Branimir Gvozdenović, loš izbor za Ministra uređenja prostora i zaštite životne sredine

0
dejan-milovacbranimir-gvozdenovic-2

-Kako komentarišete imenovanje bivšeg ministra ekonomije za čelnika resora u čijoj je nadležnosti uređenje prostora i zaštita životne sredine?

Smatram da je imenovanje Branimira Gvozdenovića za novog ministra uređenja prostora i zaštite životne sredine prije svega jasan iskaz nedostatka političke volje da se nova-stara Vlada ozbiljno upusti u rješavanje problema nelegalne gradnje i očuvanja ono malo životne sredine koje je preostalo netaktnuto. Ipak, kako je i sam Premijer Đukanović rekao, radi se o Vladi kontinuiteta, pa je bilo i za očekivati da će dosadašnji rezultati preporučiti Gvozdenovića za tu poziciju.

Pored toga, njegovo imenovanje na neki način predstavlja i poruku da nova Vlada nema ozbiljnu namjeru da napravi otklon od dosadašnje prakse tolerisanja kršenja zakona od strane krupnih investitora i pravljenja nevjerovatnih ustupaka pod izgovorom navodnog ekonomskog razvoja zemlje, kreiranja novih radnih mjesta, promocije crnogorskog turističkog proizvoda i čega sve ne.

Kada pogledate šta se sve desilo u prostoru dok je Gvozdenović bio na čelu Ministarstva za ekonomski razvoj, u čijem resoru je i ranije bio urbanizam, zaista je teško zamisliti gori izbor za ministra zaštite životne sredine. Nevjerovatno je da se niko u Vladi nije zapitao da li kadar poput Gvozdenovića ima bilo šta novo da ponudi, a daleko od toga da je neko čak i razmotrio pitanje njegove odgovornosti za dosadašnji rad.

Čak je bilo poštenije u potpunosti ukinuti resor životne sredine i priznati da ona ne predstavlja prioritet za ovu državu, nego ga povjeriti Gvozdenoviću i njegovim kapacitetima za sprovođenje zakona i propisa. Ovako, Gvozdenović je dobio još jedan mandat u kome će pored urbanizma, moći da se bavi i zaštitom životne sredine. Imajući u vidu da se radi o Vladi kontinuiteta, nije teško predpostaviti da Gvozdenović neće mijenjati svoj dosadašnji način rada.

-Kratak osvrt na njegova dosadašnja činjenja koja su ostavila posljedice upravo u oblastima za koje je sada zadužen?

Zaista je teško pobrojati sve ono što je obilježilo dosadašnju karijeru starog-novog ministra Gvozdenovića. Počev od njegove zaista kompleksne uloge u privatizaciji Kombinata aluminijuma i sklapanju ugovora sa EPCG, učešća u izradi Prostornog plana Crne Gore i Strategije razvoja energetike, do nebrojenih slučajeva nelegalne gradnje i tolerisanja kršenja zakona, ministar Gvozdenović je pokazao da ili ne umije ili neće da radi svoj posao.

Ministrovo učešće u privatizaciji KAP-a i dogovoru oko cijene struje za novog vlasnika predstavljaju školski primjer konflikta interesa u kome se Gvozdenović našao na jednoj strani ispred tenderske komisije za pradaju KAP-a koja je kroz nižu cijenu struje trabalo da kompaniju učini primamljivijom, a sa druge strane kao Predsjednik Odbora direktora EPCG gdje je trebao da zaštiti interese njene kompanije. Rezultat toga je svima poznat a štetne posljedice ugovora o prodaji KAP-a svakim danom postaju sve vidljivije.

Ministartvo za ekonomski razvoj je bilo i nosilac poslova oko izrade novog Prostornog plana Crne Gore i nove Strategije razvoja energetike, gdje su u jednom netransparentnom procesu i uz minimalno učešće građana, udareni temelji za izgradnju novih energetskih izvora na sjeveru Crne Gore i dogovoreno betoniranje ono malo preostalog prostora na crnogorskoj obali. Sve kritike koje sun a račun ovakvih rješenja došle sa adresa relevantnih međunarodnih institucija, uključujući i Evropsku komisiju, Ministarstvo je u potpunosti ignorisalo.

Sličnu sudbinu je doživio i novi Zakon o uređenju prostora i izgradnji objekata koje je takođe radilo Ministarstvo za ekonomski razvoj. Ovog puta gotovo bez ijednog dana organizovane javne rasprave. Vlada je usvojila predlog zakona kojim se, ionako u praksi oslobođeni svih zakonskih obaveza, investitori tretiraju kao zaštićena vrsta i uvode im se nove povoljnosti, koje u ovom Ministarstvu vole da zovu podsticaji za strane investicije. Zakonom je uvedena i nova inspekcija za zaštitu prostora kojom je samo kreiran dodatni prostor za prebacivanje nadležlosti u postupku inspekcijske kontrole.

Što se tiče sektora urbanizma, gotovo je nevjerovatno da je na čelo ministarstva za uređenje prostora postavljen čovjek u čijem mandatu je nastavljeno kršenje zakona u slučaju hotela Avala, mjesecima trajala devastacija zaliva u Lipcima a nelegalna gradnja i prodaja državnih placeva na Adi Bojani i u nacionalnim parkovima doživjela potpuni procvat.

