NVO MANS je, u okviru monitoringa procesa izgradnje prioritetne dionice autoputa Bar – Boljare, nastojao doći do informacija o tome da li crnogorski inspekcijski organi, objedinjeni pod Upravom za inspekcijske poslove, konstatuju očigledne nepravilnosti pri izgradnji autoputa u blizini rijeke Tare, i ako da, koje i u kojoj mjeri. Takođe, MANS je pokušao da dođe do informacija da li je izvođač radova – kineska kompanija „China Road and Bridge Corporation“ (CRBC), snosila bilo kakve posljedice zbog devastacije rijeke radovima.
Ipak, Uprava za inspekcijske poslove Crne Gore u više navrata je odbila zahtjeve za slobodan pristup informacijama upućene od strane NVO MANS, time kršeći Zakon o slobodnom pristupu informacijama, ali i Zakon o inspekcijskom nadzoru.
Naime, MANS je u oktobru 2018. godine uputio četiri zahtjeva za slobodan pristup informacijama Upravi za inspekcijske poslove, tada traživši:
- kopije svih akata koje su sve inspekcije u okviru Uprave za inspekcijske poslove donijele u vezi sa izgradnjom poddionice 4.4.1 autoputa Bar – Boljare, dionica Smokovac – Uvac – Mateševo, a sve po građevinskoj dozvoli br. 1054-431/10 od 23. juna 2017. godine
- kopije svih zapisnika koje su sve inspekcije u okviru Uprave za inspekcijske poslove donijele u vezi sa izgradnjom poddionice 4.4.1 autoputa Bar – Boljare, dionica Smokovac – Uvac Mateševo, a sve po građevinskoj dozvoli br. 1054-431/10 od 23. juna 2017. godine
- kopije svih zahtjeva za prekršaje koje su inspektori za vode i ekološki inspektori Uprave za inspekcijske poslove podnijeli nadležnim sudovima na osnovu utvrđenih nepravilnosti na gradilištu poddionice 4.4.1 autoputa Bar – Boljare, dionica Smokovac – Mateševo, na području KO Jabuka i KO Mateševo, Opština Kolašin
- kopije svih zaključaka o izricanju novčane kazne koje je konstatovala Ekološka inspekcija tokom vršenja inspekcijskih nadzora na gradilištu poddionice 4.4.1 autoputa Bar – Boljare, dionica Smokovac – Mateševo, na području KO Jabuka i KO Mateševo, Opština Kolašin.
Informacije koje je trebalo da pruže uvid u to u kojoj mjeri se inspekcijski organi bave oštećenjem rijeke Tare ipak nisu dostavljene, iz razloga što je Uprava za inspekcijske poslove sva četiri zahtjeva za pristup informacijama odbila
Razlog za odbijanje zahtjeva za slobodan pristup informacijama bio je procjena krovne inspekcijske institucije da „njihovo objavljivanje prije završetka projekta ne bi bilo u skladu sa važećim propisima i zakonima kojima je projekat proglašen za poslovnu tajnu.“. Naime, Ministarstvo saobraćaja i pomorstva je, kao investitor i rukovodilac projekta, unaprijed proglasilo tajnom podatke o autoputu koji uključuju upravna akta, informacije o finansijama, planove i programe radova, dokumenta o kontroli, informacije o sporovima i tehničku dokumentaciju.Osim toga, Uprava za inspekcijske poslove pri obrazlaganju razloga za odbijanje pristupa informacijama navela je da bi za organ (upravu) nastupile štetne posljedice te da bi prije okončanja postupka i preduzimanja zakonskih mjera objava tražene informacije prouzrokavala štetne posljedice koje su veće od interesa javnosti da zna u smislu člana 17 Zakona o slobodnom pristupu informacijama. Na kraju, uprava je sva četiri zahtjeva odbila kao neosnovana.
MANS je posle toga pokrenuo upravne postupke pred Agencijom za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama (AZZLPiSPI), koja je eventualno poništila sva četiri rješenja, i vratila ih prvostepenom organu – upravi, na ponovno odlučivanje.
Ipak, Uprava za inspekcijske poslove i u ponovljenom postupku donijela je rješenja o odbijanju zahtjeva, s tim što je ovog puta uz ista priložila i načinjeni test štetnosti koji navodno pokazuje da je interes da se ne dostave traženi podaci veći od interesa javnosti da ostvari uvid u iste.
U sva četiri slučaja MANS je opet podnio žalbe Agenciji, i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava, nepotpuno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede pravila postupka. Agencija u tri od četiri slučaja nije donijela odluku u zakonskom roku, zbog čega je MANS u ta tri slučaja pokrenuo upravne postupke pred Upravnim sudom Crne Gore, zbog ćutanja administracije.
Osim što je Uprava za inspekcijske poslove prekršila Zakon o slobodnom pristupu informacijama time što je javnosti ograničila pravo na pristup informacijama od javnog značaja, rukovodeća inspekcijska institucija prekršila je i zakon koji uređuje nju samu – Zakon o inspekcijskom nadzoru. Naime, čl. 8 Zakona o inspekcijskom nadzoru glasi: „Inspekcijski nadzor je javan. Kada je u pitanju zaštita života i zdravlja fizičkih lica ili teže narušavanje javnog interesa, inspekcijski organ je dužan da obavijesti javnost o činjeničnom stanju i nepravilnostima utvrđenim u postupku inspekcijskog nadzora.“
Na ovaj način, uprava je kršeći niz zakonskih normi od javnosti uspjela da sakrije informacije o tome u kojoj mjeri je kontrolisala poštovanje ekoloških i drugih standarda pri izgradnji autoputa u blizini rijeke Tare, čime je javnost ostala uskraćena za odgovore o tome da li su inspekcije uopšte konstatovale nepravilnosti na tom dijelu gradilišta, kao i da li je za iste neko kažnjen.
Sa druge strane, MANS je u međuvremenu još jednom tražio informacije o inspekcijskom nadzoru na poddionici 4.4.1, koja se gradi u zaštićenom UNESCO području i gdje su radovi u direktnom kontaktu sa rijekom Tarom, i to u razmaku od novembra 2018. do juna 2019. godine. Opet su tražena sva akta, svi zapisnici i svi zahtjevi za prekršaje koje su inspektori podnijeli nadležnim sudovima zbog uočenih nepravilnosti pri izgradnji poddionice 4.4.1.
I u ovim slučajevima, Uprava za inspekcijske poslove donijela je identična rješenja kao i ranije i odbila da dostavi tražene podatke, još jednom prekršivši Zakon o slobodnom pristupu informacijama, ali i Zakon o inspekcijskom nadzoru.
U međuvremenu, i nakon sprovedenih upravnih postupaka pred Agencijom za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama, koja je dva od tri posljednja rješenja uprave poništila, prvostepeni organ – uprava i dalje donosi ista rješenja kojim odbija pristup informacijama o devastaciji rijeke Tare.
Na taj način, organ koji objedinjava sve inspekcije pod sobom na nezabilježen način ugrožava javni interes time što sakriva informacije o tome da li je izvođač radova na trasi autoputa pored Tare – „CRBC“, uopšte kažnjavan zbog ekološke štete koju je nanio međunarodno zaštićenoj rijeci.
Ovdje možete preuzetii kompletnu studiju slučaja u PDF formatu.
