANS-a, Dejan Milovac, podsjetio je da se posljednje dvije godine MANS detaljno bavi izgradnjom auto-puta, koji je najveća investicija u istoriji Crne Gore, a istovremeno se radi o projektu koji ima nezabilježen uticaj na životnu sredinu.
“Vidjeli smo sve šta se radi sa rijekom Tarom, ali radi se i o projektu gdje je urađeno apsolutno sve da se ključne informacije sakriju od građana i zaintersovane javnosti. Poznato je da Crna Gora ima veoma neslavnu reputaciju neuspjelih privatizacija, ali kao nikada do sada nijesmo imali apsolutno harmoniju institucija sve tri grane vlasti da se ključne informacije sakriju”, naveo je Milovac.
Podsjeća da nakon četiri godine od početka gradje auto-puta građani nemaju najbitnije informacije o ovom projektu, jer je sve proglašeno tajnom. Tajni su, između ostalog, rezultati rada inspekcije, tako da se ne zna ko je odgovoran za devastaciju Tare i ko je u Ministarstvu održivog razvoja i turizma (MORT) prećutao devastaciju.
“Da li su interesi koji vode, prije svega ministra održivog razvoja, i ostale činovnike u Vladi koji u zaduženi da poštuju javni interes, toliko veliki da Vlada može sebi da dozvoli ne samo da ignoriše građane, civilni sektor i institucije, već i da ignoriše vrlo konkretne preporuke Evropskog parlamenta, Evropske komisije u UNESCO-a, da se momentalno prestane sa devastacijom Tare? “, pitao je Milovac.
Nakon godinu, od kad je MANS napravio prve snimke i onoga što je Vladi preporučeno, kako je kazao, ne samo da nema mjera remedijacije, već nema ni ozbiljnih namjera, ni formalnih najava političke volje da prestane devastacija.
“U ponedjeljak smo posjetili gradilište i ono što smo vidjeli ukazuje na jedan potpuno ignorantski odnos prije svega MORT-a, prema preporukama UNESCO-a”, kazao je Milovac.
On je dodao da je MANS prije mjesec kontaktirao MORT, ministarstva saobraćaja i finansija, čitav niz stalnih i novoformiranih institucija čiji je posao nadzor nad izgradnjom auto-puta da dođu na konferenciju, kažu svoje mišljenje, demantuju MANS, ali ne samo da niko nje skupio hrabrost da dođe, nego je potpuno izostao osjećaj oodgovornosti prema građanima.
Panel I: Infrastruktura i zaštita životne sredine – Međunarodna iskustva i EU standardi
Stručnjak za zaštitu prirode i životne sredine u organizaciji SevS, Roel Slootweg, predstavio je ključne principe u evropskoj regulativi za zaštite životne sredine u ovakvim projektima, a to su kvalitet informacija, učešće javnosti i transparentnost u donošenju odluka.
On je na panelu I kazao da je bio u Crnoj Gori prije deset godina i zabrinut je što nije bilo nekog napretka do sada i da još ima poteškoća u vezi sa procedurama zaštite životne sredine.
Slootweg je, takođe, istakao da je prilično šokiran snimcima sa Tare, posebno imajući u vidu područje nizvodno i naglasio da je Tara ozbiljan slučaj devastacije, a da je Vlada morala da obezbijedi kvalitetne informacije, jer to je jedan od prioriteta EU.
“Bio sam šokiran.Tara je ozbiljan slučaj devastacije. Snimci iz drona vrlo jasno su pokazali kakav je haos napravljen. Vlada je morala da obezbijedi kvalitetne informacije, jer to je jedan od prioriteta EU. Oni koji plaćaju porez, čijim novcem se gradi put, moraju imati kvalitetne informacije. Imaju pravo da znaju šta se dešava, da li radovi utiču na životnu sredinu”, poručio je Slootweg u okviru panela I konferencije i dodao da javnost mora imati mogućnost da se obrati sudu, ako žele da popravi nešto.
“Tu prije svega govorim o Arhuskoj konvenciji, pravo zajednice da znaju. U državama EU građani imaju pravo na informacije, transparentnost procesa i uključivanje u donošenje odluka o velikim infrastrukturnim projektima. Na poštovanje direktiva o zaštiti životne sredine upućuju i preporuke EK, EP i Uneska. Nepoštovanje tih preporuka u mojoj državi rezultiralo bi suđenjem“, naveo je Slootweg.
On je upozorio da ako se odlaže plan remedijacije rizikuje se katastrofa, gube se razne mogućnosti i povećavaju troškovi. Prema njegovim riječima, tok rijeke Tare zatrpan je sedimentima, materijalom i kada krene topljenje snijega, biće poplava.
Stručnjak za zaštitu životne sredine, Maja Čolović Daul, istakla je da novac za auto-put nije Kineza, nego građana Crne Gore.
Prema njenim riječima, Crna Gora je imala dosta toga da nauči iz sličnih projekata u okruženju pa se nada da će se “Crna Gora probuditi i reagovati“.