Koordinaciono tijelo za saniranje posljedica nelegalne gradnje na primorju, koje je bilo formirano pri njegovom ministarstvu, je nedeljama i mjesecima ignorisalo slučaj nelegalne gradnje na Zavali, da bi nakon gotovo potpunog završetka izgradnje vila za prodaju, lično ministar Gvozdenović potpisao građevinsku dozvolu za izgradnju navodnih turističkih kapaciteta na toj lokaciji. Od izgradnje hotela za koji je govoreno da će predstavljati zaštitni znak Budve, kao i od novih radnih mjesta još uvijek nema ništa, ali zato Mirax neometan od strane nadležnih inspekcija uveliko prodaje vile na Zavali, iako se obe zvanično u Ministarstvu vode kao turistički kapaciteti. Činjenica da je vlasnik kompanije pod istragom a da sam objekat predstavlja jedan od nepobitnih dokaza da je zakon prekršen, nije smetala Gvozdenoviću da stavi svoj potpis na jedno od najvećih nelegalnih gradilišta u državi.

Pored toga, u samom centru Budvu je mjesecima trajala i nelegalna izgradnja TQ City-a u vlasništvu kompanije Trade Unique i Opštine Budva, koja je vlasnik i čuvenog Ruskog sela iznad Svetog Stefana. TQ City je legalizovan potpisom Gvozdenovića, a Rusko selo i pored brojnih inicijativa MANS-a još uvijek nije zavrijedilo ozbiljniju pažnju Gvozdenovićeve inspekcije.

Pored toga, tokom tri godine koje je proveo na čelu Ministarstva za ekonomski razvoj, Gvozdenović nije uspio da oformi i stavi u funkciju izvršnu službu građevinske inspekcije, dok su ljudski i tehnički kapaciteti same inspekcije još uvijek na nivou jedne manje nerazvijene crnogorske opštine. Za to vrijeme, Gvozdenović je uredno potpisivao saglasnosti da plansku dokumentaciju kojom su, u prvom redu u Podgorici i Budvi, legalizovani stotine hiljada nelegalno sagrađenih kvadrata stanova za tržište, a koji su mahom sagrađeni zahvaljući prvenstveno neadekvatnoj inspekcijskoj kontroli službi koje su se nalazile u njegovom resoru.

MANS je do sada Republičkoj inspekciji za građevinarstvo podnio na stotine inicijativa za pokretanje inspekcijskog nadzora samo na teritoriji Podgorice, ali su one većim dijelom ignorisane što je omogućilo da se u Podgorici izgrade čitavi stambeni blokovi bez građevinske dozvole koji su kasnije ukapani u plansku dokumentaciju, naravno uz saglasnost samog Gvozdenovića.

Izmjene Krivičnog zakonika kojim je nelegalna gradnja definisana kao krivično djelo, kao i uvođenje novih inspekcija još uvijek ne daju konkretne rezultate, jer inspekcijama u Gvozdenovićevom ministaratvu još uvijek nekako promiču najveća nelegalna gradilišta u državi, dok je fokus i dalje stavljen na manje slučajeve.

Kada se sve uzme u obzir, više je nego očigledno da je Gvozdenović ili ne umije ili neće da svoj posao obavlja u skladu sa zakonom i propisima, a bojim se da će njegovo imenovanje uz ovakav način rada više doprinjeti da se nagomilani problemi dodatno uslože, nego što će Gvozdenovvič imati političke volje da ih rješava.

-Vjerujete li da ce se Gvozdenovic angažovati na haosu koji vlada u urbanizmu, odnosno da ce njegov primat biti zaštita životne sredine u “ekološkoj državi” Crnoj Gori?

Novom raspodjelom resora Gvozdenoviću je data i zaštita zivotne sredine koja je devastirana dobrim dijelom zahvaljujući upravo njegovoj nesposobnosti da adekvatno sprovodi zakone i propise u oblasti urbanizma. Sa ovakvim dosadašnjim rezultatima, Gvozdenoviću je povjereno da kontroliše buduću turističku valorizaciju Velike plaže i Ade Bojane kao i desetine državnih studija lokacija od Ulcinja do Herceg Novog.

Gvozdenović će biti adresa i za dobijanje ekološke saglasnosti za buduću izgradju energetskih izvora u središnjem i sjevernom dijelu Crne Gore, čiji je jedan od najglasnijih zagovornika prilikom usvajanja Prostornog plana bio upravo Gvozdenović.

Ministar Gvozdenović je i do sada imao prilike da se ozbiljnije “anažuje na svom poslu” u skladu sa zakonom i propisima, ali je to iz nekog razloga, u većoj mjeri izostalo. Zaista ne vidim niti jedan razlog zašto bi Gvozdenović mijenjao svoj dosadašnji način rada, kada zbog njega do sada nije snosio bilo kakvu odgovonost, a pogotovo kada je u očima Premijera prepoznat kao kadar koji može da u resoru urbanizma obezbijedi kontinuitet dosadašnje Vladine politike.

U pravno uređenim državama, kadrovi sa ovakvim “rezultatima” svoj mandat bi odrađivali u nekoj drugoj instituciji, ali u Crnoj Gori se sistem i dalje uspješnije obračunava sa korupcijom i organizovanim kriminalom u liku saobraćajnih policijaca i opštinskih službenika, nego ministara, gradonačelnika i sa njima povezanih moćnih pojedinaca i kompanija.

Dejan Milovac
Zamjenik izvršnog direktora za održivi razvoj
MANS

Komentari su isključeni.