Ona je objasnila da u ovakvim projektima treba voditi računa o građevinskom otpadu i materijalima, lokacijama odlaganja, upotrebi mehanizacije (buka, vibracije), mobilnim toaletima, zaštićenim staništima i sl.
“Ne može se reći ‘hajde da to odradimo pa ćemo kasnije sprovoditi mjere remedijacije’. To onda mnogo više košta. Kada se jednom nešto desi ne može se više vratiti”, poručila je Čolović Daul i dodala da prije početka projekta auto-puta u Crnoj Gori nijesu rađene analize zemljišta tako da kada se sada izađe na teren, ne mogu se porediti analize sa nečim što je ranije bilo.
Panel II: Izgradnja autoputa i uticaj na Taru – Iskustva Crne Gore
Izvršna direktorica NVO Green home, Nataša Kovačević, podsjetila je da se ekološke NVO već tri godine bave dokazivanjem devastacije Tare.
“Toliko je propusta napravljeno i učinjena je takva devastacija na rijeci koja ima šest nivoa zaštite. Rijeka je degradirana i liči na običnu baru”, rekla je Kovačević na panelu II.
Ona je dodala da je situacija sve gora, deponije su duge 20 metara i više, a na dnu nema biodiverziteta.
“Tara je toliko prekopana da su cijele zajednice izbrisane”, navela je Kovačević i dodala da je problem odvoz posječenih drvnih sortimenata na ovom području, koje kamioni bez tablica odvoze u nepoznatom pravcu.
“Ovo će da bude kamen spoticanja za zatvaranje poglavlja 27”, ocijenila je Kovačević.
U dokumentaciji piše da će revitalizacija devastiranog prostora koštati od 250 do 500 hiljada eura, i da će to biti završeno do 2027. godine.
“Smatram da je taj iznos nerealan i da će troškovi sanacije štete biti 10 puta veći, odnosno da će koštati milione. I nakon sanacije Tara neće biti ista kao što je bila prije početka projekta gradnje auto-puta. Ono što je primjetno jeste da je situacija u protekle tri godine zanačajno promijenjena, nasipi su veći, deponije takođe, pristupni putevi sve jasnije se raspoznaju, dok je rijeka neprepoznatljiva. U dijelu gdje su radovi rijeka je sterilna, ne postoji rječni biodiverzitet”, istakla je Kovačević.
Izvršni direktor Ekološkog pokreta Ozon, Aleksandar Perović rekao je da su pare za zaštitu već potrošene, “kroz razne ugradnje kako se već to kod nas radi”.
On smatra da će remedijacija koštati znatno više od procijenjenih 500 hiljada eura.
“Ništa nije urađeno kako treba. Samo neprisustvo predstavnika Vlade ovdje najbolje govori koliko su spremni na bilo kakva dijalog”, kazao je Perović.
On je dodao da je ista stvar i sa Skupštinom koja nijednom nije sazvala sjednicu o Tari.
“Ovdje se ne radi samo na uticaju na prirodu, već i na društvo. Tu ima stanovnika koji su navikli na suživot sa rijekom i da žive u miru. Njihov tradicionalni način života je poremećen. Ne možemo nadomjestiti život tog stanovništva”, poručio je Perović.
Lazar Grdinić iz Istraživačkog centra MANS-a rekao je da se u Taru i dalje odlaže građevinski otpad i razne vrste otpada završava na njenim obalama, što je prilično bezobrazno imajući u vidu koliko je ova tema bila aktuelna posljednjih godinu i koliko su samo ekološke organizacije uložile truda da se makar adresira odgovornost za načinjenu štetu koja evidentno postoji i koja će prilično izvjesno ostati i nakon završetka projekta.
“To se sve radi kroz nelegalne deponije koje su na nekoliko lokacija na Tari. Prvi Plan upravljanja građevinskim otpadom predviđao je 9 deponija. Od tih 9, dvije su trebale da budu u blizini Tare, ali one nikad nijesu otvorene već je u međuvremenu donešen Plan remedijacije koji je predvidio da se sav materijal koji se iskopa iz tunela, odlaže na obale Tare”, objasnio je Grdinić.
On je kazao da svaka priča o obaloutvrdama i kosinama koje treba da zaštite stanovništvo od poplava pada u vodu čim se dođe na lice mjesta i vidi se koliki su to nasipi.
“Što se tiče drugih neregularnosti, mi smo prošle godine objavili da u Taru zavrašavaju otpadne vode koje ne zadovoljavaju kvalitet i time zagađuju vodu. UNSECO je opomenuo našu vlast da još nije jasno kakav će uticaj biti nizvodno i da to mora da se adresira što prije, a mi imamo situaciju da, iako imamo kolektore, oni ne funkcionišu i otpadne vode se dirktno ulivaju u Taru”, rekao je Grdinić.
Podsjetio je da je MANS za godinu podnio dvije krivične prijave zbog neregularnosti u vezi sa zaštitom životne sredine, zbog zagađenja zaštićenog područja.
“Za godinu mi nijesmo čuli od Tužilaštva niti jednu jedinu riječ, a slali smo u međuvremenu dopune tih krivičnih prijava sa novim dokazima i snimcima”, kazao je Grdinić.
